Broj 40

Abdullah b Amr b El-'As, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nije od nas onaj koji nije milostiv prema našim najmlađim niti onaj koji ne poznaje ugled naših starijih." (Ahmed i Tirmizi) Također, Abdullah b. Amr, radijallahu anhuma, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Milostivima će se smilovati Milostivi! Budite milostivi prema onima koji su na Zemlji pa će vam se smilovati Onaj koji je na nebesima." (Ebu Davud i Tirmizi) 

U do sada iznesenim dokumentima i informacijama čini se, a Allah najbolje zna, da će muslimani izvući deblji kraj. Informacije koje su vezane za muslimansku populaciju dosta su opasnije od informacija koje se odnose na njihove protivnike, jer ih dovode u neugodne položaje i narušavaju odnose sa njihovim komšijama i narodima. Objavljeno je da pojedine arapske države imaju tajne odnose sa židovima i na taj im način daju legitimitet u Palestini, zatim da Turska napreduje u svojoj politici i u svom regionu i da njen premijer mrzi židovsku tvorevinu iz vjersko-islamskih pobuda, te da taj isti premijer posjeduje račune u švicarskim bankama. 

U posljednje vrijeme mnogim ljudima nametnulo se sasvim logično razmišljanje o opravdanosti postojanja zdravstvenog sektora u koji se slijevaju ogromna novčana sredstva i u kojem se nastoji ostvariti progres i građanima osigurati adekvatna zdravstvena zaštita. Na ovakvo razmišljanje podstaklo je prije svega medijsko eksponiranje alternativne medicine, tačnije bioenergije kao ''legalne i uspješne metode'' u tretmanu određenih medicinskih oboljenja i stanja. Dovoljan je samo dodir ruke da se otklone svi problemi, štaviše, ne uvjetuje se ni dodir, ''liječenje'' se može obavljati i na daljinu, dovoljno je da ''iscjeljitelj'' usmjeri svoje misli... i nastaje izlječenje, bez ikavih medikamenata i savremenih medicinskih dostignuća. 

