Broj 45

Jedan od izvora ponosa islamom je islamski odgoj, izgradnja ispravnog i čvrstog vjerovanja, vjerovanja ehli-sunneta vel-džemata. To je ono što je Arape, koji do jučer nisu znali ni za šta drugo osim za pustinju, deve i datule, učinilo bez oholosti, nadmenosti i nepravde, oslobodiocima cijelog svijeta. Omer, radijallahu anhu, krenuo je do Šama. S njim na putovanju bio je Ebu Ubejde. Na putovanju su imali samo jednu devu na kojoj su se s vremena na vrijeme smjenjivali. Pred samim ulazom u Šam na Ebu Ubejdu je došao red da jaše, a na Omera, halifu muslimana, da vodi devu. Omer je sišao sa deve, skinuo obuću i prebacio je preko ramena, uzeo za povodac deve i poveo je naprijed. Ebu Ubejde mu reče: ''Vođo pravovjernih! Zar da ovako postupiš?! Šamljani, stanovnici Šama, iskupili su se da te dočekaju, a ti u ovakvom stanju?!“ Omer, radijallahu anhu, uzvrati mu: ''Uf, Ebu Ubejde! Da mi je to neko drugi rekao mimo tebe, ne bi mi bilo krivo! Mi smo bili narod poniženi, pa nas je Allah uzvisio islamom! I kada god budemo tražili ponos u nečemu drugom mimo islama, mimo onoga čime nas je Allah uzvisio, neka znamo da će nas Allah poniziti!“

Nastoj da se u ovom svetom mjesecu, na ovom svetom najboljem mjestu što više približiš svome Gospodaru: zikrom, dovom, učenjem Kur'ana, mnogobrojnim dobrovoljnim namazima. Upamti dobro, time se nećeš umoriti! Naprotiv, time ćeš svoje srce i svoju dušu razgaliti, svoja prsa prostranim učiniti, ako Allah da, svoju nagradu uvećati. Ne zaboravi da će ti mjesta na kojima si ibadet Allahu činio na Sudnjem danu svjedočiti, pa zar ne želiš da ti najbolje mjesto na dunjaluku sutra svjedoči kod Allaha o mnogobrojnom ibadetu?! Svakako! Zato, čvrstu odluku donesi: ''Maksimalno ću svoje vrijeme ispuniti ibadetom Allahu!“ Ukratko: Nastoj da tokom hadždža činiš sve ono što će te približiti tvome Gospodaru i što će ti olakšati obavljanje hadždža, a ostavi se svega onoga što će te udaljiti od tvoga Gospodara, pokvariti ti hadždž ili umanjiti njegovu vrijednost.

Riječ ''el-husna'' je množina od ''el-ahsen'' (najljepši), što ukazuje na to da su Allahova imena najljepša i da ne postoje ljepša imena od Allahovih. Njemu pripada najuzvišeniji primjer, kao što Allah, subhanehu ve teala, kaže: ''Njemu pripada primjer najuzvišeniji i na nebesima i na Zemlji.“ (Prijevod značenja Er-Rum, 27) Stoga su Njegova imena najljepša, a Njegova svojstva najpotpunija. Allahova imena su najljepša jer ukazuju na Njegova uzvišena i potpuna svojstva. A imena koja ne ukazuju na Allahova svojstva, nisu i ne mogu biti Allahova imena, kao ni ona koja ne ukazuju na svojstva potpunosti, nego na svojstva manjkavosti. S obzirom na to, sva Allahova imena ukazuju na Njegova plemenita i uzvišena svojstva, koja samo Njemu dolikuju i svako od Allahovih imena ukazuje na Njegovo zasebno svojstvo. Tako naprimjer: Er-Rahman – Svemilosni, ukazuje na svojstvo milosti, El-Aziz – Snažni, ukazuje na svojstvo snage, El-Halik – Stvoritelj, ukazuje na svojstvo stvaranja, El-Kerim – Plemeniti, ukazuje na svojstvo plemenitosti. Međutim, sva ova imena odnose se na jednog jedinog Gospodara, tebareke ve te'ala.

Na institutu i fakultetu učio je pred mnogim šejhovima, od koji su najpoznatiji: šejh Muhammed el-Emin eš-Šenkiti, rahimehullah, koji je bio njihov profesor tefsira i usuli-fikha; zatim šejh Abdurrezzak Afifi, rahimehullah, koji je bio njihov profesor tevhida, gramatike i usuli-fikha; i mnogi drugi šejhovi. Također je prisustvovao nekim dersovima šejha Muhammeda ibn Ibrahima Alu Šejha. Za šejha El-Berraka najveći učitelj, koji je ostavio najviše traga na njega, bio je šejh Abdul-Aziz bin Baz, rahimehullah, sa kojim se družio preko 50 godina, počevši od 1369., kada je imam Bin Baz bio u gradu Delem, pa sve do njegove smrti godine 1420. po Hidžri. Poslije šejha Bin Baza, najvažniji mu je bio  šejh El-Iraki od kojeg je preuzeo ljubav prema dokazu, napuštanje slijepog slijeđenja, preciznost u jezičkim naukama – sintaksi, morfologiji i metrici.

