Broj 74

Ebu Hurejra prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Došli su vam Jemenci, a oni su najblažih i najnježnijih srca. Iman je jemenski, a i mudrost je jemenska. Hvalisanje i oholost su kod vlasnika deva, a blagost i dostojanstvo kod vlasnika ovaca.” (El-Buhari i Muslim) Sevban prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ja ću stajati pored Havda (Havd je izvor s kojeg će piti ljudi prije ulaska u Džennet) i sprečavati sve ljude da piju, osim Jemenaca. Udarat ću štapom i usmjeravati vodu k njima.” Nakon toga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan je o širini Havda, na što je odgovorio: “Od ovog mjesta na kojem stojim do Ammana.” Kada je upitan o vodi Havda, odgovorio je: “Bjelja je od mlijeka, slađa od meda, dolazi obilno iz Dženneta posredstvom dva oluka, jedan je od zlata, a drugi od srebra.” (Muslim)

Allah je Es-Sittir, Onaj koji prekriva Svoga roba dok rob griješi prema Njemu iako je u velikoj potrebi za Allahom, bez Njega ništa ne može, a On nema nikakve potrebe za njim i opet ga skriva. Čak Mu rob čini grijehe s blagodatima koje mu je On ukazao, a Svevišnji Allah i pored Svoje neovisnosti o njemu i svim stvorenjima, i pored Svoje svemoći, stidi se Svoga roba, stidi se da njega i njegove mahane razotkrije drugima, pa ga skriva, daje mu mnogo prilika za pokajanje i popravak, oprašta mu i briše grijehe na dunjaluku i ahiretu, zamjenjuje grijehe dobrim djelima, skriva sramote i grijehe Svoga roba, a širi njegove vrline i dobra djela.

Ebu Muhammed Hasan b. Alija b. Ebu Talib, unuk Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kazuje: “Zapamtio sam od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Ostavi ono što ti je sumnjivo, a prihvati se onoga što ti nije sumnjivo.’”

Izvod hadisa

Hadis su zabilježili Tirmizi, Nesai, Ahmed, Darimi, Ibn Huzejma, Ibn Hibban, Hakim, Bejheki, Šuabul-iman, Sunen Kubra, Taberani, Mu‘džemul-kebir, Abdurrezzak, Tajalisi i drugi.

Hadis su vjerodostojnim ocijenili Tirmizi, Ibn Huzejma, Hakim, Ibn Džarud, Ibn Hibban i Zehebi, dok ga je Ibn Hazm ocijenio slabim. (Muhalla)

Hadis sličnog značenja prenose i Abdullah b. Omer, Enes b. Malik, Vasila b. Eskaa i Vabisa b. Ma‘bed. 

Kada pogledamo u Allahova stvorenja, vidjet ćemo kako je Allah svakom stvorenju dao lik i oblikovao ga onako kako to njemu odgovara. Ribi je dao tijelo koje odgovara životu u vodi, ptici ono što odgovara životu u zraku, čovjeku oblik koji odgovara životu na zemlji… Nekim stvorenjima dao je brzinu, drugim snagu, trećima oštar vid i tako dalje, kako bi svako stvorenje ispunjavalo zadaću zbog koje je stvoreno. Isto tako, trebamo znati da je jedino džinima i ljudima Allah dao svojstvo razuma, što ih obavezuje na obožavanje Allaha, na temeljima Kur’ana i sunneta. Druga bića nisu dužna obožavati Allaha jer nemaju samo jedno svojstvo, a to je svojstvo razumijevanja i spoznaje.

Vidjevši kako je ogromna muslimanska vojska, jedan ashab zadivljeno uzviknu: “Danas nećemo biti poraženi zbog malobrojnosti!” Ova zadivljenost brojnošću nije se svidjela Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a Allah je povodom tog slučaja objavio ajete u suri Et-Tevba: “Allah vam je na mnogim bojištima pomogao, a i onoga dana na Hunejnu kada vas je mnoštvo vaše zanijelo, ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo, nego vam je zemlja, koliko god da je bila prostrana, tijesna postala, pa ste se u bijeg dali. Zatim je Allah na Poslanika Svoga i na vjernike smiraj Svoj spustio, i vojske koje vi niste vidjeli poslao, i one koji nisu vjerovali na muke stavio, i to je bila kazna za nevjernike. Allah je poslije toga onome kome je htio oprostio, a Allah prašta i milostiv je.” (Et-Tevba, 25–26)

Irački novinar Talaat Rumaih: Sunnije su u Iraku građani drugog reda

Nažalost, to je ono što se sunnijama trenutno dešava u Iraku. Mi više nismo u situaciji da se sunnijama samo uskraćuju i najosnovnija ljudska prava, da ih šiijske milicije pljačkaju, zlostavljaju i ubijaju, čak više nismo ni u situaciji da pričamo o podijeli Iraka. Sunnije su danas u situaciji da im se pripremaju rezervati u kojima smiju živjeti i izvan kojih je njihovo kretanje opasno po život. Oko sunnijskih gradova i sela iskopavaju se kanali, ili su okruženi punktovima šiijskih milicija. U gradove i sela iz kojih su protjerani ne mogu se vratiti.

