Kutak za mlade

Mladi i slobodno vrijeme

Slobodno vrijeme je blagodat od Allaha, ako ga iskoristimo na pravi način, ali ako slobodno vrijeme ne koristimo na ispravan način i u prave svrhe, u ono čime je Allah zadovoljan, tada je naše slobodno vrijeme uzaludno potrošeno.

Slobodno vrijeme možemo definirati kao vrijeme u kojem smo oslobođeni obaveza prema roditeljima, školi, kući, prijateljima ili nekim drugim zadacima koje trebamo izvršiti u određeno vrijeme. To je vrijeme koje bismo mi trebali koristiti za svoje želje i potrebe u tom momentu. Ali, koje su naše želje i kako koristimo to vrijeme, u današnjici predstavlja veliki problem za djecu, mlade pa i za starije.

Moj štedni fond za hadž

Navika štednje pohvalna je osobina u svim društvenim zajednicama. Kada se spomene da neko ima naviku štednje, da dobro koristi svoj novac, to se spominje u kontekstu pohvale i lijepe osobine. Učiti se lijepim osobinama još od dana djetinjstva velika je prednost i zato i želimo da podstaknemo našu omladinu da se navikava da štedi. A najbolja štednja jeste za ono što nam donosi ahiretsku korist. Mnogi od nas, kada dođu u godine kada se osjećaju sposobnim da obave petu islamsku dužnost – hadž, nailaze na problem nedostatka sredstava, a to se dešava obično onda kada mlada osoba završi školovanje, nađe posao, oformi porodicu i počinje da odgaja svoju djecu. Potrebe porodice iz dana u dan postaju sve veće, pa i mogućnost da se nešto uštedi za hadž biva sve manja. Zato i želimo da našim mlađim čitateljima predložimo da već od danas oforme svoj štedni fond za hadž. Svakako, mi se nadamo da će u tome imati veliku podršku svojih roditelja. Pa, tako da od svakog džeparca, bajramluka, poklona od tetke iz Amerike, oni jedan dio stave u taj fond za hadž. Samo da zamislimo kakav je to osjećaj da neko od svoje trinaeste ili petnaeste godine počne da štedi za hadž. Počinje jedan ibadet koji traje deset ili više godina. Koliko samo sevapa možemo da zaradimo! I ne samo to, ubijeđeni smo da će svako onaj ko čuje za jedan takav potez našeg mladog čitatelja odlučiti da dā svoj skromni doprinos. Možda uspijemo da i one starije podstaknemo da oni počnu štedjeti za tu namjenu pa i nama od toga bude sevap. A za sve što se odreknemo u ime Allaha imamo nagradu, pa i nekog slatkiša ili izlaska.

Mladi su podložniji iskušenjima

Savremeni život pun je raznoraznih izazova, koji postaju sve više raznovrsniji i brojni uz napredak tehnologije i pojave novih trendova. Ljudi postaju sve više inovativniji u zadovoljavanju strasti, sve se više okreću onim trendovima koji urušavaju moralne vrijednosti i ruše porodicu.

Posljedica svega toga niko nije sačuvan. Nerijetko su mladi upravo ciljana grupa svih tih izazova. Zbog nezrelosti i neshvatanja ozbiljnosti problema i opasnosti određenih pojava, mladi ljudi se upuštaju u njih i povode se za njima pravdajući se da to nije tako kako im roditelji i stariji govore, da oni pretjeruju i da im uskraćuju ljepotu mladalačkog života.

Život nam kazuje da je gotovo nemoguće bit neutralan: čovjek uvijek bude ili na jednoj ili drugoj strani. Nekada se i prividna neutralnost iskazuje indirektnom podrškom jednog opredjeljenja, ali to je u ovosvjetskim stvarima, a kada je vjera u pitanju, onda je moguće deklariranje ili na jednu ili na drugu stranu. Kur’an i hadis jasno govore da će na ahiretu biti samo dvije strane: skupina džennetlija i skupina džehennemlija. To je krajnji ishod ahiretskog stanja. Skupina onih koji su sljedbenici Iblisa, neka je na njega Allahovo prokletstvo, i skupina onih koji će biti pripadnici ummeta jednog od Božijih poslanika.

Svjetsko selo mladih

Sve se više aktuelizira priča opće globalizacije. Da li joj mi pridavali pažnju ili ne, globalizacija se sve više sprovodi i više nije pitanje da li neko prihvata globalizaciju ili ne, ona sve više ulazi u naše živote, obuhvata sve kategorije društva, pa i omladinu. Stoga, neophodno je da se o svemu govori i razgovara s mladima. Bitno je da mladi ljudi između sebe razgovaraju o tome. Svijet je postao jedno veliko selo, sve češće čujemo ovu izjavu. Mladi su oduvijek tražili od zajednice da budu posebno tretirani i da im se pridaje posebna pažnja.

