hidžra

Prekretnica Bosne i našega naroda, kako politička tako i kulturološka, jeste Berlinski kongres. "Bez obzira na to što se 15 članova Berlinskog ugovora odnosi na Rumuniju, 12 na Bugarsku, 10 na Istočnu Rumeliju, 9 na Srbiju, 8 na Crnu Goru, jedan jedini član 25. -- koji se odnosi na Bosnu i Hercegovinu, izazvao je veće kulturno-civilizacijske poremećaje i pravno-formalne, državno-sustavske i društveno-političke promjene od svih ostalih članova Berlinskog ugovora, odnosno njih 63. (...) Zapravo nije se radilo samo o okupaciji nego prelaženju iz jednog polumilenijskog kulturno-civilizacijskog islamskog kruga i državno-pravnog okvira i društveno-političkog ambijenta u drugi kulturno-civilizacijski zapadno-evropski krug utemeljen na antičko-rimskoj paganskoj i judeo-kršćanskoj tradiciji." (Mustafa Spahić, Od hilafeta do rijaseta, str. 286)

Muslimani u Etiopiji, zemlji prve hidžre

Etiopija, zanimljiva zemlja u kojoj živi značajna muslimanska manjina, odredište prvih muhadžira u islamu, danas je puna izazova za muslimane, naročito zbog sukoba koji se trenutno u njoj odvijaju.

Džemat “Hidžra” jedan je od devet bošnjačkih džemata u Holandiji. Pored vjerskog programa i aktivnosti za očuvanje svog islamskog identiteta, tradicije, kulture i bosanskog jezika, džemat “Hidžra” trudi se u radu i na drugim poljima, od kojih su humanitarni rad i izdavačka djelatnost. Ovaj rad džemata rezultirao je dobivanjem ANBI statusa 2011. godine od holandskih vlasti, što je poseban uspjeh za jedno udruženje u Holandiji. Priznanje ANBI statusa znači da je zalaganje određene organizacije ili udruženja 90% u korist javnog interesa u državi.

Allah traži od vjernika da zapišu sve što dogovaraju u svijetu međusobnog poslovanja, a naročito se to odnosi na oblast trgovine, kupoprodaje i slično. Uzvišeni Allah naređuje da se zapiše i posvjedoči ono što se dogovori: “O vjernici, zapišite kada jedan od drugog pozajmljujete do određenoga roka. I neka jedan pisar između vas to vjerno napiše i neka se pisar ne uzdržava da napiše, ta Allah ga je poučio; neka on piše, a dužnik neka mu u pero kazuje i neka se boji Allaha, Gospodara svoga, i neka ne umanji ništa od toga. A ako je dužnik rasipnik ili slab, ili ako nije u stanju u pero kazivati, onda neka kazuje njegov staratelj, i to vjerno. I navedite dva svjedoka, dva muškarca vaša, a ako nema dvojice muškaraca, onda jednog muškarca i dvije žene, koje prihvaćate kao svjedoke; ako jedna od njih dvije zaboravi, neka je druga podsjeti. Svjedoci se trebaju na svaki poziv odazivati. I neka vam ne bude mrsko da ga utanačite pismeno, bio mali ili veliki, s naznakom roka vraćanja. To vam je kod Allaha ispravnije i prilikom svjedočenja jače, i da ne sumnjate – bolje; ali, ako je riječ o robi koju iz ruke u ruku obrćete, onda nećete zgriješiti ako to ne zapišete. Navedite svjedoke i kada kupoprodajne ugovore zaključujete i neka ne bude oštećen ni pisar, ni svjedok. A ako to učinite, onda ste zgriješili. I bojte se Allaha - Allah vas uči, i Allah sve zna.” (El-Bekara, 282)

Allah, subhanehu ve te‘ala, poslao je Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, s Knjigom u koju nema nimalo sumnje, s Knjigom koja upućuje na Pravi put, s Knjigom kojoj je laž strana, ne može joj prići ni sa jedne strane, s Knjigom u kojoj se nalazi odgovor za sve životne probleme i ništa u Kur’anu nije izostavljeno, sve je pojašnjeno! Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od prvog dana maksimalno je nastojao da dostavi poslanicu do koga god je mogao. Taj je poziv jedno vrijeme bio skriven, pa mu Kurejšije nisu pridavale nikakav značaj. Međutim, kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, počeo s javnim pozivom u obožavanje Allaha, Jednog i Jedinog, Kurejšije su se probudile. Počeli su se suprotstavljati pozivu u novu vjeru. Počeli su zlostavljati vjernike kako bi ih vratili u tmine višeboštva i kako bi druge upoznali šta ih čeka ako se odazovu pozivu u novu vjeru. Među muslimanima bilo je onih koji su potjecali iz bogatih, imućnih, jakih porodica koje su ih štitile od svakog nasilja, iako su i same te porodice ostajale u vjeri svojih predaka; međutim, bilo je i nejakih muslimana, siromaha i nemoćnih, koji nisu imali nikoga da ih zaštiti od nevjerničkih zlostavljanja. I upravo prema njima mušrici su ponajviše pružali svoje ruke i u nasilju prema njima prelazili svaku granicu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je vidio kakva iskušenja i nedaće doživljavaju njegovi drugovi, znajući da im ne može pomoći, dozvolio im je da se isele, da učine hidžru prvo u Abesiniju, a zatim u Medinu, gdje im se i on sam kasnije priključio. Onaj koji promatra hidžru Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, uočit će vrijedne mudrosti, pouke i koristi kako za pojedinca, tako i za cjelokupni ummet.

