Broj 69

Ovom prilikom neću pisati o tome da su naši učenjaci kroz vijekove, od doba velikih imama i mudžtehida pa do danas, smatrali da je čestitanje nevjernicima njihovih praznika zabranjeno djelo, nego ću radije iskoristiti priliku da te upitam, cijenjeni čitaoče, kako bi se osjećao da ti neko priđe i kaže da je tvoja majka nečasna žena koja je rodila dijete u vanbračnoj zajednici? Ili da, recimo, potvori tvoju suprugu? Da li bi se naljutio? Da li bi kod tebe proradila ljubomora? Ako je odgovor pozitivan, a vjerujem da jeste, onda te pitam: zar je moguće da nemaš ljubomore i ne ljutiš se kad neko vrijeđa tvoga Gospodara pripisujući Mu sina!? Umjesto toga, ti mu još čestitaš i poželiš sreću i zdravlje. Da li si svjestan da ustvari čestitaš i raduješ se jer neko smatra da tvoj Gospodar ima sina? Vjerujem da si čitao ove ajete: “Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe zato što Milostivom pripisuju dijete.” (Merjem, 90–91) Oni Mu dijete pripisuju, a ti im to čestitaš!?

“A onome ko se bude Allaha bojao – On će preko ružnih postupaka njegovih preći i još mu veliku nagradu dati.” (Et-Talak, 5) Iskup za grijehe! Zar to nije najveća nagrada o kojoj sanjaju sanjari?! Zar brisanje grijeha nije želja svakog ko želju ima?! Zar brisanje grijeha nije težnja svakog ko težnju ima?! Zar brisanje grijeha nije život za srca?! Zar brisanje grijeha nije ono što priskrbljuje spas na Dan velikih potištenosti?! “...i još mu veliku nagradu dati”!!! A šta će to biti velika nagrada?! Hoće li to biti zadovoljstvo i milost?! Ili Džennet, čije je prostranstvo kao nebesa i Zemlja?! Samo On jedini to zna. On je riječ nagrada (edžren) upotrijebio u neodređenoj formi kako bi bila i čežnja..., kako bi bila i djela..., kako bi bila i uzvišene težnje. Tako će takvaluk na ovom svijetu vjerniku dati veću snagu na onom svijetu, a plodovi bogobojaznosti bit će uživanje u darovanim blagodatima, bez granica.

Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, samo Njega obožavamo i samo od Njega pomoć tražimo, Njemu se utječemo od zla naših duša i loših djela. Koga Svevišnji Allah uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga On u zabludu odvede, niko ga na Pravi put ne može uputiti. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i Njegov poslanik.

Jedno od lijepih Allahovih imena jeste i ime El-Habir – Onaj koji je o svemu obaviješten, koje se u Kur’anu spominje četrdeset pet puta. Ponekada se spominje zajedno s imenom El-Alim, nekad uz ime El-Hakim, a ponekad uz ime El-Besir i najčešće dolazi kao u riječima Uzvišenog Allaha: “A Allah je dobro obaviješten o onome što vi radite!” (Alu Imran, 153); “A Allah je o onome što radite dobro obaviješten!” (El-Bekara, 234)

Što se tiče tih nekih ajeta u Kur’anu na kojima se spominje Allahovo lijepo ime El-Habir, to su i sljedeći: “Doista će njihov Gospodar toga Dana zasigurno o svemu biti obaviješten!” (El-Adijat, 11); “Rekao je: ‘Obavijestio me je Sveznajući, Onaj koji je o svemu dobro obaviješten!’” (Et-Tahrim, 3); “Doista je Allah o Svojim robovima dobro obaviješten i On ih dobro vidi.” (Fatir, 31)

Muslimani odabiru Halida b. Velida za zapovjednika

Nakon pogibije Abdullaha b. Revahe, radijallahu anhu, zastavu je uzeo ensarija Sabit b. Akrem b. Sa‘leba b. Adi b. Adžlan el-Belevi i povikao: “O muslimani, odredite jednog od vas za zapovjednika!” Vojnici rekoše: “Hoćemo tebe!” Međutim, on reče: “Odbijam! Odaberite nekog drugog!” Tada izabraše Halida b. Velida, radijallahu anhu.