Metode uspjeha u učenju

Razmisli dva puta!

Čekajući poziv na ulazak u avion, jedna gospođa odluči da sebi prekrati vrijeme, pa kupi knjigu i kesicu slatkiša, sjede na stolicu u čekaonici i pomno poče čitati knjigu. Dok je čitala, odjednom shvati da jedna mlada djevojka sjedi pored nje i da uzima slatkiše iz kesice koja je bila stavljena između njih. Na početku, odlučila je da je ignorira, ali kako je djevojka i dalje uzimala slatkiše iz kesice, gospođa je počela osjećati nelagodu, koja je prerasla gnjev i, razmišljajući, u sebi reče: “Da nisam ovako kulturna žena, lijepog ponašanja, pokazala bih ovoj odvažnoj djevojci i svašta bih joj rekla!” I tako svaki put kada bi ona uzela slatkiš, i djevojka bi uzela slatkiš, a gospođa bi je prostrijelila pogledom. Kada je u kesici ostao zadnji slatkiš, djevojka ga je polahko uzela i prepolovila ga, a zatim ga je, blago se osmjehujući, dala gospođi jednu polovinu, a drugu je zadržala za sebe. Gospođa uze komadić i u sebi reče: “Kako je bezobrazna i nepristojna, čak mi nije rekla ni hvala!”

Naša omladina i odgovornost

Svaka porodica ima drukčiji pristup djeci kada je riječ o preuzimanju odgovornosti, a postoje i bitne razlike u stepenu spremnosti same djece u tom pogledu. Neke se porodice prema djeci postavljaju kao prema nedoraslim za prihvatanje odgovornosti, pa se ne usuđuju uključiti ih u životne borbe i navesti da preuzmu odgovornost, iako dijete ima dovoljno godina za to. Šta se desi tom djetetu, naročito ako je jedinac svojim roditeljima? Stajat će skrštenih ruku pred svakim problemom s kojim se bude susretao i neće biti u stanju odvojiti se od svojih roditelja čak ni u najjednostavnijim životnim situacijama.

Također, možemo vidjeti da se u nekim bogatim porodicama mladiću sve priušti bez imalo truda, pa čak se i oženi, tako da i on i njegova supruga i njihova djeca budu u okrilju roditelja i od njih traže dnevni džeparac i sve druge sitnice, a roditelji su sretni zbog toga i misle da na ispravan način odgajaju i vode brigu o svojoj djeci, iako su ta djeca odrasla i sami su postali roditelji. Takva djeca su u središtu porodične prekomjerne brige, predali su se lijenosti i besposlici, u njima se duboko ukorijenila ovisnost o drugima i oslanjanje na njih. Ustvari, to je nemarnost prema sebi u sadašnjosti, a prema svojim suprugama i djeci u budućnosti. Tome se još pridodaju negativne i štetne implikacije koje proizvodi slobodno vrijeme. Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Mnoge ljude obmanu dvije blagodati: zdravlje i slobodno vrijeme.”

Promijenio bih se, ali…

“Male promjene imaju veliki utjecaj”, ovo je tačna izreka, ali kada se govori o stvaranju promjena u našem životu, onda sve izgleda teže. Razloga za to je mnogo, jer što smo stariji, teže nam je odviknuti se običaja i navika. Što češće radimo nešto na određeni način, teže nam je to uraditi na neki drugi način, i što se više vežemo za određeni stav, teže nam je promijeniti ga kao i način na koji percipiramo stvari, jer to je ljudska priroda.

Ako je to već tako, zašto onda mislimo da je lahko stvoriti promjenu u našem životu i zašto očekujemo da nam to uspjeti za nekoliko dana? Uredu, i to je također, dio ljudske prirode, jer mnogi od nas imaju potrebu da cilj ostvare brzo i vrate se svojoj uobičajenoj lagodnosti, a kada nas nešto usporava duže vrijeme, mi to napuštamo i vraćamo se onome na čemu smo i bili. Kada govorimo o stvaranju promjene u našem životu, trenutna lagodnost za kojom žudimo treba da bude zadnje čemu se nadamo. Možda se tajna značajnih promjena krije u tome da velikim dugotrajnim promjenama treba vremena, i da shvatimo da svaka velika promjena zahtijeva mnogo malih koraka.

Šta znači “prednost” muškaraca nad ženama o kojoj se govori u suri En-Nisa

Studenti, tražite za cimere bogobojazne osobe

Bogobojazni prijatelji (cimeri, kolege) je vjerska potreba o kojoj treba voditi računa svaki vjernik, jer je to siguran način zaštite od upadanja u harame i fitne.