S obzirom na nedavno završene obrede hadždža i dugo putovanje koje su prošli putnici hodočasnici, smatram da je pravo vrijeme progovoriti malo o bioritmu i putovanju kroz vremenske zone. Takve vrste putovanja, dakle putovanja kroz vremenske zone, nisu usklađene sa našim tjelesnim satom te narušavaju normalan ritam budnosti i sna. Osim putnika, sa ovim fenomenom susreću se i svi oni koji rade u smjenama. Dakle, ukoliko ste ikad putovali avionom kroz nekoliko vremenskih zona, velika je vjerovatnoća da ste doživjeli jet lag, poremećaj koji se javlja usljed nesklada između stvarnog vremena (na satu) i vašeg prirodnog ritma između sna i budnosti. Putujete li, recimo, iz Bosne prema Saudijskoj Arabiji, dakle jugoistočno, po dolasku će vas zateći najmanje šest sati manje nego što je u istom trenutku u BiH. Upravo će vas za toliko sati ranije obuzeti pospanost u odnosu na prosječnog lokalnog stanovnika, a za jednako toliko ćete se i ranije probuditi. Radi prenošenja svoga biološkog ritma bit ćete neusklađeni ne samo s prirodnim svjetlom već i sa životnim ritmom tamošnjih stanovnika. Da biste se mogli uklopiti u život sredine u koju ste doputovali, trudit ćete se prilagoditi ritmu koji ondje preovladava. Ali ne zaboravite, jednaka prilagodba bit će vam potrebna i kad se vratite kući. Putuje li se na relaciji sjever – jug, nema učinka jet laga jer ostajemo u istoj vremenskoj zoni, ili u najgorem slučaju mijenjamo zonu za plus-minus jedan sat. Tako, recimo, oni koji su putovali u Južnu Afriku nisu pretrpjeli jet lag, ali su zato mijenjali godišnje doba jer se Južna Afrika nalazi južno od ekvatora. No, krenimo redom i pojasnimo što uopće znači jet lag? Jet lag doslovno znači mlazno zaostajanje, preciznije vremensko zaostajanje uzrokovano putovanjem u avionu. Kad stignemo na birano odredište koje se nalazi u drugoj vremenskoj zoni, naš biološki sat je zaostao u zoni iz koje smo doputovali. Biološki sat je prirodni mehanizam koji diktira brojne funkcije organizma u ritmu od 24 sata, osobito budnost i spavanje, tjelesnu temperaturu, probavu i rad endokrinih žlijezda (žlijezde sa unutarnjim lučenjem). Tegobe izazvane jet lagom su nesanica noću, pospanost danju, glavobolja, gubitak apetita, probavne smetnje, razdražljivost, potištenost... Budući putnici ne trebaju se sad uplašiti, jet lag ne traje dugo, jer se naš biološki sat počinje vrlo brzo prilagođavati, ovisno o vanjskim podražajima, a naročito pod utjecajem izloženosti dnevnom svjetlu, odnosno tami. To prilagođavanje odvija se tijekom nekoliko dana, korak po korak, sve dok se biološki sat ne izjednači sa sunčevim ritmom. Trajanje prilagodbe nije lahko predvidjeti, jer ovisi o trajanju putovanja, prijeđenoj razdaljini i udaljenosti dviju vremenskih zona. Tako ako naprimjer putujete od Sarajeva do Mekke, naći ćete se u većem neskladu između vlastitog i lokalnog sata, nego ako putujete samo do Lisabona, gdje je vremenska razlika samo jedan sat manje nego kod nas. Da biste se što prije prilagodili, preporučuje se izlaganje prirodnom svjetlu, uzimanje obroka i odlazak na počinak u terminima nove vremenske zone. Treba izbjegavati spavanje tijekom dana, ne biste li se dovoljno umorili i lakše usnuli uvečer. Prirodno svjetlo je najbolji sinhronizator unutarnjeg sata, jer javlja organizmu kad treba biti budan, a kad spavati. Svi oni koji često putuju susreću se sa jet lagom. Najvažniji savjet koji im možemo dati jeste da slušaju vlastiti organizam i na osnovu toga započinju prilagodbu vlastitog biološkog sata. Nijedan signal koji nam naš organizam šalje nije upućen slučajno niti nasumice. Zato, dragi čitatelji, slušajte i osluškujte vlastito tijelo. Većinom je svako rješenje u nama samima.
U narednom broju pozabavit ćemo se jet lagom koji svakodnevno većina populacije doživljava. Radi se o napornom radu u smjenama koji je iscrpljujući šok za naš organizam, ali mu se ipak prilagodimo.
(Korištena literatura: Boron W.F., Boulpaep E.L. Medical Physiology, Elsevier Saunders 2005. Silverthotn D.U. Human Physiology An Integrated Approach, Pearson International Edition, 2007.)