Zavjera s ciljem uklanjanja muslimana iz vlasti u Libiji

Ali es-Sallabi, jedan od vodećih muslimana i član Svjetskog udruženja islamskih učanjaka, u svojim medijskim izjavama razotkrio je pokušaj nekih sekularista da nakon revolucije iz sistema vlasti u Libiji uklone muslimane. To je uobičajena zavjera koju u svakom vremenu sekularisti prakticiraju u borbi protiv islama, kako bi ubrali plodove revolucija u kojima muslimani plaćaju svojim životima više nego drugi. Dakle, na početku muslimani budu žrtvovani da bi se vlast vratila diktatorima na drugačiji način, državno uređenje ostalo neizmijenjeno, a narod opljačkan. Libijski narod i dalje siromašno živi i izložen je stalnim tlačenjima od strane sekularista koji sebe postavljaju na vodeća mjesta, uz pomoć zapadnih snaga koje žele da nastave sa porobljavanjem arapskih naroda i pljačkom njihovih bogatstava. Ove snage prihvataju da se promijeni sistem i postavi novi, ali te snage nikada ne prihvataju da se postave neovisni pošteni sistemi koji zastupaju interese svojih naroda.

Nastavljamo sa serijalom posvećenom ženskom zdravlju i temom o gubitku trudnoće. U prethodnim brojevima osvrnuli smo se na definiciju spontanog pobačaja kao i na osnovne uzroke koji dovode do njega. U ovom broju nastavit ćemo govoriti o spontanim pobačajima i pokušati malim savjetima, kako stručnim tako i alternativnim koji su se pokazali dobri u praksi, olakšati ženama uvid u taj proces u tijelu, i kako i na koji način pokušati spriječiti pobačaj kod naredne trudnoće.

Primjerno ponašanje krasi samo istinske pripadnike ehli-sunneta. Oni su svjesni značenja Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ''Najbolji vjernici su oni koji su najprimjernijeg ponašanja“ (Ahmed 2/472, Ebu Davud, br. 4682, sahih), dok se prividni pripadnici ehli-sunneta zavaravaju zaboravljajući na riječi Allahovog Miljenika, sallallahu alejhi ve sellem: ''Najpotpuniji iman ima onaj vjernik koji ima najljepši ahlak.“ (Buhari, sahih) Stvarni pripadnici ehli-sunneta znaju da je profinjen ahlak i lijepo ponašanje nešto najvrednije i najteže što će biti stavljeno na vagu na Sudnjem danu jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: ''Na Sudnjem danu ništa neće biti teže na vagi vjernika od lijepog ponašanja.“ (Ahmed 6/442, Ebu Davud, br. 4799, Tirmizi, br. 2004, hasen-sahih) Isto tako, oni vjeruju da su ljudi koje krasi primjeran ahlak i lijepo ponašanje Allahu najdraži i vjerovjesnicima najbliži. U tom kontekstu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Hoćete li da vas obavijestim ko je od vas Allahu najdraži i ko će meni na Sudnjem danu biti najbliži?“ ''Hoćemo“, rekoše ashabi, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče im: ''Oni koji budu najljepšeg ponašanja.“ (Ibn Hibban, br. 478, sahih)

Uzvišeni Allah u prvih jedanaest ajeta sure Jasin potvrđuje istinitost poslanice Svoga Poslanika, podstiče ga na ustrajnost u pozivu naroda kojem ranije poslanici nisu dolazili, naroda nad kojim se obistinila riječ da većina njih neće vjerovati. Kaže Uzvišeni Allah, u prijevodu značenja: 

(12) ''Mi ćemo, zaista, mrtve oživjeti i Mi smo zapisali ono što su uradili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo Mi to u Knjizi jasno pobrojali.''