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selem: ''Nemoj za prisnog prijatelja uzimati nikog osim vjernika, i nemoj za svojom sofrom zvati nikoga osim bogobojaznog.'' (Hadis bilježe Tirmizi i Ebu Davud, šejh Albani ga je ocijenio dobrim)

U hadisu je jasno upozorenje vjernicima da u stvarima u kojima mogu birati društvo da onda to društvo budu isključivo vjernici, i da u situacijama u kojima mogu birati gdje da jedu i sa kime, onda da to urade sa bogobojaznim ljudima.

Treba požuriti sa udajom

Rekao je Uzvišeni Allah: “Udajite neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje, ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna” (En-Nur, 32). Krajnje uočljivo obilježje vremena u kojem živimo jeste raširenost zinaluka i moralna izopačenost. Na sve moguće načine pokušava se navesti na blud. Gotovo da se ne mogu pročitati novine, pogledati televizija ili izaći na ulicu, a da se ne bude obasut otrovnim šejtanskim strijelama koje dočaravaju blud i pozivaju u nemoral. Ako se tome još doda izmiješanost muškaraca i žena, razgolićenost i neislamski odgoj, shvatamo koliko je velika opasnost zapadanja u haram. Islam ne poriče međusobnu potrebu i čežnju muškaraca i žena jednih za drugim, nego tu čežnju usmjerava i ograničava. Pravovremeni brak je, bez sumnje, jedan od najefikasnijih vidova zaštite od bluda. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Mladići, ko od vas ima mogućnost, neka se oženi, tako će bolje sačuvati pogled i zaštititi spolni organ, a ko nije u mogućnosti, neka se drži posta” (Buhari i Muslim). Omer, radijallahu anhu, rekao je: “Vjenčavajte svoju djecu kada postanu punoljetni, ne nosite njihove grijehe!” (Ibnu Dževzi, Propisi vezani za žene, str. 304)

Dakle, staratelj je dužan udati svoju štićenicu za prikladnog muža, uzimajući u obzir njegovu vjeru, ćud i izgled, dužan je požuriti sa udajom prema potrebi, a haram mu je spriječiti udaju ako štićenica želi da se uda za, prema spomenutim mjerilima, prikladnog muškarca.

Problem samodopadljivosti i umišljenosti kod omladine

Islamski učenjaci iz oblasti morala složni su na tome da je uzrok moralne bolesti zvane ''samodopadljivost'' neznanje u vjeri, nemar prema vjeri ili neobraćanje pažnje na pojave prvih znakova umišljenosti. Ako ova tri uzroka budu praćena stalnim pohvalama drugih ljudi na račun samodopadljive osobe, a osoba ne bude svjesna stalnog Allahovog nadziranja i ne bude ustrajna u bogobojaznosti, onda ova moralna devijacija doživi vrhunac i vodi takvu osobu u sigurnu propast, ako ga prije toga ne obaspe Allahova Milost.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, je ubrojao samodopadljivost među tri stvari koje upropaštavaju čovjeka. (Hadis o tome bilježi Bejheki, a šejh Albani ga ocjenjuje dobrim)

Neki od simptoma samodopadljivosti:

● Odbijanje istine i ponižavanje drugih.

● Neobraćanje pažnje na savjete učenih i dobrih vjernika.

● Šepurenje prilikom hodanja.

● Isticanje svojih ibadeta ili činjenje istih što više u javnosti.

● Hvalisanje svojim znanjem i svojim vještinama.

● Hvalisanje sa svojim imetkom, porijeklom ili svojim tijelom.

● Neobraćanje pažnje na svoje grijehe i umanjivanje istih.

● Slabo posjećivanje učenjaka i njihovih dersova.

Kao što svakoj bolesti ima lijeka, tako je Allah dao da i za ovu bolest ima lijek. Kako se liječiti od ''samodopadljivosti''?

● Biti svjestan opasnosti ove devijacije i šta takvu osobu čeka na ahiretu.

● Proučavati životopise velikana ummeta kako bi se uvjerili koliko su oni prezirali ovu osobinu o koliko su upozoravali na nju.

● Svjesnost da je samodopadljivost Iblisova osobina, jer se umislio da je zbog toga što je stvoren od vatre on bolji od Adema, alejhisselm, koji je stvoren od ilovače.

● Stalno samonadziranje i gledanje u svoje grijehe, i konstantno traženje oprosta od Allaha za sve grijehe, koje smo svjesno učinili i one na koje smo zaboravili.

Kako će postupiti onaj ko zatekne imama na džuma-namazu na zadnjoj sedždi ili tešehudu?