U djelu Imtaul-esma navodi se da je Sabit b. Akrem pogledao u Halida i rekao: “Ebu Sulejmane, uzmi zastavu!”, a Halid je rekao: “Neću je uzeti! Ti si preči da je poneseš: stariji si i učestvovao si u Bitki na Bedru.” Sabit je rekao: “Uzmi zastavu, čovječe! Tako mi Allaha, ja sam je uzeo samo da bih je predao tebi!” Tada je Halid prihvatio zastavu. Osnovni Halidov zadatak u tim trenucima bio je kako izvući vojsku iz ove nezavidne situacije. Precizno je proučio situaciju i procijenio da je najbolje povući se i spasiti vojsku od većih žrtava, jer je neprijatelj bio šezdeset šest puta brojniji od muslimana. Jedino što je muslimanima preostalo bilo je organizirano povlačenje, te je stoga Halid, radijallahu anhu, pripremio plan da odvrati bizantijsku vojsku od muslimanske vojske.

Na osnovu prvih vojnih udara ruskog zrakoplovstva i napada iranskih snaga možemo zaključiti da se rusko-iranska vojna intervencija poklapa sa Asadovom strategijom koja počiva na zadržavanju vojnog prisustva na području koje naziva “korisnom Sirijom”, a to su pokrajine Lattakija i Tartus, dijelovi pokrajina Homs i Hama te glavni grad Damask. Ovo zaključujem na osnovu činjenice da su ruske vojne snage (48 borbenih aviona, 6 tenkova i 35 oklopnih vozila) smještene u zrakoplovnoj bazi Hamimin kod Lattakije i mornaričkoj bazi u Tartusu, i s obzirom na to nisu u stanju izvesti kopnene operacije na područjima udaljenim od tih baza. Pored toga, ograničene ekonomske mogućnosti onemogućavaju Rusiji poduzimanje bilo kakve kopnene operacije širih razmjera na teritoriju udaljenom od njenih granica, naročito zbog međunarodnog pritiska i sankcija međunarodne zajednice kojima je Rusija izložena nakon aneksije Krima, pada cijena nafte, pada vrijednosti rublje i poskupljenja određenih živežnih namirnica za čak 30%.

Mijanmar

Koljači muslimana na prijateljskim susretima

U mjesecu oktobru mediji u Mijanmaru izvijestili su o prijateljskom susretu budističkih svećenika u toj zemlji sa gostima iz Irana. Prijateljski skup između nekolicine šiijskih svećenika, predstavnika Internacionalnog univerziteta El-Mustafa, i budističkih predstavnika održao se u Rangunu, glavnom gradu Mijanmara.

Dok u toj zemlji traju sistematski progoni muslimana od strane budista koji čine bestijalne zločine nad muslimanima, dragi gosti iz Irana svojim su domaćinima pričali o politici koju njihova vlada primjenjuje prema vjerskim manjinama, te o ideološkoj matrici na kojoj počiva iranski režim.

Iranska je delegacija posjetila područja Arakana u koja, prema riječima Muhammeda Ejjuba Seidija, aktiviste Rohinja muslimana, mijanmarski muslimani slijede sunnijsku doktrinu u vjerovanju, pa su ovi sumnjivi susreti šiijskog klera sa budistima izazvali strahove od mogućeg širenja šiizma među domaćim muslimanima. Jer, sudeći prema međusobnim simpatijama, budisti blagonaklono gledaju na šiizam, stoga nije isključeno da im se dopusti propagiranje šiizma među mijanmarskim muslimanima, a ne treba ni sumnjati u to da će mnogi muslimani u, mijanmarskim budistima dragom, šiizmu potražiti spas od budističkog iživljavanja nad njima.

