sabur

Sabur, odnosno strpljenje, jedna je od najdubljih i najuzvišenijih osobina vjernika. Strpljenje nije puko izdržavanje teškoće, već duhovna snaga, mirna sigurnost i dostojanstveno prihvatanje Allahove odredbe. Sabur oplemenjuje život jer uči čovjeka kako da ostane pribran kad ga pogađa bol, kako da šuti kad bi najradije vikao, i kako da ostane uspravan kad mu sve izmakne pod nogama. Vjernik ne vidi sabur kao pasivnost, već kao aktivnu, smirenu predanost Allahu.

Ebu Malik Haris el-Eš'ari, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Čistoća (tjelesna i moralna) polovica je imana, zahvala Allahu (elhamdulillahi) puni vjerniku vagu njegovih dobrih djela, veličanje Allaha (subhanallahi) puni sve između nebesa i Zemlje, namaz je nur (svjetlost), sadaka je dokaz (vjere), sabur je sjaj, a Kur′an je dokaz za tebe ili protiv tebe. Svaki čovjek, kada osvane, svoju dušu prodaje, pa je otkupi od (kazne) ili je upropasti." (Muslim)

Vrlo slikovit primjer za blagost, savladavanje srdžbe i oprost nalazimo u poznatom kazivanju o jednom robu koji je često griješio prema svome vlasniku, pa ga je on zbog toga htio kazniti bičevanjem. Našavši se u toj naizgled bezizlaznoj situaciji i želeći izbjeći kaznu, rob, u trenutku kada je vlasnik podigao ruku da mu zada prvi udarac, dosjetljivo reče: “...koji srdžbu savlađuju”, a na to vlasnik reče: “Savladao sam srdžbu”, a rob odmah dobaci: “...i ljudima praštaju”, a vlasnik reče: “Oprostio sam ti”, ali se rob ne zaustavi na tome, nego reče: “...a Allah voli one koji dobra djela čine”, na što vlasnik uzvrati: “Idi, slobodan si, puštam te u ime Allaha!” Ugled na dunjaluku neće uživati osim onaj koji je strpljiv, blag, i koji ne žuri sa osvetom, onaj koji je čedan, skroman, a kod koga se nađu sve ove osobine, on je na velikom stepenu morala. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Na Sudnjem danu meni će od vas biti najbliži onaj koji ima najljepši moral.” (Bilježi Tirmizi, hadis je hasen)

Ubrzo sam otišla na svoje prvo vjersko predavanje. Došla sam do prostorija u kojima se održavalo predavanje, ali od stida nisam mogla da uđem unutra, već sam sjela na stepenice. Naišla je jedna sestra i ja sam tada htjela da pobjegnem, jer sam je poznavala. Ali pošto nisam mogla pobjeći, ona mi je prišla i rekla mi: “Daj uđi, hladno je tu!” Ona mene tada nije prepoznala ili nije željela pokazati da me poznaje. Rekla mi je: “Ti si nova sestra, dobro nam došla!” Zatim me je zagrlila tako jako, da se još uvijek sjećam tog zagrljaja. Ta sestra je jedna od onih koje sam u srednjoj školi ismijavala zbog hidžaba. Allahu, prva koju sam upoznala i koja me je ovako toplo prigrlila bila je ona!