Ako čovjek zatekne imama na džuma-namazu na sedždi ili tešehudu, klanjat će podne-namaz, a ne džuma-namaz, jer se smatra da je čovjek prispio na namaz ako stigne na najmanje jedan rekat, shodno riječima Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko prispije na jedan rekat namaza, taj je prispio na namaz”; “Ko prispije na prvi rekat džuma-namaza, neka klanja i drugi rekat, i njegov će namaz biti potpun.” Iz ovih hadisa zaključuje se da onaj koji ne prispije ni na jedan rekat, propustio je džuma-namaz i tada će klanjati podne-namaz. (Šejh Ibn Baz, rahmetullahi alejhi)

Za svaki pretrpljeni udarac zaradio po jedan hadis

Hišam b. Amar, jedan od učenika imama Malika, rahimehullah, kazuje: “Moj otac prodade kuću za dvadeset zlatnik, i opremi me na put na hadž kako bih tamo sreo imama Malika i učio od njega. Kada sam stigao u Medinu, zatekao sam imama Malika, a u njegovoj halki bili su vladari i ljudi koji su ga pitali, a on im odgovarao. Kada dođe red na mene, ja počeh da pričam, a on reče: ‘Ne ti, već onaj drugi!’ Ja počeh opet, a on me opet prekide. Ja počeh da se sa njim raspravljam, a on tada naredi jednom mladiću da me izvede iz halke i da me išiba sa petnaest udaraca. Kada se vratih u halku, rekoh imamu Maliku: ‘Moj je otac prodao kuću da bi me poslao da od tebe učim znanje, a ti mene osudi na petnaest udaraca a da nisam počinio nikakav grijeh. Ja ti ovo nikada neću halaliti.’ Tada me imam Malik upita šta može da uradi za mene da bih mu halalio, a ja mu rekoh da mi za svaki udarac ispriča po jedan hadis. A on tako i uradi, pa kada završi, ja mu tada rekoh: ‘Išibaj me još koji put, pa mi onda ispričaj još hadisa.’ Imam Malik tada se glasno nasmija.” (Zehebi, Ma’rifetul-kuraa el-kibar, 1/196)

I što dalje od bluda!

Jedna od osobina iskrenih vjernika jeste i čuvanje stidnog mjesta od bluda. Uzvišeni Allah obavještava nas u Svojoj Knjizi da je čuvanje stidnog mjesta osobina vjernika, onih koji će uspjeti na Sudnjem danu, koji će naslijediti Džennetul-Firdevs i vječnost u njemu. Uzvišeni kaže: “i koji stidna mjesta svoja čuvaju” (El-Mu’minun, 5), da bi na kraju rekao: “oni su dostojni nasljednici, koji će Džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti” (El-Mu’minun, 10–11). Doista, blud nije svojstven vjernicima, jer je u potpunoj oprečnosti sa čuvanjem stidnih mjesta o čemu nas obavještava Uzvišeni govoreći da je to istinska osobina vjernika. Zbog toga, islam je i zabranio blud. Uzvišeni Allah zabranio je Svojim robovima svako približavanje bludu, svako približavanje onome što vodi bludu. Blud je nazvao razvratom, zlim i lošim djelom, jer je blud, doista, prezren put i izbor. Allah, subhanehu ve teala, rekao je: “I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ružan put!” (El-Isra, 32) Zbog toga Uzvišeni i kaže: “Kako je to ružan put!”

Ibn Akil i čovjek koji je imao nerazumne sumnje

Prenosi se da je neki čovjek došao na skup na kojem je podučavao hanbelijski učenjak Ebu Vefa Ali b. Akil, želeći da ga upita o svom stanju. Pošto je sjeo, obratio se šejhu Ibn Akilu riječima: “Više puta zaronim u vodu, ali opet sumnjam da li sam upotpunio taharet, pa bih te zamolio da mi objasniš kako da postupim što se tiče mog namaza.”

Šejh Ibn Akil reče mu: “Ništa ne brini. Ti nisi dužan da klanjaš.”

“Kako to?”, začuđeno je upitao ovaj čovjek.

“Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Pero je dignuto od trojice (tj. nisu zaduženi šerijatskim obavezama): ludaka dok ne postane razuman, spavača dok se ne probudi i maloljetnika dok ne postane punoljetan (sa šerijatskog stanovišta)’, a onaj koji i nakon što je nekoliko puta zaronio u vodu, pa i dalje sumnja je li upotpunio čistoću, sigurno je lud.”

Ovaj duhoviti odgovor šejha Ibn Akila vrlo je poučan. On nas uči da ne pretjerujemo u sumnjama jer time otvaramo vrata šejtanu da se poigrava s nama i dovede nas do ovako tužnog stanja. Naš Gospodar je milostiv i neće nas teretiti za ono što uradimo u neznanju i nenamjerno, nakon što smo izvršili ono što nam je propisano, onako kako nas je podučio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Allah čuva one koji uče i pamte Kur’an

Uvijek se iznova zadivim izreci Hasana el-Basrija u kojoj kaže da hafiz Kur’ana ne samo da čuva Kur’an kroz svoj hifz, već i Kur’an čuva njega.

Što više budemo u društvu Kur’ana i posvetimo se njegovom učenju i ponavljanju, utoliko nas Allah više čuva i štiti.