Treba istaći da su 2013. u jeku zločinačkog divljanja budista nad muslimanima pokrajine Arakan, iranski aktivisti nesmetano djelovali u ovoj pokajini i pod plaštom humanitarnog djelovanja širili ideje šiizma među lokalnim muslimanima, dok je sunnijskim organizacijama bio zabranjen pristup području, čak je jedva odobrena kratka posjeta Organizaciji islamske saradnje i to nakon mučnih pregovora i intenzivnih nastojanja.

(Izvor: islmmemo.cc)

Sam termin mizofonija što bi u prijevodu značilo mržnja prema zvuku, osmišljen je 2000. godine i klasificiran kao rijedak poremećaj novijeg doba, ali koji može uzeti toliko maha jer je jako progresivan i može završiti u spektru težih psihičkih stanja.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori dobro ili neka šuti! Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka bude pažljiv prema svom komšiji! Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka počasti svoga gosta!” (Buhari i Muslim)

Prenosilac hadisa

Ebu Hurejra Abdurrahman b. Sahr ed-Devsi poznat je po svom nadimku Ebu Hurejra koji mu je otac nadio u džahilijetu. Islamski se učenjaci u pogledu njegovog imena razilaze na oko trideset mišljenja. Hafiz Ibn Abdulberr kaže: “Mišljenje na kojem se smiruje duša jeste da mu je ime Abdurrahman b. Sahr.” Ovo mišljenje zastupali su i Muhammed b. Ishak, Hakim i Nevevi. Ebu Hurejra je ashab koji je prenio najveći broj hadisa od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Spominje se da je Bekijja b. Mahled u svome Musnedu zabilježio 5.374 hadisa od Ebu Hurejre, radijallahu anhu. Niko od ashaba ne prenosi ni približno broju hadisa koje on prenosi. Imam Buhari rekao je: “Od njega je hadis prenosilo 800 ljudi ili više.” Umro je u Medini 59. godine po Hidžri u 78. godini života i ukopan je na mezarju Bekija, Allah bio zadovoljan njime. (Vidjeti: Ibn Abdulberr, El-Istiab; Ibn Hadžer, Tehzibut-tehzib)

Ko će mi prodati svoj iman

Mislio sam da je održavanje i očuvanje imana lahko i da je dovoljno obaviti propisane namaze i proučiti dnevno određeni broj stranica Kur’ana, ali nikad se nisam suočio sa nečim težim od očuvanja imana, jer iman je poput morskih valova koji se uzdižu i spuštaju, nikad se ne mogu zadržati na istoj razini.

Kad sam se umorio od borbe sa svojim šejtanom, sa dunjalukom i samim sobom, uzeh da napišem ovo što sada čitaš. I poput svakog gubitnika, za svoje neuspjehe krivim okolnosti... i ljude.

Pomislih, kako bi bilo dobro kad bih mogao kupiti iman! Čudno kako se ljudi dosad nisu dosjetili da otvore pijace na kojima bi se prodavao iman! Kad bih mogao kupiti čistu stranicu djela, neukaljanu ničim nedoličnim, o muslimanski trgovci, platio bih vam koliko god zatražite! Ali, pomislih, ko uopće ima čistu stranicu djela!

Ljudi se odlikuju briljantnim umom i izumili su mnogo toga. Čak su otkrili oružje za masovno uništenje. Ustvari, vrlo su inovativni u smišljanju načina kako da ubiju čovjeka.

Čudno je kako nisu uspjeli izmisliti nešto čime bi mu udahnuli život, entuzijazam...

I dok sam tako razmišljao, naumpade mi hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Kad ne biste griješili, Allah bi vas zamijenio drugim ljudima koji bi griješili i molili Allaha za oprost, pa bi im On opraštao.”

O Allahu, kako je prostrana Tvoja milost! O Allahu, podari mi čisto srce, u kojem kuca vjera u Tebe! Uputi me ka Svojoj milosti i zadovoljstvu!