STANJE MUSLIMANA NA FILIPINIMA 

Muslimani Filipina (poznati po nadimku ''Moro'') nastanjuju južni dio Filipina, tačnije ostrva Mindanao i Sulu, a ta područja čine nešto više od trećine države Filipina. U ovaj dio svijeta islam je došao još u četrnestom vijeku preko trgovaca i islamskih misionara. Nakon brzog širenja islama na ovim prostorima, muslimani su imali vlast i vladao je šerijat. Nakon kolonijalizma i povlačenja kolonizatora sa tih prostora u dvadesetom vijeku, samostalni muslimanski jug pripojen je sjeveru Filipina.  Filipinska vlada naselila je na hiljade kršćana na jugu, što je dovelo do toga da muslimani u tom dijelu zemlje postanu manjina i da čine oko 20% stanovništva nakon što su na početku dvadesetoga vijeka činili 98%. Filipinska vlada je 1936. godine oduzela većinski dio zemlje i dodijelila ga naseljenicima, tako da su muslimani danas vlasnici samo 17% zemljišta, iako je nekada sva ta zemlja bila muslimanska. Nakon što su kršćanski doseljenici uz pomoć filipinske vojske organizirali vojne formacije koje su počele sa torturom i represijom nad muslimanima, došlo je 1968. do samoorganiziranja i otpora muslimana na Filipinima i do traženja samostalnosti. U otpor, koji nazivaju "Moro", uključile su se kako nacionalne tako i vjerske struje. Godine 1977. došlo je do podvajanja između nacionalista i islamske struje, te je formiran Islamski oslobodilački front Moro na čelu sa Salamatom Hašimom, svršenikom teološkog fakulteta na Al-Azharu u Egiptu. Razlog cijepanja je odustajanje Nacionalne struje od usvajanja poziva za primjenu islama i odustajanje od  traženja neovisnosti i zadovoljavanje sa traženjem samouprave. Glavni razlog za spor Islamskoga fronta sa Nacionalnim frontom je potpisivanje ugovora sa filipinskom vladom u 1976. godini, koji daje autonomiju muslimanina u 13 regija, koje će se kasnije podijeliti na 15 regija, s tim da spomenuti sporazum nije proveden. Islamski front stupio je u oružanu borbu protiv filipinske vojske i tražio je punu neovisnost, dok je Nacionalni front nastavio pregovore sa vladom s ciljem postizanja dogovora za zadovoljavajuću samoupravu. U 1996. godini Nacionalni front je potpisao sporazum sa filipinskom vladom, što je rezultiralo uspostavljanjem autonomije u samo četiri regije od 13 južnih pokrajina, čime nije bio zadovoljan veliki broj stanovnika Moro, na čelu sa Islamskim frontom. Godine 1997. došlo je do promjene u orijentaciji Islamskoga fronta, koji je stupio u tajne pregovore sa filipinskom vladom, međutim, ovi pregovori nisu polučili nikakve rezultate zbog neozbiljnog odnosa filipinske vlade prema Frontu i završili su širokom vojnom kampanjom filipinske vojske na uporišta Fronta. U 2003. godini Islamski front ostao je bez svoga historijskog osnivača Salamata Hašima, koji je nazvan "Lav Mindinava" i "Lav filipinskoga džihada", koji se smatra duhovnim ocem islamske struje u otporu Moro. Od tih trenutaka zapovjedništvo Fronta preuzeo je El-Hadž Murad Ibrahim. Islamski front također je počeo da odstupa od zahtjeva za punom neovisnosti od Filipina i predložio je druge opcije, kao što je sistem federacija ili jaka autonomija, ili da se napravi referendum koji bi se organizirao pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda i Organizacije islamske konferencije. Poslije toga su uslijedili dogovori koji nisu provedeni i nakon toga su prekinuti, tako da je Islamski front i dalje ostao da se bori za prava muslimana na jugu Filipina. Nastupanjem 2000. godine Islamskogi otpor imao je oko 46 kampova za obuku, uključujući i jednu vojnu akademiju za obuku u vojnim diciplinama. Islamski otpor tvrdi da njihovi članovi broje oko 120 hiljada, a 60% njih je naoružano, uz više od 200 hiljada simpatizera, dok drugi izvori navode da je broj nešto više od 12.000 naoružanih boraca.

(Izvor: aljazeera.net, islamonline.net i islamtoday.net)

Naime, u situaciji kada dijete kaže majci: "Mama, ja ne volim Ahmeda", malenu bebu koja je nedavno ugledala ovaj svijet, veoma je bitno kako će majka reagirati. Da li će udariti dijeti i reći mu: "Sram te bilo, kako to možeš reći? Kako možeš da ne voliš svog brata?'' Ako majka ovako postupi, postoji velika vjerovatnoća da će dijete sakriti svoja prava osjećanja i izreći jasnu laž – ''da sada voli svoga brata''. Nakon toga, majka će ga nagraditi zagrljajem ili poljupcem, a dijete će zaključiti i shvatiti da istina boli i da su nepoštenje i neiskrenost korisniji, jer ako ga majka nagrađuje za to, onda ''mama voli male laži''. U ovakvim situacijama treba imati na umu da dijete ove riječi izgovara zbog svog unutrašnjeg osjećaja ljubomore prema mlađem bratu...