Kada razmislimo o periodu dolaska objave Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i kako su se hiljade meleka spuštale zajedno sa samo jednom surom ili ajetima, poput sure El-En’am, onda ne treba da nas čudi da meleki okružuju, štite i budu u društvu hafiza i učača Kur’ana koji svoje vrijeme provode uz Allahovu Knjigu. 

Vrijednost dunjaluka

Posmatrajući ljude i njihova djela, sa sigurnošću možemo ustvrditi da su ljudi postali robovi dunjaluka, da su pali u šejtanovu zamku i on ih je počeo plašiti siromaštvom, a ljudi nisu dali prednost ničemu mimo dunjaluka i svoj su život maksimalno fokusirali na stjecanje što više materijalnih dobara, a zapostavljali su bogatstvo duše i činjenje dobrih djela u ime Allaha, tako da su zbog dunjaluka ostavili duhovne vrijednosti i zaokupirali se samo materijalnim.

Uzvišeni Allah kaže: “Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti, a Allah vam obećava oprost i nagradu Svoju” (El-Bekara, 268). Vidimo da šejtan sa dunjalukom nema ništa i da je kod Allaha nagrada na oba svijeta. Zašto Allah daje nevjernicima imetak i dunjaluk iako su Mu nepokorni?

Allah je čovjeka stvorio na dunjaluku, na kojem će provesti vrlo kratak period, da Ga obožava, da živi u skladu sa vjerom, da ga vjera vodi u životu, da mu vjera bude vodilja kroz život. Stoga, svrha u tvom životu jeste prakticiranje vjere i činjenje što više dobrih djela s kojima ćeš sresti svoga Gospodara, a ne da stekneš što više dunjaluka, koji ti neće biti od koristi na ahiretu.

Kako se sačuvati Dedžala

Često smo slušali predavanja o pojavi Dedžala i o fitni koju će on prouzrokovati, o tome kako izgleda i na koji će način zavoditi i iskušavati stanovnike Zemlje. Također, svi smo imali priliku čuti da je pohvalno učiti suru El-Kehf petkom i da je ona štit protiv Dedžala, kako se navodi u hadisu koji prenosi Ebu Derda, u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ko nauči prvih deset ajeta (u drugoj verziji zadnjih deset) ajeta sure El-Kehf, Dedžal neće imati nikakvu moć nad njim.” (Muslim)

Da li smo se ikad zapitali zašto baš sura El-Kehf ima veze sa fitnom Dedžala, zašto nas Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, savjetuje da učimo suru El-Kehf i pitamo li se kakve nam poruke sura El-Kehf daje kako bismo se sačuvali iskušenja Dedžala? Kakva je poveznica između kazivanja koja se navode u suri El-Kehf i Dedžala? U narednim redovima navest ćemo četiri savjeta o tome kako se sačuvati Dedžala.

Nasljedstvo koje je Omer b. Abdulaziz ostavio svojoj djeci

Omer b. Abdulaziz, poznati halifa iz emevijske države, imao je dvanaestero djece, pa kad je bio na samrtničkoj postelji, rečeno mu je: “Oporuči da se nešto od imetka dadne tvojoj djeci, jer su siromašni!” Omer b. Abdulaziz citirao je ajet: “Moj zaštitnik je Allah, koji Knjigu objavljuje, i On se o dobrima brine” (El-A‘raf, 196), a zatim je kazao: “Tako mi Allaha, neću im dati ništa na što nemaju pravo. Moja djeca mogu biti jedno od dvoje: ili dobri, a Allah će se o dobrima pobrinuti, ili loši, a ja sebi neću dozvoliti da ih pomažem u grijehu i nije me briga gdje će umrijeti, niti ću im ostaviti nešto čime će se pomagati u griješenju Allahu, pa da im budem saučesnik u grijehu nakon svoje smrti.” Nakon toga, pozvao je svoju djecu, posavjetovao ih i kazao: “Sad idite, Allah vas sačuvao i dao vam dobro!”

Kasnije, neki sinovi Omera b. Abdulaziza bili su toliko bogati da su u džihadu učestvovali sa osamdeset konja i neki sinovi Sulejmana b. Abdulmelika od njih su tražili pomoć i sadaku, jer su živjeli u siromaštvu iako im je otac ostavio ogromno bogatstvo. To je zato što je Omer b. Abdulaziz svojim sinovima ostavio Allaha, dželle šanuhu, savjetujući im da se u Njega pouzdaju, a Sulejman i druge Emevije svoju su djecu prepuštali imetku koji su im ostavljali u naslijeđe, a oni su imetak protraćili na prohtjeve.

Omer b. Abdulaziz svoju je djecu odgojio u duhu ajeta: “Moj zaštitnik je Allah, koji Knjigu objavljuje, i On se o dobrima brine” (El-A‘raf, 196), pa ih je Allah, dželle šanuhu, sačuvao i dao im dobro i na dunjaluku i na ahiretu.

