Broj 72

Prošla je već godina dana od prošlog ramazana. Sve ono što smo uradili, bilo dobro ili loše, zapisano je i bit će nam predočeno na Sudnjem danu. Onaj ko je uradio dobro, neka zahvali Allahu, koji mu je to omogućio, a onaj ko je uradio loše, neka krivi samog sebe i svoju nemarnost, i neka se pokaje svom Gospodaru, jer On je milostiv i prima pokajanje. Dragi moj brate i cijenjena sestro u vjeri, ne očajavajte i ne predajite se! Neka su vam uvijek na umu Allahove riječi: “Reci: ‘O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv!’” (Ez-Zumer, 53). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Onaj ko se trudi u postizanju dobra, to će i postići, a onaj ko se čuva zla, bit će zaštićen od njega” (Darekutni, hadis hasen, Albani). Odazovite se pozivu svoga Gospodara: “O ti koji želiš dobro, približi se (Allahu i Njegovoj pokornosti, dodatno ulažući napor u činjenju ibadeta), a ti koji želiš zlo (nepokornost), udalji se (i ostavi nepokornost i vrati se Allahu, jer je došlo vrijeme za pokajanje i traženje oprosta)!” (Tirmizi, hadis hasen, Albani). I znajte, dragi moj brate i cijenjena sestro, da “Allah svake noći od Vatre oslobađa određeni broj Svojih robova” (Tirmizi, hadis hasen, Albani), pa pridružite se ovoj odabranoj skupini.

Ovih nekoliko odabranih i iskrenih riječi upućujemo ženi muslimanki, djevojci mu’minki, povodom dolaska mubarek mjeseca ramazana, Uzvišenog Allaha moleći da podari da im ovi savjeti budu od koristi i od pomoći u pokornosti Svevišnjem Allahu, postizanju Njegovog zadovoljstva i oprosta u ovom mubarek mjesecu.

Došao nam je plemeniti mjesec u kojem Uzvišeni Allah uvećava nagradu i obilno daruje. Vrata dobra, svakom onome ko želi dobro, otvaraju se u ovom mjesecu. Ramazan je mjesec dobrih i berićetnih djela, mjesec pomaganja i darivanja. “Ramazan je mjesec u kojem je objavljen Kur’an koji je uputstvo – putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra od zla.” (El-Bekara, 185) Ramazan je mjesec ispunjen milošću, oprostom i oslobađanjem od Vatre. Njegova prva trećina je milost, druga trećina je oprost, dok je treća, zadnja trećina oslobađanje od Vatre. Predanja koja govore o vrijednosti mjeseca ramazana brojna su i poznata, a jedno od njih jeste i predanje u kojem Ebu Hurejra, radijallahu anhu, navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada dođe mjesec ramazan, otvore se džennetska vrata, a zatvore se džehennemska i šejtani se vezuju u lance” (Buhari i Muslim). Džennetska se vrata otvaraju u ovom mjesecu zbog mnoštva dobrih djela koja se u njemu čine, podstičući i na taj način vjernike da još više čine dobra djela. Džehennemska se vrata zatvaraju zbog malog broja grijeha: vjernici se u mjesecu ramazanu mnogo više bore sa svojom dušom i svojim strastima, pa manje i čine grijehe. Šejtani se vezuju u lance, pa se ne puštaju ka onima prema kojima se inače puštaju i koje napadaju izvan mjeseca ramazana. Imam Ahmed, rahmetullahi alejhi, bilježi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Mome narodu u mjesecu ramazanu dato je pet stvari koje nisu date nijednom drugom narodu prije njih:

Jedno od Allahovih lijepih imena jeste ime El-Hamid, koje se spominje na sedamnaest mjesta u Kur’anu. Svevišnji Allah kaže: “A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnoga i Hvale dostojnoga, vjerovali” (El-Burudž, 8); “O ljudi, svi ste vi potrebni Allaha, a Allah je Onaj koji je neovisan i Onaj koji je hvale dostojan!” (Fatir, 15); “Elif-lam-ra. Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihovog Gospodara, izvedeš iz tmina na svjetlo, na Put Silnoga i Hvaljenoga” (Ibrahim, 1). Uzvišeni Allah je Onaj kome pripada svaka hvala, kao što i kaže u suri El-Fatiha: “Sva hvala pripada samo Allahu, Gospodaru svih svjetova!” (El-Fatiha, 2)