Stanje veoma podsjeća na postupanje zapadnjačkih vlasti u SAD-u sa američkim Indijancima koji su protjerivani u rezervate, odakle nisu smjeli izlaziti bez posebne dozvole.

Američka okupacija Iraka 2003., obilježena je pljačkanjem iračkog bogatstva i kulturnih spomenika. Danas, međutim, Irak proživljava stanje iranske kolonizacije najgore vrste: domicilno sunnijsko stanovništvo u nekim se dijelovima potpuno istrebljuje; njihova se imovina pljačka ili uništava; sunnijski politički i ekonomski utjecaj sve se više smanjuje.

“Nisu se nevjernici između sljedbenika Knjige i mnogobošci odvojili, (od zablude) sve dok im nije došao dokaz jasni: od Allaha Poslanik koji čita listove čiste, u kojima su propisi ispravni. A podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kad im je došao dokaz jasni, a naređeno im je da samo Allaha obožavaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju; a to je - ispravna vjera. Oni koji ne vjeruju između sljedbenika Knjige i mnogobošci, bit će, sigurno, u vatri džehenemskoj, u njoj će vječno ostati: oni su najgora stvorenja. A oni koji vjeruju i čine dobra djela – oni su, zbilja, najbolja stvorenja. Njihova nagrada kod njihova Gospodara su: edenski vrtovi kroz koje rijeke teku, u kojima će vječno i zauvijek boraviti: Allah će biti njima zadovoljan, a i oni će biti Njime zadovoljni. To će biti za onoga koji se bude bojao Gospodara svoga.” (El-Bejjina, 1–8)

Vrijednost dunjaluka

Posmatrajući ljude i njihova djela, sa sigurnošću možemo ustvrditi da su ljudi postali robovi dunjaluka, da su pali u šejtanovu zamku i on ih je počeo plašiti siromaštvom, a ljudi nisu dali prednost ničemu mimo dunjaluka i svoj su život maksimalno fokusirali na stjecanje što više materijalnih dobara, a zapostavljali su bogatstvo duše i činjenje dobrih djela u ime Allaha, tako da su zbog dunjaluka ostavili duhovne vrijednosti i zaokupirali se samo materijalnim.

Uzvišeni Allah kaže: “Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti, a Allah vam obećava oprost i nagradu Svoju” (El-Bekara, 268). Vidimo da šejtan sa dunjalukom nema ništa i da je kod Allaha nagrada na oba svijeta. Zašto Allah daje nevjernicima imetak i dunjaluk iako su Mu nepokorni?

Allah je čovjeka stvorio na dunjaluku, na kojem će provesti vrlo kratak period, da Ga obožava, da živi u skladu sa vjerom, da ga vjera vodi u životu, da mu vjera bude vodilja kroz život. Stoga, svrha u tvom životu jeste prakticiranje vjere i činjenje što više dobrih djela s kojima ćeš sresti svoga Gospodara, a ne da stekneš što više dunjaluka, koji ti neće biti od koristi na ahiretu.

Što se tiče Kurejševića, pa zaista je to pleme, kada bi se u njemu rodio pjesnik, putovalo hvališući se nad ostalim plemenima; pa kako s njim kada se iz njega pojavi vjerovjesnik?! Posebno su Kurejševići imali “vjersko” vođstvo koje im je, istovremeno, davalo da budu i politički i ekonomski centar, a rođenje vjerovjesnika među njima samo im je povećalo izražajnost vjerskog vođstva. Otuda, samo je potvrđen politički i ekonomski centar i povećala im se čvrstina. Pa zašto su Kurejševići odbili izgovoriti te riječi… ukoliko su to samo riječi koje se izgovore?! Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je svome amidži Ebu Talibu, moleći ga da prihvati islam: “Izgovori je, o amidža! To su riječi kojima ću se zauzimati za tebe kod Allaha!” Pa je li pojmljivo od Ebu Taliba da odbije te riječi, da je to samo puka riječ? To jest, ukoliko ona nema nikakvo značenje i ukoliko njen izgovor ne iziskuje promjenu?! Ili ju je on odbio zbog onoga što proizlazi iz njenog izgovaranja, a to je potpuna promjena načina življenja i svakog njegova djelića? To je ta intuicija za koju ne mislimo da je predmet sporenja

Sudan je jedna od najvećih zemalja u Africi u kojoj živi znatna muslimanska populacija. U ovom članku govorit ćemo o ovoj zemlji koja je prošla veoma teške periode kolonijalizacije i sukoba.