Budimo nasmijani!

Kako je lijepo vjerničko društvo u kojem su osmijesi česti! Osmijeh, bez sumnje, život čini ljepšim, druženje s tobom ugodnijim, a sigurno će ti i ublažiti boli. Za osmijeh nije potrebno da budemo lišeni svih briga i problema. Kad bi bilo tako, dok smo živi, ne bismo se nasmijali.

Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, bio je vedra osoba i često je bio nasmijan. Tirmizi u Sunenu bilježi da je Abdullah b. Haris b. Džez’, radijallahu anhu, rekao: “Nisam vidio nikoga da je nasmijaniji od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.” (Albani je ovaj hadis ocijenio sahihom)

Štaviše, osmijeh je plemenito djelo za koje će vjernik biti nagrađen lijepom nagradom. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio nas je: “Osmjehnuti se svome bratu, to je sadaka!” (Tirmizi, Sahih, a Albani ga je ocijenio sahihom) 

Ko će mi prodati svoj iman

Mislio sam da je održavanje i očuvanje imana lahko i da je dovoljno obaviti propisane namaze i proučiti dnevno određeni broj stranica Kur’ana, ali nikad se nisam suočio sa nečim težim od očuvanja imana, jer iman je poput morskih valova koji se uzdižu i spuštaju, nikad se ne mogu zadržati na istoj razini.

Kad sam se umorio od borbe sa svojim šejtanom, sa dunjalukom i samim sobom, uzeh da napišem ovo što sada čitaš. I poput svakog gubitnika, za svoje neuspjehe krivim okolnosti... i ljude.

Pomislih, kako bi bilo dobro kad bih mogao kupiti iman! Čudno kako se ljudi dosad nisu dosjetili da otvore pijace na kojima bi se prodavao iman! Kad bih mogao kupiti čistu stranicu djela, neukaljanu ničim nedoličnim, o muslimanski trgovci, platio bih vam koliko god zatražite! Ali, pomislih, ko uopće ima čistu stranicu djela!

Ljudi se odlikuju briljantnim umom i izumili su mnogo toga. Čak su otkrili oružje za masovno uništenje. Ustvari, vrlo su inovativni u smišljanju načina kako da ubiju čovjeka.

Čudno je kako nisu uspjeli izmisliti nešto čime bi mu udahnuli život, entuzijazam...

I dok sam tako razmišljao, naumpade mi hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Kad ne biste griješili, Allah bi vas zamijenio drugim ljudima koji bi griješili i molili Allaha za oprost, pa bi im On opraštao.”

O Allahu, kako je prostrana Tvoja milost! O Allahu, podari mi čisto srce, u kojem kuca vjera u Tebe! Uputi me ka Svojoj milosti i zadovoljstvu!

Djevojko, vrijeme je da ostaviš griješenje i pokaješ se!

Draga sestro, Uzvišeni Allah stvorio te radi velikog cilja! Nije te uzalud stvorio i nije te samoj sebi prepustio: “Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da nam se neće vratiti?” (El-Mu’minun, 105) Allah ti je dao vremena da se opskrbiš dobrim djelima, zato se ostavi nepokornosti i griješenja. Ne dozvoli da ti se, kako dani prolaze, tvoji grijesi nagomilavaju i postaju brojniji. Onaj koji će račun svesti ništa ne zaboravlja! Pazi, sestro moja, da ne ostaneš u svom nemaru sve dok dođe vrijeme preseljenja! Zar se nećeš osvijestiti sve dok ne čuješ krik smrti?! Tamo, na mjestu kajanja, jada i bola, kada kreneš na onaj svijet i kada napokon shvatiš šta si propustila, poželjet ćeš da se vratiš..., ali povratka više neće biti: “Kada nekome od njih smrt dođe, on uzvikne: ‘Gospodaru moj! Povrati me!’” (El-Mu’minun, 99)

Draga sestro! Kucnuo je čas! Došlo je vrijeme da ostaviš grijehe i da se iskreno pokaješ za ono što si počinila! Došlo je vrijeme da se pokoriš Allahu, Onome koji te stvorio i nebrojene blagodati podario. Znaj da ključ tvoje sreće i na ovom i na onom svijetu jeste samo pokornost Njemu, Uzvišenom: “Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i istina koju objavljuje spomenu?!” (El-Hadid, 16) Tako mi Allaha, Silnog i Uzvišenog, vrijeme je! Uistinu, vrijeme je!

