O muslimani, čuvajte se vrijeđanja uleme jer u suprotnom bit ćete pomagači neprijateljima vjere koji pokušavaju srušiti islamske autoritete, jer je to najkraći put do rušenja islama. Nemojte biti pomagači zlikovcima i sjetite se Musaovih riječi: ''Reče: Gospodaru, zato što si mi ukazao blagodati ja neću biti pomagač zlikovcima'' (Prijevod značenja El-Kasas, 17). Pokušaj rušenja autoriteta, kao sredstva za rušenje vjere, je stara politika koju od davnina slijede neprijatelji vjere. Jedan od prvih pokušaja jeste potvora majke vjernika, iskrene, čedne, čestite Aiše, radijallahu anha, za blud, o čijoj nevinosti su objavljeni ajeti. Ova potvora je, prije svega, bila pokušaj diskreditiranja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao nosioca Objave, zatim Ebu Bekra – Aišinog oca, koji je najvredniji ashab, pa tek onda diskreditiranja Aiše koja je prenijela oko jednu četvrtinu šerijatskih propisa. Također, u čin rušenja autoriteta spada i pokušaj orijentalista i licemjera koji se za njima povode, da diskreditiraju Ebu Hurejru, radijallahu anhu, ashaba koji je prenio najviše hadisa, znajući da ako njega unište, automatski su uništili ogroman dio Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, sunneta. Isto važi i za neuspjele pokušaje diskreditiranja Sahihul-Buharije, najvjerodostojnijeg djela nakon Kur'ana. Jedan od napadača na Sahihul-Buhari otvoreno govori o cilju radi kojeg pokušava diskreditirati Sahihul-Buhari. On kaže: ''To je zato jer je to temeljni izvor najvjerodostojnijih hadisa pa će nakon njegove diskreditacije ljudi lakše odbaciti hadise iz ostalih zbirki i prihvatiti se samo Kur'ana.“ (El-Edva'ul-Kur'anijje li-ktisahil-Ehadisil-Israilijje ve Tathirul-Buhari minha, Sejjid Salih Ebu Bekr, str. 1) U ovo spada i tradicionalno šiitsko-rafidijsko diskreditiranje ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, predstavljajući ih sve, izuzev nekolicine, u najgoroj i najodvratnijoj slici. Oni najviše mrze trojicu pravovjernih halifa i ashabe osvajače Perzije, koji su utrnuli plamen vatropoklonstva i slomili Perzijsko carstvo. Napose, iza svega toga krije se pokušaj diskreditiranja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je ashabe odgojio, podučio i prenio im Božiju uputu. Ispravni prethodnici shvatili su razloge i ciljeve ovih napada, tako da su razotkrili i raskrinkali pogane namjere licemjera.
⇥Kaže Mus'ab b. Abdullah: ''Pričao mi je moj otac Abdullah b. Mus'ab Ez-Zubejri da ga je halifa El-Mehdi upitao: 'Ebu Bekre, šta misliš o onome ko omalovažava ashabe Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?' On je odgovorio: 'To su zindici (munafik ili otpadnik od Islama). Na to Mehdi reče: 'Nisam čuo da je to iko prije tebe rekao?' Ez-Zubejri reče: 'To su ljudi koji su željeli omalovažiti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali su shvatili da im niko u ummetu neće dati podršku u tome, pa su se okrenuli omalovažavanju ashaba. Oni time kao da kažu: Allahov Poslanik se družio sa lošim ashabima, a kako je ružno za čovjeka da se druži sa lošim društvom.' Mehdi reče: 'Slažem se s tim što si rekao.'“ (Tarihu Bagdad, 10/174) Ahmed b. Hanbel, rahimehullah, rekao je: ''Kad vidiš da neko loše govori o ashabima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dovedi u pitanje njegovu pripadnost islamu.“ Ebu Zur'a er-Razi rekao je: ''Kad vidiš čovjeka koji omalovažava ashabe Allahovog Poslanika – znaj da je to zindik. Jer, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je istina, njegova poslanica je istina i Kur'an je istina, a sve to prenijeli su nam ashabi. Omalovažavatelji Poslanikovih ashaba žele da kažu da su naši svjedoci nepouzdani kako bi poništili Kur'an i sunnet, ali prioritetnije je da oni budu okarakterizirani kao nepouzdani, jer to su zindici.'' (3/101) Esved b. Salim rekao je: ''Abdullah ibn Mubarek bio je jedan od najdosljednijih u slijeđenju sunneta, pa ako vidiš čovjeka da napada Ibn Mubareka, dovedi u pitanje njegovu pripadnost islamu.'' Neki učenjaci su rekli: ''Ahmed b. Hanbel je test na kojem se prepoznaje ko je musliman, a ko zindik.“ Ed-Devreki je rekao: ''Ako čuješ nekoga da loše govori o Ahmedu ibn Hanbelu, dovedi u pitanje njegovu pripadnost islamu.''
⇥Isti ciljevi se kriju i iza orkestrirane kampanje napada na islamske reformatore koji su oživjeli Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, sunnete nakon što su ih ljudi zapostavili, i koji su stali u odbranu tevhida, poput Ibn Tejmijje i Ibn Abdul-Vehhaba, i mnogih drugi, sve do današnjih dana. Ko pristane uz neprijatelje vjere napadajući vjerske autoritete, svjesno ili nesvjesno, pomaže ih u ostvarenju njihovih podlih planova.
