Ahmed Džinović, prof.

Poslije smrti Ebu Bekra u utorak navečer, osam noći prije isteka mjeseca džumadel-uhra, trinaeste godine po Hidžri, Omer preuzima vlast u srijedu ujutro te održava hutbu u kojoj obznanjuje svoje principe vladavine: “Iskušan sam vama, a i vi sa mnom. Postavljen sam vam za vladara nakon dva moja prethodna druga, pa ko bude ovdje s nama, mi ćemo se o njemu starati, a ko bude na drugim mjestima, predat ćemo ga onima koji su čvrsti i od emaneta. Ko bude lijepo postupao, mi ćemo pojačati lijep odnos prema njemu, a ko bude činio prijestupe, kaznit ćemo ga, a Allah neka oprosti i nama i vama.” Ljudi su se bojali Omerove strogoće i snage, a on je to znao, te je digao ruke uvis i rekao: ''Gospodaru moj, ja sam žestok pa me učini mekšim; ja sam slab pa me ojačaj; ja sam škrt pa me učini darežljivim.”

Vjerovatno je najveći bereket sehura to što Allah, subhanehu ve te´ala, obuhvata Svojim oprostom one koji sehure, spušta na njih Svoju milost, a Njegovi meleki traže oprosta za njih i mole Allaha da pređe preko njihovih grijeha, kako bi bili od onih koje Milostivi oslobađa Vatre u mjesecu Kur’ana – ramazanu. Od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Sehur je obrok bereketa pa ga ne ostavljajte, makar neko od vas popio samo gutljaj vode, jer Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehure.'” (Prenose ga Ibn Ebu Šejbe, 3/8, i Ahmed, 3/12 i 3/44, na tri načina od Seida el-Hudrija. A oni pojačavaju jedni druge.) Zbog toga je muslimanu potrebno da ne propusti ovu veliku nagradu od Milostivog Gospodara, a najbolji sehur vjernika su temre – datule. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Najbolji sehur vjernika su datule.” (Ebu Davud, 2/303, Ibn Hibban, br. 223, El-Bejheki, 4/237) U slučaju da osoba nema ništa za jelo, ipak treba voditi računa o ustajanju na sehur, pa makar popila samo gutljaj vode, što možemo, pored ranije spomenutog, zaključiti iz riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Sehurite, pa makar gutljajem vode.”

Nakon Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, preseljenja na ahiret i njegovog ispraćaja od strane muslimana, ensarije su se okupile u plemenu Sekife Benu Sa’ide na dogovor, razmišljajući šta im je činiti u nastaloj situaciji. Ta vijest je doprla do muhadžira pa jedni rekoše da pošalju nekog po ensarije da im ovi dođu, ali Ebu Bekr reče: “Ne, nego mi idemo do njih.” Tako je do njih krenula skupina muhadžira u kojoj su bili Ebu Bekr, Omer i Ebu Ubejde. Zajedno su razmotrili nastalu situaciju, te neko od ensarija reče: “Neka bude jedan emir (vođa) od nas, a jedan od vas.” Tada je ustao Ebu Bekr i održao govor u kojem je pohvalio ensarije i objasnio im ispravno mišljenje. Između ostalog je rekao: “Mi smo vođe, a vi ste veziri, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Vođe su od Kurejša.” (“Sahihul-Buhari” u “Kitabul-ahkam”, 13/114.) Također je rekao, sallallahu alejhi ve sellem: “Oporučujem vam da postupate lijepo sa ensarijama i da primite ono što je kod njih dobro, a da pređete preko lošeg.” (“Sahihul-Buhari” u “Kitabu menakibil-ensar”, 7/121.) Dalje je nastavio Ebu Bekr: “Allah nas je nazvao iskrenima, a vas je nazvao onima koji će uspjeti (ovdje je ukazao na Allahove riječi u suri El-Hašr, 8. i 9. ajet. Vidjeti: Imam Ahmed, “Hasaisu-sahabe”, 1/341), te vam je naredio da budete s nama gdje god se budemo nalazili. Tada je proučio:  “O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni!” (Prijevod značenja Kur’ana, Et-Tevbe, 119.) Tako se ensarije prisjetiše činjenica na koje je ukazao Ebu Bekr i tome se povinovaše, dajući prisegu Ebu Bekru es-Siddiku, radijallahu anhu.

Hadždž je jedan od pet temelja islama, kako nam je pojasnio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Islam se temelji na pet stvari: svjedočenju da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, obavljanju hadždža i postu mjeseca ramazana.“ (Muttefekun alejhi) Što se tiče vrijednosti ispravno obavljenog hadždža, o tome su navedene mnogobrojne predaje od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U predaji od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem upitan: ''Koje je djelo najbolje?'' Odgovorio je: ''Vjerovanje u Allaha i Njegovog Poslanika.' Zatim su upitali: ''A koje zatim?'' Rekao je: ''Borba na Allahovom putu.'' A onda su upitali: ''A koje potom?'' Rekao je: ''Propisno obavljen i primljen hadždž.“ (El-Buhari i Muslim)

Neki čovjek se požalio Hasanu Basriju na sušu, a on mu je rekao: ''Traži oprosta od Allaha“, drugi mu se požalio na siromaštvo pa mu je rekao: ''Traži oprosta od Allaha“, sljedeći je zatražio od njega da moli Allaha da mu podari sina, a on mu je rekao: ''Traži oprosta od Allaha“, sljedeći se požalio na neplodnost svoga vrta pa je i njemu rekao: ''Traži oprosta od Allaha“. Kako je svima odgovorio isto, prisutni su začuđeno upitali: ''Došli su ti različiti ljudi i požalili ti se na razne nedaće, a ti si svima naredio da čine istigfar!“ Odgovorio je: ''Nisam rekao ništa od sebe, Allah, subhanehu ve te'ala, kaže u suri Nuh: 'I govorio sam: Tražite od Gospodara svoga oprosta jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.'''

Abdullah b. Mes'ud, radijallahu anhu, rekao je: ''Tako mi Allaha osim kojeg drugog boga nema, nikome nije potrebniji dug boravak u zatvoru nego što je to potrebno jeziku!“ Ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao je: ''O jeziku, reci dobro, imat ćeš nagradu i prešuti loše, bit ćeš spašen, prije nego što se budeš kajao!'' Ebu Hurejre prenosi da je Ibn Abbas rekao: ''Do mene je doprla vijest da će čovjek na Sudnjem danu najviše mrziti svoj jezik od svih organa, osim onoga koji bude govorio dobro i savjetovao činjenje dobra.“ Hasan el-Basri je rekao: ''Nije razumio svoju vjeru onaj ko ne čuva svoj jezik!“

Pitamo se čime se onda pravda „stroga i oštra da'va“  prema muslimanima, čime je to Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ukazao da se nastupa bahato, osorno, grubo, povišenim tonom i vikom, vrijeđanjem muslimana i njihovim omalovažavanjem?! Čime se pravda govor o muslimanima i učenim u njihovom odsustvu, njihovo nazivanje pogrdnim imenima, ismijavanje i omalovažavanje?! Čime se pravda grupašenje i odbrana istomišljenika, pa makar javno griješili, samo zato što imaju iste stavove po određenim pitanjima ili su iz istog džemata? Ili, u najmanju ruku, prešućuju se njihove ružne riječi, postupci i ponašanja, a svi znamo da je šutnja prema prestupniku način odobravanja.