Loši drugovi uljepšavaju zabludu i navode na grijeh. Kada bismo upitali narkomane kako su počeli uzimati drogu, alkoholičare kako su počeli konzumirati alkohol, duhandžije kako su počeli konzumirati duhan i sl., vidjeli bismo da je u najviše slučajeva upravo društvo odigralo ključnu ulogu i navelo na “tanak led”, koristeći kićene besjede i slatke riječi, baš kao što ih je Uzvišeni Allah opisao: “Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džina koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli” (El-En’am, 112). Stvari i pojmove nazivaju lažnim imenima kako bi grijeh uljepšali i prikazali ga bezazlenim. Tako nemoral i zinaluk nazivaju ljubav, a razgolišenost trend i moda, za kamatu kažu da je provizija, a za kocku igra i zabava. Time žele da i drugi zalutaju kao što su i sami zalutali: “Oni bi jedva čekali da i vi budete nevjernici kao što su i oni nevjernici, pa da budete jednaki. Zato ih ne prihvaćajte kao prijatelje.” (En-Nisa, 89)

Faludža umire od gladi

Broj žrtava u Faludži od početka njene opsade od prije dvije godine, dostigao je brojku od oko 4.000 mrtvih, stradalih od granatiranja iračkih vladinih snaga i provladinih šiijskih milicija, te od gladi i nedostatka lijekova usljed dugotrajne opsade, i oko 6.000 ranjenih. Većina stradalih su žene, djeca i starci, kako navode lokalne humanitarne organizacije.

Irački aktivisti putem društvenih mreža pokrenuli su hashtag “Faludža umire od gladi”. Mahmud el-Kajsi, lider inicijative, kaže kako je cilj da se na taj način skrene pažnja na tragičnu situaciju stanovnika Faludže i da se izvrši pritisak na iračku vladu da dozvoli ulazak humanitarnih konvoja u opkoljeni grad. Kajsi je optužio IDIŠ da stanovnike Faludže koristi kao živi štit, a iračku vladu da stanovnike Faludže tretira kao pripadnike IDIŠ-a. On je pozvao političke predstavnike pokrajine Anbar, kojoj administrativno pripada i Faludža, da “pruže podršku nastojanjima da se stanovnicima opkoljenog grada dostave nužne potrepštine za opstanak, nakon što su desetine građana umrle od gladi.” “Stanovici Faludže”, kazao je “preživljavaju hraneći se stočnim bračnom od kojeg prave kruh.”

“Reci: ‘On je Allah – Jedan! Allah je utočište svakom! Nije rodio i nije rođen, i niko Mu ravan nije!’”

O suri El-Ihlas

Sura El-Ihlas 112. je sura u Kur’anu. Sastoji se iz četiri ajeta, ima petnaest riječi i četrdeset sedam harfova. (Tefsir Hazin, 7/319) Jedna je od pet kur’anskih sura koje počinju riječju kul – reci. Komentatori Kur’ana razilaze se u pogledu toga da li je sura El-Ihlas mekanska ili medinska sura.

U današnjem vremenu kod jednog dijela muslimanskih intelektualaca primjećujemo podložnost neislamskim vrijednostima, moralnim načelima i ideološkim pravcima, koje pokušavaju nametnuti muslimanskom društvu, nerijetko umanjujući značaj islamskog naslijeđa i nipodaštavajući islamske učenjake. Pod utjecajem neosnovanih kritika koje se izriču o islamu i koje dolaze iz zapadnjačkog kulturološkog kruga, ova grupa ljudi, pod plaštom modernizacije i preporoda, zagovara vesternizaciju muslimanskog društva i prilagođavanje islama zapadnjačkim vrijednostima. Nevolja je u tome što ovoj grupi ljudi mediji daju ogroman prostor i predstavljaju ih javnosti kao muslimanske mislioce i intelektualce, dajući im na taj način legitimitet da o islamu i u ime islama iznose pogubne ideje. Ovakvi intelektualci ustvari su teret za islamski ummet, a nikako njegova intelektualna uzdanica. Ummetu su potrebni muslimanski intelektualci čija se ličnost odlikuje čvrstim islamskim karakterom, nepokolebljivi branioci islamskih vrijednosti. Takvi su kadri da se uhvate ukoštac sa problemima ummeta i da iznađu ispravno rješenje, rješenje koje poštuje islamske norme, umjesto postavljanja novih normi i načela.