Mnogi poletni i žestoki muslimani koji danas rade na pozivanju drugih u islam, na nevjernike ili na velike grješnike koji su predmet njihovog poziva, kao da gledaju okom nespretnog i neiskusnog lovca koji je bacio oko na plijen, i misli da jedino što treba učiniti jeste da u njegovom pravcu iz svoje ulaštene i kvalitetne puške što brže ispuca nekoliko metaka velikog kalibra, prethodno uopće ne nišaneći i ne uzimajući u obzir sve okolnosti u kojima se nalaze i on i njegova lovina. Nakon toga će, nezainteresiran za rezultate, ''plijenu'' okrenuti leđa i nastaviti svojim putem uz konstataciju kako je ''on svoje ispuc'o'', i ''svoje odradio'', a za rezultate ''lova'' ga uopće i nije toliko briga jer on za njih navodno i nije odgovoran.

Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Sjedio sam kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u prisustvu nekog čovjeka i čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: 'Nijedan rob neće vjerovati sve dok svome bratu muslimanu ne bude želio ono što želi i samome sebi.''' Enes, radijallahu anhu, dalje pripovijeda: ''Izašao sam s tim čovjekom na pijacu na kojoj se prodavala određena roba, pa sam se počeo raspitivati o cijeni i cjenkati. Trgovac je rekao: 'Trideset.' Čovjek je pogledao u njega i rekao mu: 'Uzet ću ti je za četrdeset!' Trgovac ga upita: 'Šta te tjera na to kad ti je ja dajem jeftinije od toga?!' Čovjek je ponovo pogledao u njega i rekao: 'Uzet ću ti je za pedeset!' Trgovac ga upita: 'Šta te tjera na to kad ti je ja dajem jeftinije od toga?!' Čovjek odgovori: 'Uistinu sam čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: Nijedan rob neće vjerovati sve dok svome bratu muslimanu ne bude želio ono što želi i samome sebi – i ja smatram da ova roba vrijedi pedeset.'“ (Musned Bezzar, 7548, Keššaful-estar, 68, sahih) 

 “Primjer vjernika koji uči Kur’an je kao primjer utrudždžeta (vrsta voća nepoznata na našim prostorima, po nekima je to Mango), njen miris je lijep, a i okus joj je lijep. Primjer vjernika koji ne uči Kur’an je kao primjer datule, ona nema mirisa, a okus joj je sladak. Primjer munafika koji uči Kur’an je kao primjer rejhana (bosiljka), njen miris je lijep, a okus joj je gorak, a primjer munafika koji ne uči Kur’an je kao primjer hanzale (gorke divlje tikvice čija je stabljika ružnog izgleda), ona nema mirisa, a okus joj je gorak.'' (Buhari, 5020, Muslim, 797-243)