U ovom broju donosimo tekst o muslimanima u Austriji. Muslimani su već davno bili na ovim krajevima. Opsada Beča ili Prva bitka kod Beča dogodila se između 27. septembra i 14. oktobra 1529., kada je osmanlijska vojska predvođena sultanom Sulejmanom Veličanstvenim, prodrla najzapadnije u Srednju Europu. Osmanlijska vojska brojila je oko 120.000 vojnika. Ova se bitka u osmanlijskim vojnim izvorima zove "Prva bitka kod Beča", jer se dogodila i "Druga bitka kod Beča" 1683. godine. Osmanlije nisu zauzeli Beč ali jesu znatno oslabili Austriju i još bolje utvrdili svoju vlast u prethodno osvojenim regijama. No ovi događaji zahtjevaju više prostora nego što ovaj članak sad nudi.

Metoda 'vremensko reguliranje snošaja' je jedna od prirodnih metoda odabira spola novorođenčeta, jer se oslanja na fizičke osobine spermatozoida. Već smo vidjeli da su muški spermatozoidi pokretljiviji, brži i da kraće žive u odnosu na ženske. To znači da, što odnos bude bliži ovulaciji, vremenu oslobađanja jajne ćelije, koja se kod 28-dnevnog ciklusa događa 14 dana poslije početka menstruacije, prilika spajanja muškog spermatozoida sa jajnom stanicom biva veća i time raste mogućnost začeća muškog djeteta. Veća mogućnost začeća ženskog djeteta biva kada se odnos desi dva ili tri dana pred ovulaciju. Šetles tvrdi da se procent uspješnosti ove metode kreće od 79% do 90%.

Sve vrste ibadeta dozvoljeno je činiti i upućivati samo Uzvišenom Allahu, dok upućivanje bilo kojeg vida ibadeta nekom drugom mimo Uzvišenog Allaha predstavlja širk. Dova predstavlja ibadet, tako da se širkom smatra i dova kojom se utočište i zaštita ili pomoć traže od nekog drugog mimo Allaha, bez obzira da li taj kome se moli bio živ ili mrtav, prisutan ili odsutan, bez obzira da li mu se molio ne spominjući Allaha ili mu se molio spominjući Allaha zajedno sa njim. (Tashihud-duai)

Čovjek koji bilo koju vrstu ibadeta uputi nekome drugom mimo Uzvišenog Allaha smatra se osobom koja Allahu pripisuje druga, a to je širk koji izvodi iz vjere, jer je drugog učinio ravnim Allahu u upućivanju dove. (Tashihud-duai)

Uzvišeni kaže: “Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit će manje grijehe od toga, kome On hoće” (En-Nisa, 48); “...ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište će njegovo Džehennem biti; a nevjernicima neće niko pomoći” (El-Maida, 72).

Ova vrsta širka uništava djela, kao što kaže Uzvišeni Allah: “A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono što su činili” (El-En’am, 88). (Eš-Širku fil-kadimi vel-hadisi)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko umre moleći nekoga drugog mimo Allaha, smatrajući ga Allahu ravnim, ući će u Džehennem.” (Buhari)

Pokazivanje pred drugima iskušenje je pred kojim čovjek najlakše poklekne, a katastrofalne posljedice ove skrivene strasti ne mogu nekad spoznati ni mnogi veliki učenjaci, a kamoli oni koji su na nižem stepenu po znanju i bogobojaznosti. Na ovo se ukazuje u hadisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem kaže: “Najviše se za svoj ummet bojim rijaluka – pokazivanja i skrivene strasti.” (Ebu Nuajm, Hil’jetul-evlija, 1/268, sa vjerodostojnim lancem prenosilaca)