Tišinu mrkle noći prekidalo je kuckanje kazaljki na satu i neki strašni zvuci koji su postajali sve jači. Lupanje vratima, vrisak i jasan plač djeteta probudiše Aminu. Na trenutak je ležala zbunjena i pokušavala da odgonetne odakle dopire buka i šta se to dešava u ovim kasnim satima. Sad joj je već jasno bilo da se nešto dešava napolju. Lagano, na prstima, ode do prozora, pomače zavjesu tek toliko koliko joj je bilo dovoljno da proviri krupnim okicama. U kući preko puta bila su upaljena skoro sva svjetla, vrata otvorena, a na pragu je stajalo dijete. ''Nejrin otac se opet vratio!“, pomisli Amina. Sličan prizor bio je skoro svaki put kad bi se Nejrin otac vratio iz zatvora. Kući bi dolazio uglavnom pijan, vičući na svoju djecu, Nejru i njenu sestru i bratića, i njihovu majku. Nekada bi puštao glasno muziku tako da bi je čuli i oni na kraju ulice, a Nejru, njenu majku, sestru i brata istjerivao da napolju provedu noć. Nije on puno mario što je napolju snijeg, ili kiša, ili što su dječica u pidžami... A najčešće ih je tukao. Nije mu bio potreban razlog da uzme batinu i tuče Nejrinu majku, a onda i djecu kad počnu plakati i pokušavati da odbrane ili zaklone majku od batina. Najviše je batina dobijala Nejra jer je bila najstarija i znala je dobro šta se dešava i zato je i pokušavala da zaštiti majku od udaraca. 

Hadždž je jedan od pet temelja islama, kako nam je pojasnio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Islam se temelji na pet stvari: svjedočenju da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, obavljanju hadždža i postu mjeseca ramazana.“ (Muttefekun alejhi) Što se tiče vrijednosti ispravno obavljenog hadždža, o tome su navedene mnogobrojne predaje od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U predaji od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem upitan: ''Koje je djelo najbolje?'' Odgovorio je: ''Vjerovanje u Allaha i Njegovog Poslanika.' Zatim su upitali: ''A koje zatim?'' Rekao je: ''Borba na Allahovom putu.'' A onda su upitali: ''A koje potom?'' Rekao je: ''Propisno obavljen i primljen hadždž.“ (El-Buhari i Muslim)

U džematu, zajednici muslimana, je milost dok je u odvajanju kazna i patnja. En-Nu'man b. Bešir, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Sa džematom je milost, dok je u cijepanju kazna." (Abdullah b. Ahmed u svojim dodacima na ''Musned'' i Ibn Ebi Dunja, a šejh Albani, rahmetullahi alejhi, hadis je ocijenio dobrim u ''Zbirci vjerodostojnih hadisa'', 667. i ''Zilalul-Dženneh'', 93.) U hadisu Ebu Derda'a, radijallahu anhu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ''Drži se džemata, jer uistinu vuk jede izdvojenu ovcu!“ (Hadis su zabilježili: Ahmed, Nesai, Hakim, a šejh Albani, rahimehullahu te'ala, hadis je ocijenio hasen sahihom u ''Sahihu tergiba ve terhiba'', 427.) Bilježi imam Ahmed od Harisa el-Eš'arija, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Naređujem vam pet stvari koje je meni Allah naredio! Naređujem vam: džemat, poslušnost, pokornost, hidžru i borbu na Allahovom putu ...“ (Ahmed, 17209; Tirmizi, 2863; Ibn Hibban, 6233; Ebu Ja'la, 1571;  a šejh Albani i Šuajb el-Arnaut hadis su ocijenili vjerodostojnim.)

Ovo je važan članak učenjaka i muhaddisa šejha Ahmeda Muhammeda Šakira, Allah mu se smilovao, sa kojim je započeo serijal članaka u časopisu ''El-Hedjun-Nebevijj’' (Poslanička uputa), a u kojem pojašnjava propuste uleme u ukazivanju na riječ istine u vezi sa mnogim muslimanskih pitanjima te pojašnjava da se trebaju pokajati Allahu zbog ovih propusta.

Kada hanefijski učenjaci govore o ovom pitanju, oni mu prilaze kroz stanje kakvo je bilo u njihovom vremenu, a to je da se pošalje glasnik koji bi na skupovima podignutim glasom obavještavao o nečijoj smrti. Međutim, praksa koja se danas ustalila u mnogim mjestima bitno se razlikuje od tadašnje prakse, jer se uz obznanu smrti putem džamijskih ozvučenja uči i tzv. "sala". Jedan od načina kojim se prepoznaje novotarija jeste da pogledamo da li je povod određenog djela postojao u vremenu kada su se utemeljivali šerijatski propisi, pa ako jeste, a pored toga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije propisao, podstakao ili odobrio takvo djelo, to znači da to djelo nije od vjere. S obzirom da su ljudi umirali i u vremenu objave a nije im učena "sala", to znači da je to djelo inovacija u vjeri i time odbačeno i neprihvaćeno. 

