Broj 77

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom je prilikom upitao svoje ashabe: “Želite li da vas obavijestim o djelu za koje se dobija nagrada bolja od nagrade za post, namaz i udjeljivanje sadake?” “Da”, oni kazaše, a on reče: “Izmirivanje zavađenih ljudi, a zavađanje ljudi pogubno je za čovjekovu vjeru.“ (Ebu Davud, od Ebu Derdaa, radijallahu anhu, šejh Albani ovaj je hadis ocijenio vjerodostojnim u više svojih djela) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Potomak Ademov ne može učiniti bolje djelo od obavljanja namaza, izmirenja zavađenih i lijepog ponašanja.” (Buhari, Et-Tarih el-kebir, Bejheki, Šuabul-iman, a šejh Albani ovaj je hadis ocijenio vjerodostojnim u više svojih djela)

Allahova lijepa imena jesu i imena El-Kahir i El-Kahhar.

Allahovo lijepo ime El-Kahir spominje se na dva mjesta u Kur’anu: u suri El-En’am, u 18. ajetu: “i jedini On vlada robovima Svojim; On je Mudri i Sveznajući” i u istoj suri u 61. ajetu: “On je Kahir iznad Svojih robova, pa vam šalje čuvare.”

Allahovo lijepo ime El-Kahhar spominje na šest mjesta u Kur’anu:: “Nna Dan kada Zemlja bude zamijenjena drugom zemljom, a i nebesa, i kad svi izađu pred Allaha Jedinoga i Svemoćnoga” (Ibrahim, 48); “Reci: Allah je Stvoritelj svega i On je Jedan Jedini, Onaj kojem se sve potčinjava” (Er-Ra’d, 16); “Kome danas pripada vlast? Samo Allahu, Jednom, Jedinom, Onom kojem se sve potčinjava” (El-Mu’min, 16).

U hadisu koji prenosi Aiša, radijallahu anha, navodi se da bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi se noću prevrnuo u postelji, učio: “La ilahe illallahul-Vahidul-Kahhar, Rabbus-semavati vel-erdi ve ma bejnehuma, El-Azizul-Gaffar!” (Ibn Hibban, šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim)

Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavati i selami na Poslanika milosti Muhammeda, njegovu časnu porodicu, vrle ashabe i sve njegove sljedbenike.

Med je čovjeku hrana, poslastica i lijek. U suri koja nosi naziv Pčela, Svevišnji Allah u kontekstu govora o blagodatima kojima je obdario čovjeka spominje i med: “Gospodar tvoj je pčelu nadahnuo: ‘Pravi sebi kuće u brdima i u dubovima i u onome što naprave ljudi, zatim, hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda idi stazama Gospodara svoga, poslušno!’ Iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja koje je lijek ljudima.” (En-Nahl, 68–69)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, volio je med. Aiša, radijallahu anha, kazuje kako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, boravio kod Zejnebe i kod nje jeo med... (Buhari)

Također, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, med je preporučivao kao lijek: “Ako u nečem od vaših lijekova ima koristi, onda je to u gutljaju meda, ili u hidžami (puštanju krvi kupicom), ili u paljenju vatrom (kauterizaciji), a ja ne volim liječenje vatrom.” (Buhari)

Islamski pravnici spominju med u poglavlju o zekatu, gdje iznose opsežne debate i oprečne stavove u pogledu toga da li je zekat na med obavezan ili ne. U narednim redovima slijedi prikaz tih mišljenja, njihovih argumenata i odabrano mišljenje.

Rekao je Ibn Tejmijje: “Grijesi neminovno prouzrokuju srcu toplinu, prljavštinu i slabost. Srce omlitavi i u njemu se raspali vatra strasti i njegova prljavština. A doista su grijesi i pogreške spram srca poput drveća koje opskrbljuje vatru i raspaljuje je. Zato, kad god se umnože grijesi, rasplamsa se vatra srca i njegova slabost. A voda pere nečistoću i gasi vatru. Pa ako bude hladna, donijet će tijelu čvrstinu i snagu. I još ako sa njom bude snijeg i led, to će biti djelotvornije i jače u hlađenju, čvrstini tijela i njegovoj žestini. I to je djelotvornije za odstranjivanje tragova grijeha.”

Alžirski ministar: Ahmedije/kadijanije mogu ostati u Alžiru samo ako priznaju da nisu muslimani

Muhammed Isa, alžirski ministar za vjerska pitanja i vakufe, kazao je da ahmedije/kadijanije nisu muslimani i da priznanjem te činjenice mogu sebi osigurati ostanak u Alžiru u skladu sa propisima i zakonima koji reguliraju prava nemuslimana.