Hidžra je preseljenje iz zemlje nevjerstva u zemlju islama. Uzvišeni Allah kaže, kao što stoji u prijevodu značenja: "Kad budu uzimali duše onima koji su se prema sebi ogriješili, meleki će upitati: 'Šta je bilo s vama?' – 'Bili smo potlačeni na Zemlji' – odgovoriće. – 'Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekud iseliti?' – reći će meleki, i zato će njihovo prebivalište biti džehennem, a užasno je on boravište." (Prijevod značenja En-Nisa', 97) Od Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, se prenosi da je rekao: "Ja se odričem svakog muslimana koji je među mušricima, jedan drugom vide vatru!" - tj. žive tako blizu da ukoliko nalože vatru i jedni i drugi, musliman vidi vatru mnogobožaca, a i oni vide njegovu vatru, (odnosno kuću u kojoj se loži vatra). Hadis su zabilježili: Nesai, 4780; Ebu-Davud, 2645; Tirmizi, 1604; Taberani u Kebiru, 2264, 2265; Bejheki, 8/131, preko Kajs b. Ebi-Hazima od Džerir b. Abdullaha. Ebu-Davud i Tirmizi zabilježili su ovaj hadis sa spojenim lancem prenosioca u kojem je spomenut Džerir b. Abdullah, dok je Nesai isti hadis zabilježio s prekinutim lancem prenosioca u kojem izostaje Džerir. Imam Ševkani u svome vrijednom djelu "Nejlul-evtar" (5/94) spominje da su Buharija, Ebu-Hatim, Ebu-Davud, Tirmizi i Darekutni preferirali mišljenje da je hadis mursel, dakle s prekinutim lancem prenosioca, u kojem nedostaje ashab Džerir b. Abdullah, dok je, istaknuti učenjak Muhammed Nasiruddin Albani, rahmetullahi te'ala 'alejh, hadis ocijenio vjerodostojnim: Irvaul-galil, 1207. Pored spomenutog ajeta i hadisa postoji još mnogo šerijatskih tekstova slične sadržine. Propis hidžre ostaje i ona se ne prekida sve do Sudnjeg dana kako ističe većina islamskih učenjaka. Neki od njih kažu: "Naprotiv, hidžra je završena, više ne postoji, zbog riječi Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: 'Nema hidžre poslije osvojenja (Mekke)' i riječi: 'Hidžra je završena, ali ostaju borba i namjera'. Hadis su zabilježili: Ahmed, 1/226, 315, 316, 355; Buharija, 1834, 2783, 2825, 3077; Muslim, 1353-445; Ebu-Davud, 2480; Tirmizi, 1590; Nesai, 7/146, od Ibn-Abbasa, radijalahu te'ala 'anhuma. Prenosi se da je Safvanu b. Umejju, nakon što je primio islam, rečeno: "Nema vjere onaj ko ne učini hidžru", pa je došao u Medinu. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ga je upitao: "Eba-Vehb! Šta te je dovelo?" Odgovorio je: "Rečeno mi je: 'Doista, nema vjere onaj koji ne učini hidžru!' Na to mu je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Eba-Vehbe! Vrati se u dolinu Mekke. Dozvoljavam vam da stanujete na svome mjestu. Hidžra je završena, ali je ostala borba i namjera!" Hadis s ovim riječima bilježe: Se'id b. Mensur u svome Sunenu, 2/137; Bejheki, 1/9, 6-71; Ibn ebi-Asim, 1/97. Šejh Albani kaže da je lanac prenosioca ovog hadisa dobar, Irvaul-galil, 5/9. Dok, sličan hadis bilježe Ahmed, 3/401 i Nesai, 4169; za kojeg šejh Albani kaže da je vjerodostojan. Što se tiče nas (pravnika hanbelijske škole) mi uzimamo hadis Muavije, radijallahu te'ala 'anh, koji kaže: „Čuo sam Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da kaže: -Hidžra neće prestati sve dok ne prestane i tevba (pokajanje), a tevba neće prestati sve dok se Sunce ne pojavi sa Zapada-" Hadis bilježe: Ebu-Davud, 2479 i šejh Albani, rahmetullahi te'ala 'alejh, kaže za hadis da je vjerodostojan; Ahmed, 4/99; Nesai u Es-sunenu el-kubra, 8711. Takođe, od Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, se prenosi da je rekao: "Hidžra neće prestati sve dok traje borba!" Hadis su zabilježili: Ahmed, 5/270; Nesai, 3172, 3173 i šejh Albani za hadis kaže da je vjerodostojan; Ibnu-Hibban, 4866 i šejh Šuajb Arnaut za hadis kaže da je vjerodostojan; Tahavi u Muškilu el-asar, 3/258; Bejheki, 9/17-18; Mizzi u Tuhfetu el-ešraf, 6/402-403. Što se tiče hadisa: "Nema hidžre poslije osvojenja", tj. nema potrebe za hidžrom iz zemlje koja se osvoji i oslobodi. Takođe, što se tiče riječi Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, Safvanu: "Hidžra je završena ...", tj. prestala je hidžra iz Mekke, jer je hidžra iseljenje iz nevjerničke države, pa ukoliko se ta država oslobodi i prestane biti nevjernička, tada prestaje i hidžra iz nje. I takav je slučaj sa svakom nevjerničkom državom koja se oslobodi, prestaje hidžra iz nje, naprotiv ostaje da se čini iseljenje, hidžra, u tu državu koja je postala islamska. Ljudi se u pogledu hidžre mogu se podijeliti na tri kategorije Prva kategorija: Oni kojima je hidžra, iseljenje iz nevjerničke države obavezno. To je svaki onaj koji može da učini hidžru a nije u mogućnosti da ispoljava svoju vjeru u dotičnoj nevjerničkoj državi. Njemu hidžra biva obaveznom zbog riječi Uzvišenog Allaha: "Kad budu uzimali duše onima koji su se prema sebi ogriješili, meleki će upitati: 'Šta je bilo s vama?' – 'Bili smo potlačeni na Zemlji' – odgovoriće. – 'Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekud iseliti?' – reći će meleki, i zato će njihovo prebivalište biti džehennem, a užasno je on boravište." (Prijevod značenja En-Nisa', 97) Ova opasna prijetnja upućuje na obaveznost hidžre. Ispoljavanje vjere je obavezno i sve ono čime će se ispuniti ta obaveza takođe postaje obavezno, tako da je hidžra za onog koji je u mogućnosti da je učini u mjesto gdje će slobodno moći ispoljavati svoju vjeru, za razliku od njegove situacije u prethodnom mjestu,obaveza Druga kategorija: Oni za koje nema hidžre. To su svi oni koji nisu u mogućnosti da je učine zbog bolesti, prisile na boravak, slabosti, poput žena, djece i njima sličnim. Za takve nema hidžre zbog riječi Uzvišenog Allaha, kao što stoji u prijevodu značenja: "Samo nemoćnim muškarcima, i ženama, i djeci, koji nisu bili dovoljno snalažljivi i nisu znali puta, Allah će, ima nade, oprostiti jer Allah briše grijehe i prašta." (Prijevod značenja En-Nisa', 98-99) I uopće im se ne preporučuje da čine hidžru jer nisu u mogućnosti. Treća kategorija: Oni kojima se preporučuje hidžra iz nevjerničke države, ali ista nije i obavezna. To je svaki onaj koji je u mogućnosti da učini hidžru ali isto tako je i u mogućnosti da u dotičnoj nevjerničkoj državi ispoljava svoju vjeru. Takvom se preporučuje hidžra kako bi bio u mogućnosti da se bori protiv nevjernika kada se ukaže potreba za tim, kako bi povećao brojno stanje muslimana,a umanjio brojno stanje kod nevjernika, kako bi se sačuvao mješanja s njima i gledanja loših djela koja nevjernici svakodnevno čine. Međutim, hidžra mu ne biva obaveznom zbog njegove mogućnosti ispoljavanja svoje vjere. Kao što se prenosi da je Abbas, radijallahu te'ala 'anh, amidža Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, boravio u Mekki, a bio je prihvatio islam (Pogledaj El-Isabe, 3/631) Takođe, prenosi se da su Nu'ajm b. En-Nehhamu, radijallahu te'ala 'anh, kada je htio da učini hidžru došli iz njegovog naroda Benu Adijj i rekli mu: "Ostani kod nas i budi na svojoj vjeri! Čuvat ćemo te od onog ko ti želi zlo! ..." Pa je Nu'jm jedno vrijeme boravio kod svojih, da bi nakon nekog vremena učinio hidžru. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao mu je: "Tvoj narod je bio bolji prema tebi nego što je moj narod prema meni! Moj narod me istjerao i htio da me ubije, dok, tvoj narod tebe je sačuvao i zaštitio te zla drugih!" Nu'ajm, radijallahu te'ala 'anh, je na to odgovorio: "Naprotiv, Allahov poslaniče! Tvoj narod te istjerao u pokornost Allahu, subhanehu ve te'ala, i borbu protiv Njegovog neprijatelja, dok je mene moj narod odvratio od hidžre i pokornosti Allahu, subhanehu ve te'ala." (El-Isabe, 6/459) Prijevod „El-Mugni“, (13/149-152. str.) Ibnu-Kudame el-Makdisi, rahmetullahi te'ala alejh.