Allaha ne možeš prevariti

Nedavno je egipatski glumac i pjevač Sad es-Sagir u izjavi za medije iznio vrlo interesantno razmišljanje o svom odnosu prema Allahu, dželle šanuhu. On je, pored ostalog, kazao: „Bio sam licejmeran prema našem Gospodaru! Allaha ne možete prevariti, ali ja sam se tako ponio – kad sam bio bolestan dovio sam Allahu: „Gospodaru, ako mi podariš ozdravljenje, ostavit ću taj posao!“ Ali, čim sam ozdravio, vratio sam se tom poslu.“

Dok je bio teško bolestan i bojao se da će umrijeti, kajao se i molio Allaha, dželle šauhu, da mu dadne ozdravljenje, obećavajući da će se prestati baviti pjevanjem i glumom, ali kada mu je Allah, dželle šanuhu, podario izlječenje, nastavio je po starom. Gorka je činjenica da je odnos većine ljudi takva – kada su u iskušenju iskreno mu se obraćaju. Rekao je Uzvišeni Allah: „On vam omogućava da kopnom i morem putujete. Pa kad ste u lađama i kad one uz blag povjetarac zaplove s putnicima, te se oni obraduju tome, naiđe silan vjetar i valovi navale na njih sa svih strana, i oni se uvjere da će nastradati, iskreno se mole Allahu: "Ako nas iz ovoga izbaviš, sigurno ćemo biti zahvalni!" (Junus, 22)

I vi možete biti od onih koji se druže s Kur’anom...

Dok sam studirala u Egiptu, odvela sam dijete jedne svoje prijateljice u zabavni park. Tamo je radio jedan mladić, u dvadesetim godinama, koji je radio kao čuvar u zabavnom parku. Tog dana nas dvoje bili smo jedine mušterije.

Primijetila sam da mladić nešto čita, ali čim je vidio da se približavamo, sklonio je knjigu i uslužio nas. Čim smo počeli odlaziti, ponovo je uzeo knjigu koju je čitao, a oči je usmjerio prema tavanici. Usne su mu se tiho pomjerale. Učio je Kur’an napamet.

Na putu do kuće naišli smo na uličnog prodavača kokica. Bio je to stariji čovjek, u šezdesetim godinama. Primijetila sam da je njegov pogled usmjeren ka nebesima i zapitala sam se zbog čega. U rukama je držao Mushaf, a oči su mu bile usmjerene ka nebu jer je učio napamet ono što se nalazilo na stranici, gledao je gore kako bi lakše zapamtio riječi. Kada bi mušterija naišla, on bi je uslužio, a potom bi iznova započeo s učenjem napamet.

Dunjaluk je samo varljivo naslađivanje

Dobro razmislimo o sljedećem primjeru: Zamislimo čovjeka koji šeta kroz veliku šumu ne sluteći kakve ga opasnosti čekaju. Dok on bezbrižno šeta, iznenada se pred njim pojavi ogroman lav i, uz veliku riku, nasrne na njega. Čovjek se dadne u bijeg i u trku primijeti da se pred njim nalazi veliki bunar. Uskoči unutra nadajući se da je pobjegao opasnosti.

Dok je padao u dubine, uspio je da se uhvati za uže i da se spasi od sigurne pogibije. Osjetio je olakšanje, međutim, kada je pogledao dolje, primijetio je da je dno bunara suho i da se tamo nalazi ogromna zmija koja je razjapila svoje čeljusti spremna da proguta svoj plijen. U tom trenutku, čovjek pogleda gore i ugleda dva miša kako grickaju uže za koje se držao. Jedan crni i bijeli miš složno su odgrizali jednu po jednu nit užeta. 

“O mladiću, bježi ka Allahu!”

Često se susrećete s ljudima koji vas poprijeko gledaju i vrijeđaju vjeru. To ne rade samo zato što im se ne dopadate. To je zbog toga što je njihovo srce postalo tvrdo i oni su skrenuli s Pravog puta, a to i ne znaju. Jer, Allah poručuje u Kur’anu: '“I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave, to su pravi grješnici.” (El-Hašr, 19) 

Dakle, nećete ni znati da se ste dospjeli u to stanje, a rješenje koje nam Allah nudi je jedno i sve što čovjek treba da uradi jeste da primijeni ono što nam Allah poručuje u Kur’anu: “Fefirru ilellah! – Požurite (bježite) ka Allahu!” (Ez-Zarijat, 50) U tefsiru ovog ajeta Ibn Kajjim, rahimehullah, kaže da se izraz “bježite ka Allahu” odnosi na udaljenost (između čovjeka i Allaha).

Allah ti poručuje: “Robe, vrati se nazad!” Ne može se reći ništa ljepše od toga. ”Ja ne želim da odeš, vrati se nazad!” U trenutku dok činiš pokajanje (tevbu) i dok govoriš: “O Allahu, oprosti mi!”, da li osjećaš promjenu u srcu, grižnju savjesti? Osjećaš li kako se oči pune suzama? Osjetiš li svoje srce kad poželiš obaviti namaz, možeš li osjetiti kako naviru emocije? To nije tvoja zasluga, to nisi ti mogao sam učiniti, ne možeš ti odlučiti hoćeš li se pokajati. Ti ne možeš odlučiti: “Želim da mi bude oprošteno...”. To je Allah učinio i On stavlja skrušenost u tvoje srce, i On te vraća nazad. Ti si učinio mali korak, a Allah je učino ostatak. O robe Allahov, ko ti drugi može otkloniti grijehe i oprostiti osim Allaha?