Ministar Isa u intervjuu datom državnom radiju kazao je: “Ne, nemamo namjeru protjerati ahmedije/kadijanije iz Alžira zbog toga što će priznati da nisu muslimani. Naš ustav i zakoni uređuju pitanje upražnjavanja vjerskih obreda nemuslimana.”

Ministar Muhammed Isa kazao je kako je njegovo ministarstvo odlučno u tome da stručno pobije zablude s kojima ahmedije/kadijanije zavode alžirske muslimane potvrdivši da su “alžirski ulemanski medžlisi jasno kazali da sekta ahmedija/kadijanija ne pripada islamu jer ne prihvataju temeljne postulate vjere. Ovi medžlisi u svom mišljenju oslonili su se na fetvu Vrhovnog islamskog medžilsa Alžira”, kazao je ministar.

Ministar Isa kazao je kako njegovo ministarstvo intenzivno radi sa imamima džamija kako bi ove stavove o ahmedijama/kadijanijama prenijeli Alžircima.

(Izvor: akhbarak.net)

Uspjeh u životu najčešće podrazumijeva uspjeh u poslu i u odnosu i komunikaciji sa drugim ljudima. Postizanje uspjeha u životu nije lahko. U ovome članku navest ćemo deset savjeta nadajući se da će vam oni pomoći u vašem budućem životu nakon što završite školu ili falkultet.

Islam veoma brižno i pažljivo gleda na biranje prisnog prijatelja zato što druženje ima veliki utjecaj na samog vjernika i njegovu vjeru. Nekada je taj utjecaj veoma koristan, a nekada veoma štetan. Zato nam Allah naređuje da budemo sa iskrenima: “O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni!” (Et-Tevba, 119)

Isto tako dozvoljava nam da budemo sa pobožnima: “Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.” (El-Kehf, 28)

I što dalje od bluda!

Jedna od osobina iskrenih vjernika jeste i čuvanje stidnog mjesta od bluda. Uzvišeni Allah obavještava nas u Svojoj Knjizi da je čuvanje stidnog mjesta osobina vjernika, onih koji će uspjeti na Sudnjem danu, koji će naslijediti Džennetul-Firdevs i vječnost u njemu. Uzvišeni kaže: “i koji stidna mjesta svoja čuvaju” (El-Mu’minun, 5), da bi na kraju rekao: “oni su dostojni nasljednici, koji će Džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti” (El-Mu’minun, 10–11). Doista, blud nije svojstven vjernicima, jer je u potpunoj oprečnosti sa čuvanjem stidnih mjesta o čemu nas obavještava Uzvišeni govoreći da je to istinska osobina vjernika. Zbog toga, islam je i zabranio blud. Uzvišeni Allah zabranio je Svojim robovima svako približavanje bludu, svako približavanje onome što vodi bludu. Blud je nazvao razvratom, zlim i lošim djelom, jer je blud, doista, prezren put i izbor. Allah, subhanehu ve teala, rekao je: “I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ružan put!” (El-Isra, 32) Zbog toga Uzvišeni i kaže: “Kako je to ružan put!”

U ovom broju donosimo vam tekst o Libanu, maloj državi na Bliskom istoku. Dijelovi Libana spadaju u blagoslovljenu regiju poznatu pod imenom Šam. Ovim tekstom čitaocu želimo u sažetom obliku dati neke najbitnije informacije o ovoj zemlji. 