Geografska slika

Sudan je država u sjeveroistočnoj Africi, po površini treća na kontinentu. Na sjeveroistoku izlazi 853 km dugom obalom na Crveno more. Graniči sa Egiptom na sjeveru, Libijom na sjeverozapadu, Čadom na zapadu, Srednjoafričkom Republikom na jugozapadu, Južnim Sudanom na jugu, Etiopijom na istoku i Eritrejom na istoku.

Najveći dio zemlje zauzima visoravan (300 do 1000 m) koju u smjeru sjever-jug presijeca dolina rijeke Nil koja nastaje kod Khartouma spajanjem Bijeloga i Plavoga Nila. Sve sudanske rijeke pripadaju slivu Nila i koriste se za navodnjavanje, plovidbu i kao izvor hidroenergije.

Na sjeveru zemlje nalaze se Libijska i Nubijska pustinja, gotovo bez biljnog pokrova. Na jugu se prostiru savane i tropske močvare, a na istoku, zapadu i krajnjem jugu planine. Najviša tačka zemlje je 3187 m visoki Kinyeti.

Klima je na jugu tropska, a na sjeveru vruća pustinjska. Glavni ekološki problemi su erozija tla i opustinjavanje.

Sa površinom od preko 1,8 milion km2, Sudan je oko 36 puta veći od Bosne i Hercegovine i treća je država po površini na Afričkom kontinentu.

Sudan je trenutno uređen kao federalna republika, službeni jezik je arapski. Stanovništvo se većinom bavi poljoprivredom i oko 80% radne populacije zaposleno je u ovoj branši. Nafta je u zadnje vrijeme postala veoma bitan izvor prihoda za ovu zemlju.

Neka alkoholna pića, kao što su rum, brendi, konjak i sl., koriste se za ekstrakciju u proizvodnji određenih vrsta slatkiša, kao što su neke vrste biskvita, torte, čokolada i sladoled. Alkoholna pića dodaju se ovim proizvodima s ciljem dobivanja određenog okusa traženog kod nekih potrošača. Unošenje alkoholnog pića u hranu, haram je prema konsenzusu islamskih učenjaka, jer je to vid konzumiranja onoga što je Allah zabranio i naredio da se izbjegava. Hanefijski učenjak Merginani kaže: “Pokuđeno je i zabranjeno jesti kruh čije je tijesto zamiješeno alkoholnim pićem, jer dio alkoholnog pića postoji u njemu.” (El-Hidajetu šerhul-Bidajetil-mubtedi) Malikijski učenjak Hattab kaže: “Poznato je, iz riječi Malika i njegovih sljedbenika, da se alkoholno piće ne koristi ni u koju svrhu.” (Mevahibul-Dželil šerh muhtesar Halil) 

Novotari su odstupili od dosljednog slijeđenja sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i prakse prvih generacija, pa ih zbog toga karakteriziraju neznanje, ekstremizam, pristrasnost, te slijeđenje strasti i prohtjeva. Oni se raspravljaju bez ispravnog znanja i validnih argumenata, i spore se oko istine, iako im se ona objelodanila i postala jasna. Bez obzira na razlike među njima, novotari su ujedinjeni u nastojanjima da omalovaže i obezvrijede metodologiju – shvatanja i primjenu šerijatskih tekstova, prvih generacija, te zajednički izražavaju neprijateljstvo prema sljedbenicima ehli-sunneta.

Vjerovanje u Džehennem udaljava omladinu od činjenja kriminala

Zapadni naučnici kroz stručna istraživanja otkrivaju prednost vjerovanja u Boga i zagrobni život. Vjerovali ili ne, istraživanje naučnika sa Univerziteta u Oregonu pokazalo je kako vjerovanje u Džehennem utječe na smanjenje sklonosti ljudi ka činjenju kriminalnih djela.