Nekoliko savjeta za uspješno učenje

● Dok učite, treba da se oslobodite svih problema i da od sebe otklonite sve ono što vam odvlači misli i tjera vas na gubljenje vremena. Očistite mjesto za učenje od stranih faktora! Go­vor drugih osoba, televizija ili telefon kvare vaš ritam i negativno utječu na vaš rad i od njih treba da se udaljite.

● Nemojte učiti dok ste gladni ili, pak, pre­punog želuca. Pretjerana nesanica, umor i neprestani rad, također vam mogu pokvariti atmosferu za učenje. Ne počinjite sa učenjem odmah poslije jela, već nakon što se malo odmorite!

● Radna soba, po mogućnosti, ne treba da je mnogo vruća, ali ni mnogo hladna.

● Dok učite, da ne biste stalno ustajali i sjeda­li, literaturu i potrebni materijal držite pri ruci.

● Neophodno je da napravite plan učenja i da pratite da li ga se pridržavate ili ne. Plan stavite na mjesto gdje ćete ga vidjeti i radite ne odvajajući se od njega!

● Termine učenja možete odrediti na 25 – 30 minuta, a odmore – u intervalu od 10 minuta.

● Ako niste primorani, ne prelazite poslije učenja jednog predmeta na učenje sličnog predmeta, da ne biste osjetili dosadu i zamor.

● Periodi u kojima je mozak spreman za učenje i kada osoba može bolje razumjeti ono što čita razlikuju se od osobe do osobe. Ovo sami kod sebe ispitajte.

● Prilikom učenja pravite posebne bilješke, jer to daje veliku korist učenju, ojačava znanje i pam­ćenje i olakšava prisjećanje.

Gdje se krije naša sreća?

Dok je držao predavanje na seminaru kojem je prisustvovalo pedeset učesnika, predavač se iznenada zaustavio i odlučio uraditi jednu grupnu aktivnost. Svakom učesniku donio je balon i zamolio ga da na balonu napiše svoje ime, a zatim su svi baloni skupljeni na jedno mjesto i odneseni u drugu sobu. Nakon toga, učesnici seminara odvedeni su u sobu u kojoj su se nalazili baloni i od njih je zatraženo da u roku od pet minuta nađu balon sa svojim imenom. Tom prilikom, dok su svi žurno tražili svoje ime na balonima, nastao je metež i opći haos. Nakon pet minuta gotovo niko nije uspio da nađe svoj balon.

Tada je predavač zatražio da svaka osoba uzme neki balon i da ga dâ osobi čije je ime pisalo na njemu. Poslije nekoliko minuta, svi su imali svoje balone u ruci. Predavač im reče: “Identično ovako je i sa našim životima. Svi mi beznadežno tražimo sreću ne znajući gdje je. Međutim, naša sreća leži u sreći drugih ljudi. Usrećite li druge ljude, naći ćete i vi svoju sreću. U ovome se krije tajna sretnog života.”

Kako lakše obavljati noćni namaz

“Čitaj u ime svoga Gospodara!”

Zašto muslimani treba da čitaju svakog dana?

Koliko dnevno čitamo? Koliko dnevno proučimo stranica Kur’ana? Koja je posljednja knjiga koju smo pročitali? Odmah da razjasnimo: pod “čitanjem” se ovdje ne misli na FB poruke, uputstva za upotrebu tehničke opreme ili sastava na kutiji keksa. Misli se na knjige ili članke “teže” sadržine. Pošto naša omladina, zbog zaokupiranosti tehničkim dostignućima, često zanemaruje ovu važnu aktivnost, potrebno je da ih podsjetimo na velike koristi koje mogu dobiti od čitanja knjiga. Krenimo redom:

● Čitanje vježba mozak, trenira ga da redovno misli i promišlja, donosi zaključke i prima nove sadržaje koje će ugraditi u već postojeće. Aktivnost mozga možete uporediti s aktivnošću bilo kojeg mišića – ako ne vježbate i ne koristite ga, očekuje ga atrofija. Najtačnije bi rekli biolozi: funkcija pomaže optimalan rad organa. Ako vam je potreban vaš organ kojim mislite, morate da čitate. Ako mislite da vam ne treba, onda ništa.

● Čitanje umanjuje stres. Čitanje je možda najbolji način da zaboravite poslovne obaveze, gust raspored za naredne dane, brige koje su neminovne. Čitanje je djelotvorna antistres terapija. Probajte i uvjerit ćete se i sami. Sljedeći put kad budete nervozni, uzmite Kur’an i proučite nekoliko stranica, pa ćete vidjeti kako problemi nestaju.