No, čime se čovjek treba odlikovati da bi mogao postati muslimanski intelektualac kakav predstavlja snagu ummeta? Ovaj članak pokušaj je da se daju makar djelimični odgovori na ovo pitanje i da se barem malo rasvijetli put ka kulturnom i intelektualnom preporodu ummeta.

Nizozemska ili Holandija u svijetu je poznata po mnogo čemu: moreplovstvu i gusarima u prošlosti, tulipanima, vjetrenjačama, branama, dozvoli za korištenje marihuane, ulozi u Srebrenici itd. Iako je ova zemlja poznata pod imenom Holandija, ovo nije zvanično ime, jer Holland je od davnina samo jedan dio Nizozemske na zapadu zemlje (trenutno postoji provincija Zuid-Holland i Noord-Holland). U ovoj zemlji živi znatna muslimanska manjina. Odakle su muslimani došli u ovu zemlju? Kakav je život muslimana u Holandiji u današnjem vremenu? S kakvim se izazovima suočavaju? U narednim redovima pokušat ćemo prikazati stanje muslimana u ovoj zemlji. 

Ključevi Kabe bili su u Osmana b. Talhe prije nego što je primio islam, pa je Alija htio da njemu pripadnu ključevi i napajanje hadžija. Prije nego što je učinio hidžru, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio je od Osmana b. Talhe ključeve od Kabe, ali ga je Osman na grub način odbio i izvrijeđao. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada mu je rekao: “Osmane, jednog ćeš dana vidjeti ove ključeve u mojoj ruci. Tada ću ih dati kome ja hoću”, a Osman je uzvratio: “Taj dan će biti propast i poniženje za Kurejšije!” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: “Ne! Bit će to za njih uspjeh i ponos.” Njegove riječi ostale su Osmanu u sjećanju i sada je mislio da će Poslanik ključeve dati nekome drugom, ali je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao ključeve njemu i rekao: “Danas je dan dobročinstva i odanosti. Uzmite ključeve Kabe, zauvijek će ostati u vašoj porodici, ko vam ih oduzme, nasilnik je!”

Da li se naši opći porazi i neuspjesi vraćaju na problem što mi ne posjedujemo dalekosežne avione pak što ne proizvodimo atomske bombe? Neki ljudi misle da iza našeg posrtaja stoji naša industrijska i vojna nemoć, a da bi naš ummet, kad bi posjedovao to oružje, zavladao i preuzeo vođstvo u svijetu.

Ovo je, doista, bolesno razmišljanje. Stvarnost je da smo mi pogođeni paralizom u svom moralnom sistemu i svojim psihičkim nadarenostima, što nam onemogućava ispravno kretanje, a naša društva nalikuju naseljima kojima je prekinuta električna energija, te su zaronjena u tami. Zato je nužno popraviti propuste koji su se pojavili, kako bi svjetlo iznova zasjalo.

Liječenje velikih i malih oštećenja lijepom riječju i iskrenim savjetom nije dovoljno! Moraju se ukloniti uzroci koji izazivaju ta oštećenja i moraju se stvari vratiti na svoje zdrave temelje, originalnoj prirodi – fitri: “…vjeri, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio... ” (Er-Rum, 30) 

U ovom broju pozabavit ćemo se organom koji predstavlja veliki misterij i danas u eri visoke tehnologije – ljudskom mozgu, i to iz rodnog aspekta – razlikama u mozgu kod žena i muškaraca. Vjerovali ili ne, i mozak ima spol. Mozak je složen organ i različita morfologija mozga muškaraca i žena tema je koja izaziva veliki interes. Često se postavilo pitanje zašto se djevojčice više vole igrati lutkama, a dječaci autima? Zašto žene i muškarci različito reagiraju u istim stresnim situacijama? Jesu li žene emotivnije od muškaraca? Govore li žene više od muškaraca? Psihološka istraživanja ponašanja, percepcije i pamćenja potvrđuju da zaista postoje očigledne razlike u funkcioniranju mozga žena i muškaraca. Te se razlike mogu pripisati utjecaju genetike, hormona i okoline. Muškarci i žene ne pokazuju razliku kad je u pitanju ispitivanje inteligencije, ali je činjenica da mnoge stvari rade drugačije i koriste različite dijelove mozga prilikom rješavanja problema. Spolne razlike u građi mozga mogu imati utjecaj na proces učenja, govora, a može biti korisno i za postavljanje dijagnoza i liječenje nekih neuroloških bolesti. Mnoga istraživanja spolnih razlika, pogotovo istraživanja u području omjera sive i bijele tvari, daju oprečne rezultate koji prvenstveno ovise o metodi istraživanja. No, postoje područja mozga gdje je spolni dimorfizam vrlo jasno izražen i definiran.

