abdest

Humran, štićenik Osmana b. Affana, prenosi da je Osman zatražio vodu za abdest, zatim polio vodu iz posude po rukama i oprao ih tri puta. Potom je desnom šakom zahvatio vodu, isprao usta, ušmrknuo vodu u nos i išmrknuo, potom je oprao lice tri puta i tri puta ruke do iza laktova, zatim je potrao glavu, a onda je svaku nogu oprao tri puta i rekao: "Ovako, kao što sam ja uzeo abdest, vidio sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da ga uzima i kaže: 'Ko uzme abdest ovako kao što sam ja uzeo i klanja dva rekata namaza ne dopuštajući sebi da misli о dunjaluku, Allah će mu oprostiti minule (manje) grijehe.'" (Buhari, 164; Muslim, 226)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada se neko od vas abdesti, neka uvuče vodu u nos pa je ispuše. Ko se čisti nakon obavljanja nužde, neka to učini neparan broj puta. A kada se neko od vas probudi iz sna, neka opere ruke prije nego što ih stavi u posudu za abdest, jer niko ne zna šta su mu ruke dodirivale tokom noći." A u verziji koju bilježi imam Muslim kaže se: "Neka uvuče vodu u nozdrve i ispere ih." U drugoj verziji hadisa stoji*: "Ko se abdesti, neka ispere nos."* (Buhari, br. 162; Muslim, br. 278)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada neko izgubi abdest, Allah mu ne prima namaz sve dok ponovo ne uzme abdest." (Buhari, 135; Muslim, 225)

Mudrost vjernika ogleda se u tome da uz istinu nauči i zabludu kako bi se sačuvao tog puta. Istina, iako je sama po sebi uzvišena, nije dovoljna vjerniku da se sačuva stranputice. Ovo ponajviše vidimo kod mladića koji su svu svoju snagu usmjerili izučavanju tekfira, zaokupili se govorom islamskih učenjaka kada su u pitanju stvari koje izvode iz vjere, dok su zaboravili, ili su zavedeni od šejtana u džinskom ili ljudskom obliku, da izučavaju zabludu u koju mogu upasti ako u tome pretjeraju. Rijetki to shvate, mnogi se utope. A, jedini je razlog to što nisu učili zabludu uporedo sa istinom. Stoga je obaveza vjernika da nauči i zabludu i šta tome vodi, odmah nakon što nauči istinu, i to samo iz straha da u nju ne upadne.

Abdest je ibadet, koji se izvršava pranjem četiri dijela tijela na propisan način. Ovo je ujedno i terminološka definicija abdesta, dok u jezičkom smislu, abdest, el-vudu, znači: ljepota i čistoća.

Uzvišeni Allah propisao je abdest u šestom ajetu sure El-Maida rekavši: "O vi koji vjerujete, kada hoćete namaz obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza laktova operite -- a glave svoje potarite -- i noge svoje do iza članaka operite. Ako ste džunupi, onda se očistite; a ako ste bolesni, ili na putu, ili ako ste izvršili prirodnu potrebu, ili ako ste imali odnos sa suprugama, a ne nađete vode, onda rukama svojim čistu zemlju dotaknite i njima preko lica svojih i ruku svojih pređite. Allah vam ne želi pričiniti poteškoće, već vas želi učiniti čistim i blagodat Svoju vam upotpuniti, da biste bili zahvalni." (El-Maida, 6)

Cijele noći padao je snijeg, tako da su ujutro brda i doline osvanuli prekriveni bijelim prekrivačem. Na suhim grančicama drhtali su promrzli vrapci, a pod strehom gugutali golubovi, kao da pozivaju u pomoć. Abdullah je već namrvio punu tepsiju starog kruha, te se s nenom uputio vani, da obraduje ptice. Zatim je s prozora posmatrao ptice kako se okupljaju i bojažljivo kupe mrvu po mrvu kruha.

“Iblis je obmanuo skupinu pobožnjaka koji klanjaju noćni namaz pa su preko dana počeli pričati ljudima o svom namazu koji obavljaju tokom noći. Neki od njih kažu: ‘Taj i taj uči sabahski ezan u to i to vrijeme’, kako bi ljudi znali da je on bio budan u to vrijeme. Najmanje što se može reći o ovome, ako se čovjek i sačuva od rijaluka, jeste da to predstavlja iznošenje svojih ibadeta iz skrivenosti u javnost, čime se umanjuje sevap.” (Ibnul-Dževzi, Telbisu Iblis, str. 127–128.) “Druge je zaveo time što su se posvetili namazu i drugim ibadetima u džamiji dok nisu postali poznati po tome, pa su se ljudi okupili oko njih i klanjali zbog njihovog namaza, a zatim se vijest o njihovom stanju raširila među narodom. Ovo je šejtanova zamka, jer duša dobija snagu za ibadet kada zna da će se vijest o tome raširiti, i zbog toga ih hvaliti. Od Zejda b. Sabita prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Najbolji namaz čovjeka je u njegovoj kući, osim obaveznog namaza.’ (Hadis bilježe Buharija i Muslim) Amir b. Abdukajs mrzio je da ga ljudi vide kako klanja, i nikada nije klanjao nafilu u džamiji, dok je u kući svakog dana klanjao hiljadu rekata. Kada bi neko ušao u kuću Ibn Ebi Lejle u trenutku dok je klanjao, on bi sjeo.” (Ibnul-Dževzi, Telbisu Iblis, str. 128) “Iblis je neke pobožnjake zaveo time što su plakali u namazu u trenucima kada su bili okruženi drugim ljudima. Ovakvo stanje nekada dođe čovjeku tako jako da ga ne može odagnati, pa ako ikako može da ga sakrije od ljudi, a to ne uradi – sebe je izložio rijaluku. Od Asima se prenosi da je rekao: ‘Kada bi Ebu Vail klanjao u svojoj kući, žestoko bi plakao, a kada bi mu cijeli dunjaluk dali da to uradi dok ga ljudi vide – ne bi prihvatio.’ Ebu Ejjub es-Sihtijani ustao bi kada bi ga savladao plač.” (Ibnul-Dževzi, Telbisu Iblis, str. 128) “Kada bi Ebu Ejjub es-Sihtijani držao vaz i srce mu omekšalo, obrisao bi nos i rekao: ‘Kako je žestoka ova prehlada!’“ (Ibnul-Dževzi, Telbisu Iblis, str. 228) “Iblis je neke pobožnjake obmanuo tako što klanjaju i danju i noću, ali ne mare za popravkom unutrašnjih mahana, niti vode računa da im hrana (opskrba) bude halal, iako su te stvari preče od mnoštva nafila.” (Ibnul-Dževzi, Telbisu Iblis, str. 128)

Bolesnik već zna da je, i pored bolesti, shodno svom stanju i mogućnosti, dužan klanjati, a prema tome i abdestiti. Ako nije u stanju abdestiti, uzet će tejemmum, a ako ne može ni to, klanjat će bez abdesta i bez tejemmuma. Na to upućuje postupak ashaba, tj. kada nisu bili u mogućnosti abdestiti u periodu dok još nije bio propisan tejemmum, klanjali su bez abdesta i bez tejemmuma. (Pogledati: Buhari, br. 3773 i Muslim, br. 843) Međutim, u našem vremenu pojavila su se nova, polemična pitanja, koja je potrebno analizirati sa aspekta šerijata kako bi se otklonile nejasnoće i time proširilo vjersko znanje. Neka od tih pitanja su: utjecaj dijalize na abdest i da li upotreba katetera i izlazak nečisti iz tijela neprirodnim putem kvari abdest.