srce

U vremenu u kojem živimo dosta se pažnje pridaje vanjskom izgledu, uljepšavanju i ukrašavanju tijela, dok se istovremeno zanemaruje nutrina, srce, uljepšavanje, ukrašavanje i čišćenje srca. Allah Uzvišeni upozorava na ovu pojavu u kontekstu opisa munafika: "Kad ih pogledaš, njihov te izgled zadivljuje; a kad progovore, ti slušaš riječi njihove -- međutim, oni su kao šuplji naslonjeni balvani, i misle da je svaki povik protiv njih. Oni su pravi neprijatelji, pa ih se pričuvaj! Allah ih ubio kuda se odmeću!" (El-Munafikun, 4)

U medicinskom kalendaru 29. dan mjeseca septembra označen je kao Dan srca. Tokom cijelog mjeseca provode se aktivnosti koje za cilj imaju podizanje svijesti o kardiovaskularnim bolestima (KVB), educiranje o načinima prevencije istih, kao i upućivanje pacijenata i građanstva na praktične načine primjene datih savjeta tokom kampanje. Svake godine kampanja je tematski vođena, i ima za cilj ukazati na značaj prevencije i kontrole zdravlja kao odgovora na sve rastući trend KVB-a, sa posebnim akcentom na hipertenzije (povišen krvni pritisak), pravilnu prehranu te redovnu tjelesnu aktivnost, prestanak pušenja i konzumaciju alkohola, kao ključnih i temeljnih faktora rizika.

Na loše mišljenje ukazuje i promjena srca zbog onog što se nalazi pri njemu kada čovjek ne čuva čast muslimana i ne sakriva njegove mahane, jer šejtan priđe čovjekovom srcu do najbliže i najniže tačke i ubaci u njega sumnju. U svemu tome trebaš biti pronicljiv i razuman, jer mu’min gleda Allahovim svjetlom, i zna da šejtanov govor i njegove laži treba istražiti, pa ako te on obavijesti, ti budi pravedan i nemoj mu povjerovati niti ga u laž ugoniti kako ne bi imalo loše mišljenje. Koliko god ti dolazile loše misli o muslimanu, ti čuvaj njega i njegovu čast, a to će rasrditi šejtana i otjerati od tebe, tako da ti više neće takvo nešto dobacivati iz straha da ti ne bi počeo činiti dovu za tog muslimana, a ukoliko znaš sigurno za neku manjkavost kod muslimana, posavjetuj ga tajno, ali nemoj da te šejtan zavara pa da ga ponižavaš, a kada ga savjetuješ nemoj da osjećaš radost što ti se pokazala njegova manjkavost, nego se usredotoči na taj njegov dotični grijeh i budi tužan kao što bi bio tužan da tebe zadesi ta manjkavost i treba da ti bude draže da on ostavi tu manjkavost bez tvog savjeta, nego zbog tvog savjeta.” (Ezkar en-Nevevi)

Plemeniti Kur’an je govor našeg Gospodara koji je u njemu objavio detaljna objašnjenja za sve, on je uputa, milost i radosna vijest za one koji jedino u Allaha vjeruju: “Elif-lām-rā. Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Gospodara, izvedeš iz tmina na svjetlo, na Put Silnoga i Hvaljenoga.” (Ibrahim, 1) Lijek je vjernicima, a nevjernicima on samo propast povećava: “I objavljujemo od Kur’ana ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima povećava jedino gubitak” (El-Isra, 82); “O ljudi! Doista vam je došla opomena od Gospodara vašeg, i lijek za ono što je u grudima, i Uputa i milost vjernicima.” (Junus, 57)

Druženje sa bogobojaznim i pronicljivim, privrženost onima koji razmišljaju i pobožnjacima, kao i privrženost ovoj kategoriji među bogobojaznima i čestitima čiji se razumi odlikuju mudrošću, njihova lica blješte nurom (svjetlošću), a njihove se grudi povećavaju spoznajom – a takvih je veoma malo –uspješan je lijek. Nastoj da među ovima imaš drugove kojima si privržen, kod kojih se zaklanjaš, s čijim je dušama povezana tvoja duša i s čijim je životima povezan tvoj život, kako bi većinu svog slobodnog vremena provodio sa njima. A pripazi se glumaca! Tragaj za onima čije te stanje naprosto budi i podiže, čije te djelovanje upućuje na dobro (hajr), i kada god ih vidiš, ti se Allaha sjetiš. Ovakvo društvo je jedan od najkorisnijih lijekova jer narav (karakter) je kradljivac, a srce se povodi za srcem i duša crpi hranu od duše. Stoga, nastoj da sebi za druga nađeš nekog od ovih čestitih duša.