Ovaj pjesnik je svojom poezijom i djelovanjem nanosio veliku štetu islamskoj državi čiji je građanin bio i pravo te države bilo je da ga kazni za kršenje njenih zakona i vrijeđanje njenih svetinja. Džabir b. Abdullah pripovijeda: ''Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Ko će se pobrinuti za Ka'ba b. El-Ešrefa? Zaista je on uvrijedio Allaha i Njegovog Poslanika!' Ustao je Muhammed b. Mesleme i rekao: 'Allahov Poslaniče, hoćeš li da ga ubijem?' Poslanik je odgovorio: 'Hoću.' Muhammed b. Mesleme reče: 'Dozvoli mi da pred njim kažem neke neistinite riječi.' Poslanik je odgovorio: 'Reci.' Nakon toga Muhammed b. Mesleme i Ebu Naila su otišli Ka'bu b. El-Ešrefu i rekli: 'Ovaj čovjek stalno od nas traži imetak i već nas je iscrpio.'

Islamski pravnici su jednoglasni u mišljenju da je trudnici i dojilji dozvoljeno da ne poste ukoliko strahuju od negativnih posljedica za svoje zdravlje ili zdravlje svoga djeteta (tj. fetusa). U tom slučaju obavezne su samo napostiti propuštene dane, jer u šerijatu imaju isti status kao i bolesna osoba. (Ibn Humam, Fethul-kadir; Ibn Kudame, Mugni) Međutim, prakticiranje dozvoljene olakšice ostavljanja posta mora biti zasnovano isključivo na preporuci kompetentnog liječnika muslimana koji će, trudnici ili dojilji, potvrditi da će post ugroziti njeno zdravlje ili zdravlje djeteta (tj. ploda) i slično. (Muhammed Ukle, Es-Sijjamu muhdesatuhu ve havadisuhu) Također, islamski pravnici u svojim djelima naglašavaju da šteta od posta mora biti stvarna, a ne poteškoća za koju je uobičajeno da bude prisutna u svim ibadetima, pa tako i u postu. Islamski pravnici su zauzeli pet različitih mišljenja u vezi sa postom trudnice i dojilje, a mi ćemo, zbog važnosti ovog propisa, navesti najpoznatija. 

Ove godine učesnik u spomenutom programu hafiza hadisa u Mekki, u ogranku muttefekun alejhi, bio je mladi hafiz Abdullah Porča koji nas je prije dvije godine obradovao stjecanjem idžazetname i seneda u Kur'anu, o čemu smo svojevremeno pisali. Naime, hafiz Abdullah uspio je položiti napamet usmeno i pismeno sa najvišim ocjenama od strane stručne komisije i pohvalama voditelja programa šejha Jahje sve hadise muttefekun alejhi koje prenose Buharija i Muslim u svojim sahihima. Pored toga, dobio je cjelokupni program koji je posebno priređen za hafize hadisa kojeg može prenositi na kandidate koji pokažu kvalitet i zainteresiranost. To je za sve nas vrijednost koja se ne može procijeniti. Svakako da je to na prvom mjestu Allahova blagodat koja zahtijeva veliku zahvalnost Uzvišenom Gospodaru, a nakon toga trud koji se uloži od strane hafiza hadisa kao i rezultat odgoja i usmjerenja roditelja i posebnog programa obrazovanja. Hafiz magistar Muhammed Porča, otac hafiza Abdullaha, kao i njegov otac hafiz Fadil, muhaffiz svih u porodici, imali su veliki utjecaj, sa Allahovom pomoći, u postizanju ovakvih izvanrednih rezultata i fascinantnog uspjeha. Neka ih Uzvišeni Allah sve nagradi najljepšom i najvećom nagradom i pomogne, podrži i zaštiti u nastavku širenja naše izvorne nauke.

Farmacija, nauka koju su utemeljili muslimani

Prepreka zvana mnogoboštvo uklanja se iskrenim monoteizmom (el-tevhid). Prepreka zvana novotarija uklanja se iskrenom i potpunom primjenom Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, prakse (sunneta), a prepreka zvana nepokornost Allahu Uzvišenom uklanja se iskrenim pokajanjem i življenjem u pokornosti Njemu. Ibnul-Kajjim tvrdi da rob ove prepreke ne primjećuje sve dok ne krene na svoj put ka Allahu i budućem svijetu. Tek tada, one mu se pokažu, a njegov uspjeh u odbacivanju istih ovisi o snazi njegova putovanja i njegove iskrene predanosti istom. U suprotnom, sve dok bude sjedio, rob neće primijetiti njihove tajnovitosti, a ni ono čime ih može odbaciti.