Demografska slika

Liban ili Libanon poznat je po tradicionalnoj različitosti vjerske pripadnosti stanovništva. Religije koje su prisutne na ovom području generalno se dijele na hrišćanstvo, sa velikim brojem crkvenih ogranaka, i islam, čiji se sljedbenici mahom dijele na sunijsku i šiijsku frakciju. Druzi su, također, u značajnom broju prisutni u stanovništvu Libana, a u zapadnoj literaturi se, barem kad je u pitanju ova zemlja, klasificiraju kao muslimani. Stanovništvo današnjeg Libana više je od 50% muslimansko, što nije bio slučaj u bližoj prošlosti kad je apsolutna većina stanovništva pripadala jednoj od hrišćanskih crkvi. Autori se, skoro isključivo, slažu da se udio hrišćana u stanovništvu Libana tokom druge polovine 19. stoljeća kretao između 60% do 65%. ... Od 1970. godina u literaturi se sve učestalije pojavljuju podaci u kojima se udio muslimanskih skupina u stanovništvu predstavlja kao natpolovično većinsko. Kalkulacije koje su izvedene iz listi glasača za parlamentarne izbore 1995. godine jasno ukazuju na to da je među njima udio osoba koje se mogu klasificirati kao muslimani, iznosio 60,5%. Od 2.014.213 registrovanih osoba sa pravom glasa 556.668, odnosno 27,64% bili su šiije, odnosno 27,14% bili su sunije, a 114.828, odnosno 5,7% bili su druzi. Do 2009. godine broj osoba koje su registrovane kao osobe sa pravom glasa, popeo se na 3.108.787 od čega je na muslimane otpadalo 59,49%, odnosno 1.849.343 osoba. Udio glasača koji su registrovani kao šiije iznosio je 26,88%, kao sunije 26,01%, kao druzi 5,75% i kao alevije 0,85%. Stanovništvo Libana se 2011. godine procjenjuje na oko 4.150.000 osoba. Udio muslimanskih skupina zajedno sa druzima, vjerovatno, iznosi nešto preko 60%. Interesantno je napomenuti da pored nabrojanih islamskih grupacija u Libanu postoji i skupina od nekoliko ismailijskih šiija. (Svjetski almanah demografske istorije muslimana) 

U mjesecu redžebu 9. h. g., Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je muslimanima da se pripreme za Pohod na Tebuk. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kad god bi polazio u neki pohod, običavao bi prikriti trag krećući iz Medine u nekom pravcu koji ne želi, a kad bi odmakao, vraćao bi se na pravac u kojem je želio ići. Međutim, ova bitka bila je specifična: put je bio dalek i uvjeti teški, pa je bilo potrebno da borci znaju šta ih tačno očekuje kako bi se adekvatno pripremili za taj tegobni put, stoga je bio jasan da želi napasti Bizantince.

Razlog pokretanja pohoda je vijest koju je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, primio od Nabatejaca, koji su iz Šama dovlačili ulje u Medinu, o tome da Bizantinci pripremaju veliku vojsku protiv njega, u kojoj su, osim Bizantinaca, učestvovala i pokrštena arapska plemena: Lahm, Džuzzam i drugi.

U današnjem vremenu mnogi zlonamjernici nastoje u negativnom svjetlu predstaviti islamsko učenje, tako da je dužnost pojasniti njegove istinske vrijednosti. Optužbe na račun islama posebno su izražene kada je riječ o supruzi, koja, shodno neosnovanim tvrdnjama, ne uživa osnovna ljudska prava. Ko god otvori Kur’an ili pročita neke od hadisa koji govore o pravu supruge, shvatit će ništavnost svih optužbi koje se u vezi s tim stavljaju na teret islamu.

Uzvišeni Allah naređuje lijepo ophođenje prema ženama: “O vjernici, zabranjuje vam se da žene kao stvari nasljeđujete, preko volje njihove, i da im teškoće pričinjavate, s namjerom da nešto od onoga što ste im darovali prisvojite, osim ako budu očito zgriješile. S njima lijepo živite! A ako prema njima prezir osjetite, moguće je da je baš u onome što prezirete Allah veliko dobro dao.” (En-Nisa, 19)

Potvrđujući pravo supruge na vjenčani dar – mehr, Svevišnji Allah kaže: “I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte; a ako vam one od svoje volje od toga šta poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte.” (En-Nisa, 4)

Istinski radnici za Allahovu vjeru mogu vrijediti kao desetine, čak i hiljade drugih ljudi. Kada je Halid b. Velid, radijallahu anhu, opkolio grad Hira, u današnjem Iraku, zatražio je pomoć od Ebu Bekra, radijallahu anhu, a on mu je poslao jednog ashaba Ka’ku b. Amra et-Temimija, radijallahu anhu, za kojeg se govorilo: “Neće biti poražena vojska u kojoj se nalazi Ka’ka i glas Ka’ke u borbenim redovima bolji je od hiljadu vojnika.” Isto tako, kada je Amr b. As, radijallahu anhu, prilikom osvajanja Egipta zatražio pomoć od Omera, muslimanskog halife, on mu je poslao četvericu ashaba: Zubejra b. Avvama, Mikdada b. Amra, Ubadu b. Samita i Meslemu b. Muhalleda, radijallahu anhum, poručivši mu: “Svaki od njih vrijedi kao hiljadu boraca.”

Zima polahko odlazi i proljeće nagovještava svoj dolazak. Organizam smo u većini slučajeva opteretili malo kaloričnijom i nezdravijom hranom, a ne treba zaboraviti ni smanjene aktivnosti i boravak u zatvorenom prostoru kao i aerozagađenja prisutna u našim gradovima.

