Arapski poluotok nekad je bio mjesto bujne vegetacije
Profesor Ash Parton sa Univerziteta Oxford u Velikoj Britaniji i njegov tim proučavali su isušena korita u jugoistočnoj Arabiji. On i njegove kolege pronašli su dokaze da je Arabija prošla kroz nekoliko razdoblja u kojima je u tom području padala obilna kiša.
Oni su pronašli dokaze o pet “mokrih faza”, tokom kojih su rijeke tekle i mulj deponiran. Prva mokra faza desila se prije 150–160 hiljada godina, a najnovija prije otprilike 55.000 godina.
Prethodne studije ukazivale su na to da se količina padavina tokom tih razdoblja povećavala, ali nije bilo jasno koliko. Nova studija sugerira da je povećanje bilo dovoljno veliko da podrži bogat ekosistem.
Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Geology. (Izvor: palaeodeserts.com)
Kao jedan od predznaka Sudnjeg dana, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najavio je da će Arapski poluotok postati mjesto bujne vegetacije, kroz koje teku mnoge rijeke. No, najavio je to ukazujući da je to područje i prije bilo takvo. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Neće nastuputi Sudnji dan dok zemlja Arapa ponovo ne postane kao što je bila: bilje i rijeke.” (Muslim) Tako, u svjetlu navedenog naučnog otkrića kojim se potvrđuje ono što je rečeno u citiranom hadisu, možemo kazati da je citirani hadis jedan od brojnih čudesnih dokaza istinitosti poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Keramet muslimanskog vojskovođe prilikom izgradnje Kajrevana
U vrijeme halife Muavije, radijallahu anhu, Ukba b. Nafi bio je zapovjednik muslimanske vojske koja je osvajala sjevernu Afriku. Stigavši na mjesto gdje je htio izgraditi grad Kajrevan, pozvao je zvijeri i ostale divlje životinje da odu sa tog područja, pa su, Allahovom voljom, otišle. Ljudi su stajali i posmatrali zvijeri, gmizavce, i druge životinje kako odlaze. Tome je svjedočio veliki broj Berbera, tada nemuslimana, te su zbog tog prizora kojem su svjedočili primili islam, kako navodi Ibn Esir u svojoj predaji. Od tog događaja na tom mjestu stanovnici Kajrevana četrdeset godina nisu vidjeli zmiju ni škorpiona ni zvijer.
Ukba je, potom, naredio da se posijeku stabla, izgradio je upravnu zgradu, potom veliku džamiju u kojoj je klanjao. Ovu džamiju su stanovnici magriba uzeli kao uzor u određivanju kible za druge džamije koje su gradili u različitim područjima. Nakon toga izgrađen je ostatak grada Kajrevana, koji je ubrzo postao značajan centar u sjevernoj Africi. Ukba je bio dobar valija i jedan od onih kojima je Allah, dželle šanuhu, uslišavao dove.
(Izvor: Futuhu Misr; Zehebi, Et-Tarihul-islami)
Da li ste ovo znali o kafi?
Postoji nekoliko pretpostavki o počecima korištenja kafe kao napitka. Najpopularnija je ona koja kaže da je, prije otprilike 1.200 godina, etiopski pastir po imenu Halid jednog dana primijetio da su njegove koze postale prilično živahne nakon što su jele bobice sa nepoznatog grma. Odlučio je da i sam proba te bobice i zaključio je da su mu one vratile snagu. Svoje iskustvo je podijelio sa drugim ljudima. Ljudi nisu jeli bobice, nego su pili vodu u kojoj bi ih prethodno skuhali.
Prvi relevantni podaci o ljudskom konzumiranju kafe datiraju iz petnaestog vijeka i vezani su za Jemen gdje je zabilježeno da su sufije konzumirale kafu kako bi ih održala budnim tokom dugotrajnih noćnih zikrova.
Kafa se iz Jemena proširila islamskim svijetom zahvaljujući pustolovima, hadžijama i trgovcima. Krajem petnaestog vijeka kafa se pila u Meki i Turskoj, a početkom šesnaestog vijeka naširoko se konzumirala i u Kairu. Uskoro je postala narodno piće među muslimanima.
U zapadnoj Evropi kafa se prvi put pojavljuje u Londonu 1650. godine, kada Turčin po imenu Pasqua Rosee počinje prodavati kafu u ovom gradu. Već 1700. godine u Engleskoj je zabilježeno 3.500 mjesta na kojima se konzumirala kafa, od toga 500 u Londonu.
Šejh Abdulkadir b. Muhammed el-Džeziri (umro 977. h. g.) napisao je djelo Umdetus-safva fi hillil-kahva u kojem tretira propis konzumiranja kahve sa islamskog stanovništa. On u toj knjizi spominje da su učenjaci njegovog vremena imali različita mišljenja o dozvoljenosti konzumiranja kafe, i dok su jedni to smatrali dozvoljenim i korisnim za izvršavanje ibadeta i zikra, drugi su oštro osuđivali njeno konzumiranje i kategorički zabranjivali. Džeziri navodi i da je kafa u nekim islamskim krajevima bila uzrok nereda, pa su valije i zapovjednici zabranjivali njeno konzumiranje, a u nekim područjima su čak i naređivali da se “kafane” – javni objekti u kojim se konzumirala kafa, poruše, zrna kafe unište, posuđe u kojem se posluživala i spravljala porazbija, i da se kazne oni koji su je konzumirali.
(Izvor: 1001 Invention i alkitabdar.com)
