tunis

Nakon bjekstva Ben Alija, u Tunisu se jedan broj učenjaka i hatiba vratio na minbere, jer neki od njih su bili u egzilu ili su imali zabranu vjerskog djelovanja. Najistaknutiji od tih učenjaka jeste šejh Hatib el-Idrisi. U periodu nakon Ben Alija došlo je do velikih reformi u Ministarstvu za vjerska pitanja, ponovo je razmatrano stanje mesdžida, mujezina, imama, hatiba, održavanja i čišćenja, i način kako poboljšati to stanje za koje se u najmanju ruku moglo reći da je veoma slabo i teško. Kada je u pitanju postavljanje na funkcije, stavljeno je na znanje da će se u izboru odgovornih ljudi davati prednost shodno sposobnosti, a ne, kao što je to bilo prije, shodno porijeklu i srodstvu. Jedno od najvećih ograničenja u vrijeme diktatorskog režima Ben Alija jeste potpuno vladanje i blokada džamija i veliki utjecaj koji je vlada nametnula putem određenih ograničenja i određivanja imama shodno prohtjevima stranke. Predavanja i hutbe morale su prije održavanja proći kroz cenzuru Ministarstva za vjerska pitanja. Oni koji su se pridržavali vjere bili su izloženi velikim pritiscima. U današnjem vremenu došlo je do velike promjene koja se manifestira oslobođenjem u vjerskim objektima, slobodom održavanja hutbi i dersova u džamijama i mesdžidima i odsustvom nadzora i prislušivanja, što ukazuje na postojanje mogućnosti slobode izražavanja i nismo mogli primijetiti bilo koji znak kontrolisanja.

Opozicione političke stranke u Tunisu već dva mjeseca (tj. od jula ove godine, op. prevodioca) vode žestoku kampanju protiv vladajuće koalicije koju predvodi islamistički pokret En-Nehda, s ciljem rušenja mlade tuniske demokratije. Opozicija je iskoristila “pobunu” protiv egipatskog predsjednika Mursija i njegove vlade na čelu sa Hišamom Kindilom da bi 8. jula osnovali front Tamarrud po uzoru na istoimeni egipatski pokret, objavljujući da je njihov glavni cilj raspuštanje Nacionalne ustavotvorne skupštine i rušenje vlade i predsjednika drž‍ave.

Ovi napadi počeli su nedugo nakon što je vlada, predvođena pokretom En-Nehda, uspjela prevazići negativne posljedice atentata na ljevičarskog političara Šukrija Bel-Ida u februaru ove godine, a u kontekstu priprema za okončanje prijelaznog perioda. U periodu u kojem je vlada poručivala kako je spremna na dijalog sa opozicijom i voljna saslušati njihove zahtjeve, u jutarnjim satima 25. jula desio se atentat na člana ljevičarskog Narodnog pokreta i zastupnika u Nacionalnoj ustavotvornoj skupštini Muhammeda el-Berahimija. Tuniska opozicija iskoristila je ovaj događaj kako bi dala novi zamah pozivima na “pobunu” i “zapaljenje” narodnih masa protiv vlade. Pojavili su se zahtijevajući nemoguće i tako uveli zemlju u novi val političke krize čiji su rezultati neizvjesni i nakon mjesec dana od njenog nastanka.