Od Šedada b. Evsa prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada vidiš ljude da zarađuju zlato i srebro, ti se opskrbi ovim riječima: ‘Bože moj, ja Te molim za postojanost u vjeri i odlučnost na uputi. Ja te molim za sva ona djela koja nužno iziskuju Tvoju milost i čvrste odluke koje iziskuju Tvoj oprost. Ja Te molim za zahvalnost na Tvojim blagodatima i to da Te na najljepši način obožavam. Ja Te molim za zdravo srce i iskren jezik. Ja Te molim za svako ono dobro koje Ti znaš i Tebi se utječem od svakog zla koje Ti znaš. I Tebe za oprost molim od svega onoga što Ti znaš, jer Ti si Onaj koji dobro zna tajne svega nevidljivog!” (Bilježe ga Ahmed, Et-Tirmizi i En-Nesai. Hadis je sahih. Pogledati: Albani, Es-silsile es-sahiha, br. 3228) Spas na Sudnjem danu ovisi o čistoći srca, o čemu Uzvišeni Allah, kazujući nam o dovi Ibrahima, alejhis-selam, govori: “...i ne osramoti me na Dan kad će ljudi oživljeni biti, na Dan kada nikakvo blago, a ni sinovi neće od koristi biti, samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti” (Eš-Šuara, 87-89).

Smiraj srca cilj je i težnja svakog čovjeka. Nema čovjeka koji ne želi da živi smireno i spokojno, sretno i uspješno. Većina ljudi griješi u odabiru puta do ovakvog stanja, griješe u načinima i razlozima smirenosti srca! Ulažu i troše svoje imetke, provode svoje živote, ali nažalost, na pogrešan način. Taj put ne dovodi do rahatluka, smirenog i spokojnog srca, sretnog života, već naprotiv, put koji su odabrali, vodi do nesreće i na dunjaluku i na ahiretu, tegobnog dunjalučkog i ahiretskog života, rastresenosti i uznemirenosti njihovih srca. Smiraj srca ima svoje razloge i pokazatelje. U tekstu ćemo spomenuti ono što najviše, nakon Uzvišenog Allaha, pomaže vjerniku muslimanu u otklanjanju njegovih briga.

Nisi li primijetio da su ljudi Allahu najbliži u mjesecu ramazanu, da su na noćnom namazu u tom mjesecu posebno skrušeni? Mnogi plaču dok imam uči kur’anske ajete ili pak dove. Ta skrušenost je plod osjećaja da se obraćaš nekome ko te sluša. Stoga, otvori svoje srce na namazu i povjeri se svome Gospodaru. Obrati Mu se, traži od Njega, jer znaj da On to traži od tebe. On želi da Ga moliš. On želi da Mu se obraćaš. On je taj koji kaže: “Molite me, Ja ću vam se odazvati.” (Gafir, 60) Pristupimo našim namazima na ovaj način. Oživimo ih i udahnimo im dušu skrušenosti, jer slast namaza možemo osjetiti samo u skrušeno obavljenom namazu.