Danas u svojoj 51. godini mogu reći da sam sve do sada ima težak život. Nikada ni u šta nisam vjerovao i uvijek sam bio tvrdog karaktera. Cijeli život bavio sam se borbenim vještinama i radio kao izbacivač i na poslovima obezbjeđenja. Zbog okoline i posla kojim sam se bavio, često sam se znao zateći u lošim situacijama. Nekad sam dolazio u situacije da se povlače noževi, na mene je tri puta pucano, od čega sam jedanput pogođen. Kako sam poznavao počinioce, odlučio sam da napravim plan kako bih dvojicu od njih ubio. Nisam mario za posljedice jer sam već sam nekoliko puta bio u zatvoru, tako da sam čvrsto odlučio da svoj plan sprovedem u djelo, jer oni su već pokušali mene da ubiju! Osjećao sam da imam pravo da to uradim. Da budemo jasni, do svega ovoga došlo je samo zbog toga što sam jednom prilikom svoju ruku stavio na njihovo auto! Nakon što sam nabavio oružje i skovao plan, otišao sam na počinak. Nakon što sam zaspao, sanjao sam kako je neki čovjek došao po mene i odveo me u neku drugu državu, u neku staru zgradu. Kasnije sam shvatio da je to bila džamija, ali u tom trenutku nisam mogao pojmiti kakvo je to mjesto. Zatim je taj čovjek otišao u prostoriju koja se nalazila pored sobe u kojoj sam spavao, a ja sam ga posmatrao kroz otvor koji je sličio otvorenom prozoru. Otvorio je knjigu – poslije sam shvatio da je to Kur’an – i počeo učiti. Učenje koje sam čuo u snu, čuo sam i ranije na pijaci (ogromna pijaca u Beverwijku gdje su većina prodavača muslimani i gdje se čuje ezan iz mesdžida i učenje Kur’ana sa nekih štandova sa islamskim produktima) i prepoznao sam da je to učenje Kur’ana. Imao sam osjećaj da je ovaj čovjek cijelu noć učio Kur'an i to me je izluđivalo! Učio je tako jako i čisto na nadnaravan način, jednostavno me time izluđujući! Odlučio sam da se pravim kao da to i ne čujem. Međutim, toliko me to nerviralo, da sam se od muke budio sav mokar od znoja. Sljedeće noći sanjao sam isti san... i sljedeće noći isto... i sljedeće noći isto... O ovome ni sa kim nisam razgovarao i kako je vrijeme odmicalo primijetio sam da mi se počelo sviđati! Ovo je trajalo četrnaest dana, svaku noć isto se ponavljalo. U međuvremenu mi se to tako svidjelo da sam rado išao spavati, ali odjednom je sve prestalo. Primijetio sam da sam vrlo pažljivo slušao, ali da sam malo šta zapamtio. U meni se probudila želja da saznam za značenje riječi koje sam zapamtio i odlučio sam da pitam pekara koji je imao radnju u istoj ulici gdje sam živio. On i njegova porodica izgledali su mi kao iskreni vjernici i odlučio sam ih pitati šta da radim. Kad sam ušao, sačekao sam da odu sve mušterije i ispričao sam im šta mi se dešavalo u zadnjih četrnaest dana. Kako sam pričao, njihove oči postajale su sve veće i veće. Jedan od njih upitao me da li sam šta zapamtio od toga, a ja sam bez dvoumljenja odgovorio: “Da.” Kada sam im rekao da sam zapamtio riječi “Maliki jevmid-din” (sad znam da to znači ''Gospodaru Sudnjeg dana''), oni su počeli su da viču: “Hvala Allahu! Slavljen neka je Allah! Dobio si priliku da popraviš svoj život, pa ugrabi tu šansu!” Obavijestili su me da sam izgovorio rečenicu na arapskom jeziku koja se inače izgovara za vrijeme molitve. “To ne možeš poricati”, rekoše, “to je čudo! Tekbir! Allahu ekber!” Nakon ovoga otišao sam kući razmišljajući: ''Ovo je znak od Boga i to stvarno ne mogu poricati! Od tog momenta odustao sam od svojih spomenutih planova i odlučio sam da se posvetim izučavanju islama. Kupio sam prijevod značenja Kur’ana i pročitao sam ga četiri puta. Pokušao sam da opovrgnem sve što stoji u njemu, da mi Allah oprosti, šejtan je taj koji me je na to navodio. Ali, nije mu uspjelo u tome, sve što je u Kur’anu je istina! To se ne može poreći! Na kraju sam se predao i uvidio sam da je Allah jedini koji ima pravo da bude obožavan i da je Muhammed Njegov poslanik. Zahvalan sam Allahu koji me spasio, jer uistinu, imao sam loše namjere! Sad sam poboljšao svoj život i više ne radim kao izbacivač. Izgovorio sam šehadet: Ešhedu en la ilahe illallah, ve ešhedu enne Muhammeden resulullah! Više ne jedem svinjetinu i sad pokušavam da steknem znanje o islamu. Nadam se da će me neko što prije naučiti sve o obavljanju namaza u džematu. Svoje znanje prenosim na druge jer stekao sam mnogo iskustva učestvujući u takmičenjima ''kick-boxa'' i ''freefighta'', također sam i majstor ''aikida'’ drugi dan, hvala Allahu. Sve ovo radim kako bih dao svoj doprinos društvu i nadam se da ću biti još bolji čovjek. Selamim vas sve i poručujem vam da sam vrlo sretan! Vaš brat u islamu, Skip.  