U svom djelu Metnu durretil-bejan fi usulil-iman, egipatski učenjak dr. Muhammed Jusri na sažet i koncizan način, u vidu teza, natuknica i pravila, ukazao je na osnovne postulate vjerovanja muslimana ehli-sunnetske provenijencije, želeći na taj način, prvenstveno učenicima i studentima koji izučavaju islamske nauke, ali i drugim muslimanima, olakšati shvatanje i razumijevanje osnova nauke o islamskom vjerovanju. Desetak eminentnih stručnjaka iz ove oblasti u svojim je recenzijama pohvalilo ovo djelo, ukazavši na njegovu vrijednost, konciznost i pojednostavljen prikaz osnovnih postulata islamskog vjerovanja. U ovom tekstu dr. Jusri govori o stavu sljedbenika sunneta o ashabima, radijallahu anhum.

(1) “Neka propadne Ebu Leheb, i propao je!

(2) neće mu biti od koristi blago njegovo, a ni ono što je stekao,

(3) ući će on sigurno u Vatru rasplamsalu,

(4) i žena njegova što drvlje nosi,

(5) o vratu njenu će biti uže od ličine usukane.”

Opći podaci o suri

Sura El-Mesed 111. je sura u Kur’anu. Ima 5 ajeta, 20 riječi i 77 harfova. (Hazin, Alauddin Alijj b. Muhammed b. Ibrahim, Lubabut-te’vil fi meanit-tenzil, 7/296)

Što se tiče redoslijeda objave, sura El-Mesed smatra se šestom surom. Objavljena je četvrte godine po poslanstvu, nakon sure El-Fatiha a prije sure Et-Tekvir. (Ibn Ašur, Et-Tahrir vet-tenvir, 22/599, Ševkani, Fethul-Kadir, 5/511)

Ebu Mesud Ukba b. Amr el-Ensari el-Bedri, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ono što su ljudi zatekli od prvog poslanstva jesu riječi: ‘Ako se ne stidiš, radi što hoćeš.’” (Buhari)

Prenosilac hadisa

Ebu Mesud el-Bedri Ukba b. Amr b. Sa’leba el-Ensari, iz plemena Hazredž, učestvovao je u Drugoj prisezi na Akabi sa sedamdeset drugih Medinjana i bio najmlađi od njih. Bio je Džabirove dobi. Nazvan je El-Bedri zato što je stanovao na Bedru, a nije bio od onih koji su učestvovali u Bitki na Bedru, prema mišljenju većine historičara. Buhari i Muslim smatraju da je ipak učestvovao u Bitki na Bedru (Ibn Hadžer, El-Isaba). Učestvovao je u Bitki na Uhudu i u svim bitkama nakon nje. Ubraja se u učenije ashabe.

Poslije je otputovao u Kufu i određeno vrijeme proveo u njoj. Bio je jedan od drugova Alije, radijallahu anhuma, koji ga je jedanput ostavio kao svoga zamjenika u Kufi. Poslije se ponovo vratio u Medinu gdje je i umro 41. ili 42. h. g. Od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenio je 102 hadisa. (Ibn Hadžer, El-Isaba; Tehzibut-Tehzib; Ibn Abdulberr, El-Istiab; Zehebi, Sijeru a’lamin-nubela)

Tvrđava Kasru Ibrahim u Saudijskoj Arabiji – turistička atrakcija iz osmanlijskog perioda

U blizini grada Hufuf u Istočnoj pokrajini u Saudijskoj Arabiji nalazi se Kasr Ibrahim, vojno sjedište osmanlijske vojske za područje El-Ahsa. Kralj Abdulaziz Al Suud 1331. h. g. osvojio je ovu utvrdu i tako pod svoju vlast stavio područje Ahsa.

Kasarna je izgrađena 963. h. g. Centralno mjesto ovog kompleksa zauzima džamija sa kubetom, a oko džamije su raspoređene različite namjenske prostorije: magacin za streljivo i naoružanje, turski hamami, zatvor...

Kasru Ibrahim prostire se na 1.600 kvadratnih metara površine i kombinacija je islamske civilne i vojne arhitekture. Čvrsti zidovi i visoki tornjevi daju joj izgled klasične vojne utvrde. Zdanjem dominiraju polukružni svodovi, kubeta, mihrabi, što je karakterističan turski stil tog doba. Munara je također u turskom osmanlijskom stilu i sa drvenom šerefom. U istočnom dijelu utvrde nalaze se spavaone za vojnike te štale za konje.

(Izvor: alarabiya.net)