Ebu Bekr, Allah bio zadovoljan njime, dobio je nadimak Es-Sidik kada je njegovo ubjeđenje u obavijest Poslanika, sallallahu alejhi vesellem, došlo do izražaja i dostiglo svoj vrhunac. Mušrici Mekke došli su mu i podrugljivo rekli da ih je njegov drug, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio da je u jednoj noći, noći Israa i Miradža, otišao iz Mekke u Bejtul-makdis – Kuds, a potom na nebesa i potom se vratio u Mekku. Odgovor Ebu Bekra, Allah bio zadovoljan njime, bio je: “Ako je to rekao, onda je to istina.” Svoj jekin uvjetovao je vjerodostojnošću Poslanikog, sallallahu alejhi ve sellem, govora, smatrajući da je potpuna istina sve što kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Kada je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao svojim drugovima u Bitki na Bedru: “Krenite prema Džennetu, čija je širina kao širina nebesa i Zemlje”, plemeniti ashab ensarija Umejr ibn Humam, Allah bio zadovoljan njime, rekao je: “Behin, behin (riječi koje ukazuju na divljenje).” Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, upita ga: “Šta je te navelo da to izgovoriš?”, a on je odgovorio: “Ništa drugo do moja nada da budem od njegovih stanovnika.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: “Ti si od njih”, i Umejr, Allah bio zadovoljan njime, preselio je u toj bitki kao šehid.

Srdačnost je bila poznata i u prijašnjim i kasnijim generacijama, kao što kaže Suhejl ibn Ebu Salih, rahimehullah: “Bio sam sa ocem na Arefatu, pa smo stali da vidimo Omera ibn Abdul-Aziza, a on je bio emir (zapovjednik) na hadždžu. Rekao sam: ‘Oče, ja mislim da Allah voli Omera!’ On reče: ‘Po čemu znaš?’ Rekoh: ‘Kako ja vidim, on unosi u srca ljudi srdačnost i ljubav, a ti si čuo Ebu Hurejru – Suhejl ibn Ebi Salih je pričao, a on od svog oca, koji je od Ebu Hurejre prenio da je Poslanik, alejhis-selam, rekao: “Kada Allah zavoli nekog Svog roba, pozove Džibrila i kaže mu: ‘Ja volim tog i tog, pa ga voli i ti...’“ (Sijeru a‘alamu nubela, 5/119) Zbog toga se mora vratiti osnovi ukoliko se želi zadobiti ljubav ljudi, slijedeći imanske uzroke, a jedan od njih jeste slijeđenje Poslanika, alejhis-selam: “Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti!’” (prijevod značenja Ali Imran, 31) Kada vas Allah zavoli, pozove Džibrila, stanovnike nebesa, ta se ljubav spusti na zemlju, pa se oko vas okupljaju ljudi i njihova se srca ispune ljubavlju. Kaže Zejd ibn Eslem: “Rečeno je: ‘Ko se boji Allaha, ljudi će ga voljeti makar to prezirali.’” (Derrul-mensur, 1/53)

Allah Svemogući naredio je svojim robovima da ga dozivaju i pojasnio šta čeka one koji odbijaju obožavanje samo Njega subhanehu. Od Nu’mana b. Bešira, Allah bio sa njime zadovoljan, prenosi se da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Dova je ibadet.” Pa je potom proučio ajet: “Gospodar vaš je rekao: "Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će, sigurno, u džehennem poniženi." (Prijevod značenja Gafir/El-Mu’min, 60.) (Hadis je vjerodostojan, bilježi ga Tirmizi 9/311) U hadisu od Selmana radijallahu ‘anhu stoji da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Zaista je Allah živ i darežljiv, stidi se kad čovjek digne ruke da ih vrati prazne bezuspješne.” (Hasen, Tirmizi 9/544)

Ove riječi zapravo su savjet šejhul-islama Ibn Tejmijje koji je dao svom najpoznatijem učeniku Ibnul-Kajjimu el-Dževzijju. Ibn Kajjim kaže: ”Nakon što sam mu citirao mnoga mišljenja i stavove, šejhul-islam mi je kazao: ’Ne dozvoli da tvoje srce spram mišljenja i sumnji bude poput spužve, pa da sve to upije i prema tome sudi. Srce treba da bude kao glatka staklenka, sumnje prolaze pored njega, ali ne nastanjuju se u njemu, ono ih uočava svojom bistrinom, a odbacuje svojom čvrstinom. U suprotnom, ako tvoje srce upije sve sumnje koje prođu pokraj njega, postat će stjecište sumnji’, ili je rekao nešto slično.“ (Miftahu Daru Seade, 1/443, Ali el-Halebi, Dar Ibn Affan) Ibn Kajjim, govoreći o ovom savjetu, rekao je: ”Kada je posrijedi otklanjanje sumnji, nijedan savjet nije mi koristio poput ovoga.“