Ibn Kudama el-Makdisi u djelu Muhtesaru minhadžil-kasidi kaže: “Na pokuđenost rijaluka ukazano je u Kur’anu i sunnetu. Uzvišeni Allah kaže: ‘A teško onima koji, kada molitvu obavljaju, molitvu svoju kako treba ne izvršavaju, koji se samo pretvaraju (pokazuju)’ (El-Maun, 4–6); ‘Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka u ibadetu Gospodaru svome nikoga ne pridružuje’ (El-Kehf, 110). Što se tiče hadisa, od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi se da je Uzvišeni Allah rekao: ‘Ko radi neko djelo pripisujući Mi druga u njemu, ono pripada onome koga Mi je pridružio, i Ja se odričem tog djela.’ (Muslim i Ibn Madža) A u drugom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ‘Najviše se za vas bojim malog širka.’ Ashabi upitaše: ‘O Allahov Poslaniče, a šta je mali širk?’ Poslanik reče: ‘Pokazivanje. Na Sudnjem danu, kada ljude bude nagrađivao za djela, Uzvišeni Allah će im reći: ‘Idite onima radi kojih ste se pokazivali na dunjaluku i vidite da li ćete od njih dobiti nagradu.’ (Ahmed, Musned; Bejheki, Šuabul-iman, a Iraki kaže da su mu prenosioci pouzdani).”

Švedski teolog: Isus nije umro na križu

Legenda o smrti Isusa Krista temelji se isključivo na tradiciji Kršćanske crkve i umjetničkih interpretacija, a ne na znanstvenom ili povijesnom utemeljenju, tvrdi švedski teolog i znanstvenik Gunnar Samuelsson za Daily Telegraph. “Biblija je kroz povijest pogrešno interpretirana i prevođena, budući da u njenim originalnim tekstovima nema nijednog jedinog eksplicitnog spominjanja korištenja čavala ili razapinjanja na križ – govori se isključivo o tome da je nosio tzv. staurus, odnosno predmet koji se može prevesti i kao stup”, tvrdi Samuelsson. Dr. Samuelsson o svojim je saznanjima objavio i znanstveni rad na više od 400 stranica, u kojem objašnjava kako je opisivanje samog raspeća u antičkoj literaturi gotovo nepostojeće. “Čak i u izvorima u kojima bi bilo sasvim logično očekivati spominjanje ovakvih događaja ne nalazi se ni jedna jedina riječ”, tvrdi ovaj profesor sa Sveučilišta u Goteborgu. Drevna grčka, rimska i židovska literatura od Homera pa do prvog stoljeća nakon Krista opisuje cijeli niz kažnjavanja i kazni, ali nigdje se ne spominju ni križeve ni raspeća. “Čak i u samom Novom zavjetu nalazimo vrlo malo dokaza da je Isus ostavljen da umre nakon što je pribijen na križ, a isto vrijedi i za ostale biblijske tekstove, kao i druge vjerske knjige”, piše profesor. Dr. Samuelsson, i sam vrlo posvećeni kršćanin, priznaje da mu nije bilo lahko prihvatiti ove zaključke racionalno, budući da diraju u samu srž vjere i bude snažne emocije. “Na veliku žalost nas vjernika, tekstovi o smrti i raspeću imaju jako malo informacija o tome što se sve događalo Isusu, a jedine vrlo šture podatke nalazimo u Evanđeljima, koje su onda kasniji prijevodi uzeli kao temelj da dodatno prošire cijelu priču i daju joj prividni legitimitet”, tvrdi dr. Samuelsson. “Nema nikakve sumnje u to da je čovjek po imenu Isus živio u tom dijelu svijeta, budući da je to dobro dokumentirano i povrđeno. Osobno vjerujem da je taj čovjek bio sin Božiji. Nije mi nikakva namjera sugerirati kršćanima da trebaju odbaciti biblijske tekstove. Ono što želim svima poručiti jest da ne smijemo u ovom slučaju čitati između redaka, jer na taj način stvaramo priču koja se ne temelji na istini. Biblijskom tekstu to ne treba”, zaključuje profesor Samuelsson.

(Izvor: dialogos.ba)