Ateisti vole kazati kako vjera postoji da bi iskorištavala strah ljudi od Božije kazne i da je za čovjeka najbolje da se riješi religije i vjerovanja u zagrobni život, paklenih kazni i sličnih uvjerenja, jer je, prema njima, to je jedini način da čovjek živi stabilnim i smirenim životom. S druge strane, postoje tvrdnje da prihvatanje ateističkog svjetonazora pojačava kod ljudi sklonost ka različitim vrstama zločina. Stoga je Univerzitet Oregon 2012. godine proveo naučno istraživanje nad osobama ateističkog i osobama teističkog svjetonazora. Rezultat do kojeg su istraživači došli jeste da je skupina koja vjeruje u Boga i obračun i paklene kazne manje sklona kriminalu. Zaključak istraživača jeste da je razlog tome strah ove grupe od paklenih kazni ukoliko počine nedjela. Ovo znači da je vjerovanje u Boga i obračun i strah od Božije kazne vrlo efikasno sredstvo u prevenciji zločina.

Kad pomislimo na ljeto i sunce, nekako kao treći element uvijek imamo vitamin D, jer to je popularno kazano vitamin sunca. Kad je ovaj vitamin u pitanju, sve majke se odmah mogu sjetiti bočice sa AD kapima ili granula sa ribljim uljem.

Ljubav prema znanju, a posebno prema hadisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, motivirala je mnoge ashabe da se, tragajući za samo jednim hadisom, upute na daleki put. Džabir b. Abdullah bio je jedan od tih ashaba i putovao je mjesec dana kako bi čuo jedan hadis.

Imam Ahmed u Musnedu i imam Buhari u Edebul-mufredu bilježe od Džabira b. Abdullaha, radijallahu anhu, da je rekao: “Kada sam čuo da jedan čovjek zna hadis koji je čuo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, (a ja nisam znao taj hadis), kupio sam devu, stavio na nju svoju putnu opremu i zaputio sam se tom čovjeku. Putovao sam mjesec dana, sve dok nisam došao do Šama. Kada sam stigao pred kuću Abullaha b. Unejsa el-Ensarije, rekao sam njegovom slugi: ‘Reci mu da je Džabir pred vratima.’ On je upitao: ‘Ibn Abdullah?’, a ja sam rekao: ‘Da.’ (Kada je sluga obavijestio Ibn Unejsa o mom dolasku), on je žurno izašao tako da se zaplitao u svoju odjeću. Kada smo se zagrlili, rekao sam mu: ‘Saznao sam da znaš jedan hadis o odmazdi koji si čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pobojao sam se da smrt neće zadesiti tebe ili mene prije nego što ga čujem. Ibn Unejs tada reče: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ‘Na Sudnjem danu Allah će proživiti ljude, (bose) gole, neobrezane i (kao) buhm.’ Upitao sam: ‘Šta je to buhm?’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘To su oni koji ništa ne posjeduju (da bi se mogli iskupiti).’ Zatim je nastavio: ‘Potom će ih Uzvišeni Allah dozvati glasom, koji će čuti i onaj koji je blizu, kao i onaj koji je daleko: ‘Ja sam Vladar i Dejjan (Onaj koji nagrađuje ili kažnjava na Sudnjem danu)! Nijedan stanovnik Džehennema neće ući u Džehennem prije nego što uzme pravo koje ima kod nekoga od stanovnika Dženneta, i nijedan stanovnik Dženneta neće ući u Džennet prije nego što uzme pravo koje ima kod nekoga od stanovnika Džehenema, pa čak da se radi i o šamaru.’ Upitali smo: ‘Kako kada ćemo pred Allaha doći bosi, neobrezani i bez ičega (čime bismo se mogli iskupiti)?’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Sa dobrim djelima, a kada njih nestane, sa lošim.’” (Hadis je hasen)

Neke naučne rasprave šejha Albanija

Abdulfettah Ebu Gudda: Upoznao sam se sa šejhom Abdulfettahom Ebu Guddom u njegovom gradu Halepu prije više od dvadeset godina, otprilike. Upoznao sam ga kao čovjeka koji slijepo slijedi hanefijski mezheb. U jednom svom predavanju u džamiji u Halepu dozvolio je liječenje alkoholom prema uputstvu muslimanskog doktora specijaliste.

Rekao sam mu: “To nije dovoljno, nego treba poznavati i sunnet. U sunnetu se, naprimjer, alkohol opisuje kao bolest, a ne kao lijek. Kako onda može musliman ljekar da nešto propiše kao lijek, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže za to da je bolest?”

“Možda je hadis slab. Možda nije vjerodostojan”, reče on.

“Kako kad se on nalazi u Muslimovom Sahihu?”, rekoh ja.

“Provjerit ćemo da se uvjerimo u to”, reče on.

Tada ga jedan od prisutnih koji je obojici bio prijatelj, upita: “Ako se uvjeriš da je vjerodostojan, hoćeš li onda postupati u skladu s njim po njemu ili po mezhebu?”

“Po mezhebu!”, reče on. (Kešfun-nikab)