Razvoj vida započinje samim rođenjem djeteta i predstavlja vrlo dinamičan proces. Zato je neophodno djelovati u samom početku i otkloniti sve zapreke koje ometaju pravilan vid.
Strabizam je kompleksan poremećaj koji se sastoji od dvije komponente: motorne i senzorne. Ono što mi uočavamo zapravo je motorna komponenta –poremećaj položaja oka – bježanje oka, odnosno odstupanje od normalnog paralelnog položaja očnih jabučica. Ono što ne možemo vidjeti a mnogo je važnije jeste senzorna komponenta koja može dovesti do slabovidnosti oka koje bježi.
Kao što smo već naveli, najčešće se javlja u ranom djetinjstvu. Postoje i oblici koji se javljaju nakon psihičkih trauma – psihosomatski oblik. Tad je često udružen sa mucanjem i poteškoćama u čitanju i pisanju. Može se javiti i nakon preboljene upale mozga. Postoje i lažni oblici – pseudostrabizam u slučajevima širokog korijena nosa i uske ili široke međuzjenične distance.
Uzroci nastanka strabizma su brojni i često udruženi:
– nasljedni faktori,
– poremećaj u građi očne jabučice,
– poremećaj u građi ili funkciji očnih mišića,
– poremećaj u razvoju refleksa u mozgu važnih za saradnju oba oka.
Najčešći oblici strabizma su:
– oko bježi prema nosu (konvergentni oblik),
– oko bježi prema vani (divergentni oblik),
– oko bježi po vertikali ( vertikalni oblik),
– jedno oko bježi (monolateralan oblik),
– naizmjenično oba oka bježe (alterirajući oblik),
– udruženi oblici.
Što se liječenja tiče, s njim treba započeti odmah! Pogrešan je stav da treba pričekati do tri godine. Čim se strabizam otkrije, odmah treba početi sa liječenjem ukoliko želimo vidjeti očekivane rezultate. Već na početku istakli smo da razvoj vida započinje rođenjem i da se sve prepreke koje ga ometaju moraju otkloniti. U ovom slučaju to je nepravilan položaj oka i stalna borba da to oko dobije kvalitetnu sliku posmatranih predmeta.
Liječenje započinjemo oftalmološkim pregledom, određivanjem dioptrije i po potrebi ordiniranjem naočala kao i nanošenje flastera – okluzija boljeg oka. Poslije četvrte godine počinje liječenje na aparatima, tj. provođenje vježbi za poboljšanje vida i binokularne saradnje. Kad sve spomenute konzervativne metode ne ostvare rezultat, pristupa se operativnom tretmanu.
Liječenje strabizma u svakom je slučaju dugotrajan proces koji zahtijeva punu saradnju roditelja i djeteta sa ljekarom. I još jednom vrijedi ukazati da se ovaj poremećaj liječi čim se primijeti, a nikako da se odgađa tretman iz bilo kojeg razloga.
(Korištena literatura: Pediatric Ophthalmology and Strabismus, Hoyt/ Taylor)