Muslimanske ekspedicije na američkom tlu prije Kolumba

Brojni dokazi upućuju na zaključak da su muslimani Španije i Sjeverne Afrike na tlo američkog kontinenta stigli barem pet vijekova prije Kolumba.

Historičar i geograf Ebu Hasan Ali b. Husejn el-Mesudi (871.–957.) u svom djelu Murudžuz-zeheb ve meadinul-dževher navodi da je u vrijeme vladavine Abdullaha b. Muhammeda (888.–912.) u Endelusu, muslimanski moreplovac i istraživač Hašhaš b. Seid godine 889. iz luke Delba (Palos, Španija) zaplovio preko Atlantskog okeana i da je pronašao nepoznato kopno (na arapskom jeziku ard medžhula), te da se vratio s ogromnim količinama blaga. Mesudi je načinio kartu na kojoj je ucrtao veliki dio te “nepoznate zemlje” iz čega je očito da se radi o američkoj obali Atlantskog okeana. (Al-Masudi, Muruj Adh-Dhahab / Arabic/, Vol. 1, P. 138)

Nakon dugog odsustva, ponovo nam je pokucao na vrata. S čežnjom smo ga iščekivali, kao dugo odsutnu voljenu osobu. Ovaj dragi gost godinu dana nije nam dolazio. Svaki put prije njegova dolaska brojimo dane, sate i minute. Srca mu se raduju. Ramazan! “Došao vam je ramazan, mubarek mjesec, u kojem vam je Allah propisao post!”(Nesai, hadis sahih, Albani). Ramazan je mjesec Kur’ana, iftara, ibadeta i noćnog namaza: “Ko klanja sa imamom sve dok on ne završi, upisat će mu se kao da je klanjao cijelu noć” (Ahmed, hadis sahih, Albani).U blagoslovljenom mjesecu posta otvaraju se džennetska vrata, a zatvaraju džehennemska: “Kada dođe ramazan, otvore se džennetska vrata, zatvore se džehennemska vrata i šejtani se stave u okove!” (Buhari i Muslim).Objava Kur’ana počela je u ramazanu: “U mjesecu ramazanu počelo jeobjavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla...”(El-Bekara, 185).Mjesec ramazan odlikuje se brojnim blagodatima koje nema nijedan drugi mjesec: “Ko provede ramazan,vjerujući i očekujući nagradu, bit će mu oprošteni prethodno učinjeni mali grijesi.”(Buhari i Muslim)

Ovo je četvrti dio biografije šejha Albanija koja je nastala sakupljanjem šejhovih riječi koje je izrekao o sebi u raznim knjigama, spominjući mnogobrojne blagodati kojima ga je Allah obasuo.

Albanijevo naučno putovanje u Egipat

U kratkom vremenu koje sam proveo u Kairu i Aleksandriji imao sam mogućnost da u kontakt stupim samo sa malim brojem alima poput velikog islamskog pisca Muhibuddina el-Hatiba, profesora Muhammeda el-Gazalija, šejha Abdurrezzaka Afifija i šejha Abdulaziza er-Rašida.

Za vrijeme mog boravka u Kairu, uvijek kada bi mi se pružila prilika, navraćao bih u biblioteku Darul-kutubil-misrije radi proučavanja hadisa. To sam isto radio kad sam iz Kaira otišao u Aleksandriju u kojoj sam dolazio u biblioteku poznatu kao El-Mektebetul-beledijja – Gradska biblioteka. Okoristio sam se mnogim važnim i korisnim rukopisima i knjigama iz te dvije biblioteke. Svojom sam rukom iz druge biblioteke prepisao kraće djelo Ibn Hadžera el-Askelanija u kojem je on proučavao hadise koje je naveo hafiz Kazvini u djelu Mesabihus-sunna – Svjetiljke sunneta i koje je ocijenio kao lažne. (Savtul-areb tes’el)