Na tananim grančicama hvatale su se pahulje, koje su u letu prekrivale zemlju. Vjetar ih je nosio lijevo i desno sve dok tako razigrane ne bi sletjele na tanku površinu leda ili na promrzlu zemlju. Amina i Abdullah posmatrali su iz tople sobe kako priroda oblači bijelo ruho. Već danima pada snijeg. Pada kao da nosi veliki teret: napada dan-dva, pa ga onda danima nema. Ali danas, evo, pada bez prekida. Zbog vjetra, snijega i hladnoće djeca se ne mogu vani igrati, ali zato Amina i Abdullah uvijek svoje vrijeme ispunjavaju nečim korisnim. U toploj sobi pored prozora sjedila je Amina i slušala milozvučni glas svog brata koji je učio Kur’an.  Tako zamišljena gledala je vani u sav taj bijeli prizor. Nekoliko promrzlih ptica slijetalo je na prozor da pokupe i posljednje mrvice hljeba koje im je ona ostavila. Gledala je u malene, crvene kljunove kako kupe mrvice hljeba boreći se tako za opstanak u ovim hladnim danima. Mehki dječiji glas činio je melodično učenje još ljepšim i prijatnijim za slušanje Abdullahovoj majci i sestri. Abdullah je učio:“U Džehennemu će im ležaj i pokrivači od vatre biti. Eto tako ćemo Mi nevjernike kazniti.“ (Prijevod značenja El-'Araf, 41.)
 “Kako su samo strašne slike kojima se opisuje Džehennem“, prekide tišinu Amina, “Ne mogu ni da zamislim kakav je Džehennem. A subhanallah, tako često se u Kur'anu govori o kazni, Džehennemu i njegovim stanovnicima.“
''Ali se isto tako u Kur'anu govori i o Džennetu i njegovim ljepotama. I ima tako puno ajeta koji govore da je Allah Onaj koji prašta i da je milostiv“ , odgovori Abdullah.  ''Da… Ali tako je puno ljudi koji griješe, koji ne izvršavaju Allahove naredbe, a i onih koji su nemarni. A Džehennem je dovoljno velik da sve njih primi, ako im Allah ne oprosti“, nastavila je Amina.
Njihova majka slušala je ovaj razgovor i vidjela divnu priliku da svojoj dječici ukaže na neke nove stvari koje trebaju znati. ''Draga moja djeco“, obrati im se majka i sjede između njih dvoje, ''trebate znati da je razlika između grješnika i nevjernika velika“ Djeca su pažljivo slušala šta im majka govori, a ona nastavi: ''Allah je neizmjerno milostiv. Njegova milost je veća od Njegove srdžbe. On je milostiviji prema Svojim robovima nego ja prema vama. Da biste bolje to razumjeli, ispričat ću vam jedan divan hadis našega Poslanika, alejhis-selam. Ispričat ću vam jednu lijepu priču koja je pouka svima nama: Na Dan obračuna doći će čovjek pred Gospodara, pa će njegova djela biti vagana i prevagnut će loša djela. Allah Uzvišeni naredit će melekima da ga vode u Vatru. Taj čovjek će ići prema Vatri stalno se okrećući, pa će ga Allah pozvati da se vrati i upitati ga je li u svojoj knjizi djela našao neko loše djelo koje nije uradio a da su mu ga meleki pripisali. On će odgovoriti da nije. Zatim će ga Allah dragi upitati je li  u svojoj knjizi djela naišao na neko dobro djelo koje nije uradio a da su mu ga meleki pripisali. Ovaj čovjek će opet odgovoriti da nije, pa će ga onda Allah Uzvišeni upitati: 'Pa zašto se onda stalno okrećeš, robe Moj?',  a on će odgovoriti: 'Moje mišljenje o Tebi nije bilo ovakvo, moj Gospodaru. Ja sam se Tvojoj milosti nadao.' Tada će mu Allah dragi reći da ide u Džennet i da mu je oprošteno. A oprošteno će mu biti zbog lijepog mišljenja o Allahu i nade u Allahovu milost.'' (Ahmed)
''Kako lijep hadis, subhanallah. Hvala Allahu koji nam je poslao Poslanika, alejhis-selam, da nam nejasne stvari objasni'', reče Abdullah. ''Zato se za ovaj hadis kaže da je vrhunac nade u Allahovu milost'', reče majka. Utom se vrata škripnuše i otac uđe u sobu. ''Es-selamu alejkum!“, obrati im se babo. ''Ve alejkumus-selam'', odgovoriše uglas. ''Zaista je ovo velika blagodat. Elhamdulillah, na ovome. Cijela porodica me čeka na okupu da se vratim s posla'', reče otac. Abdullah, Amina i njihova majka se nasmijaše. ''Elhamdulillah“ ,reče Abdullah, ''a ja sam danas spoznao još jednu blagodat. Hvala Allahu Uzvišenom što nam je poslao Poslanika, alejhis-selam, da nam svojim hadisima i sunnetom odgovori na mnoga pitanja.“ ''A ja ću još da dodam, hvala Allahu što nam je dao majku koja je tu da nam pomogne u boljem razumijevanju naše lijepe vjere“, reče Amina.

Abdurrahman b. Šumasa prenosi da je Fukajm el-Lahmi rekao Ukbetu ibn Amiru, radijallahu anhu: ''Kako to da uporno vježbaš gađanje mete a već si ostario i teško ti je to?“ Ukbe reče: ''Da nije riječi koje sam čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne bih se mučio.“ Na upit: ''A šta si čuo?'', odgovorio je: ''Ko nauči streljaštvo, a zatim ga zapostavi, nije od nas.“ Ili je rekao:''...učinio je grijeh.“ (Sahih Muslim, br. 1919) Bilježe Ahmed, Nesai i Ibn Madže, u vjerodostojnoj predaji, od Amra b. Abese da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Čija strijela na Allahovom putu dosegne neprijatelja, bilo da pogodi ili promaši, imat će nagradu kao da je oslobodio roba.“

U okviru islamskih propisa detaljno su tretirana pitanja koje se posebno odnose na žensku populaciju. Kako su u današnjem vremenu mnogi od tih propisa nedovoljno poznati širokim narodnim masama – ili su poznati ali ne postoji praksa njihove primjene – neophodno je ukazati na važnost poznavanja i praktične primjene ovih propisa. U okvire ovih propisa ulazi i propis o iddetu razvedene žene i udovice.

Neki čovjek se požalio Hasanu Basriju na sušu, a on mu je rekao: ''Traži oprosta od Allaha“, drugi mu se požalio na siromaštvo pa mu je rekao: ''Traži oprosta od Allaha“, sljedeći je zatražio od njega da moli Allaha da mu podari sina, a on mu je rekao: ''Traži oprosta od Allaha“, sljedeći se požalio na neplodnost svoga vrta pa je i njemu rekao: ''Traži oprosta od Allaha“. Kako je svima odgovorio isto, prisutni su začuđeno upitali: ''Došli su ti različiti ljudi i požalili ti se na razne nedaće, a ti si svima naredio da čine istigfar!“ Odgovorio je: ''Nisam rekao ništa od sebe, Allah, subhanehu ve te'ala, kaže u suri Nuh: 'I govorio sam: Tražite od Gospodara svoga oprosta jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.'''

BAŠČE U GRADU TEBUKU KOJE JE NAGOVIJESTIO BOŽIJI POSLANIK 

Imam Muslim, Allah mu se smilovao, bilježi u svome Sahihu da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao sa svojim drugovima u bitku na Tebuku gdje je spajao podne-namaz sa ikindijom i akšam sa jacijom. Tom prilikom rekao je ashabima: ''Vi ćete sigurno sutra, ako Allah da, prije podne doći do izvora na Tebuku. Ko god dođe prije, neka ne pije vodu sa izvora sve dok ja ne dođem.“ Rekao je prenosilac hadisa: ''Kada smo došli do izvora, zatekli smo dva čovjeka, a voda je tekla u tankom mlazu. Vjerovjesnik ih je upitao: ''Da li ste doticali vodu?“, a oni rekoše: "Da.“ Nakon toga su rukama zahvatili vodu sa izvora, malo-pomalo, sve dok se nije sakupilo nešto. Poslanik je u toj vodi oprao svoje ruke i lice, a potom je vratio vodu u izvor iz kojega je tekla voda sve dok se ljudi nisu napili. Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Muazu ibn Džebelu: ''O Muaze! Ukoliko dugo poživiš, mogao bi uskoro vidjeti da su ovdje bašče ozelenjele.“ (Muslim, 706-10.) Regija Tebuk nalazi se u sjeverozapadnom dijelu Saudijske Arabije, graniči sa Šamom sa sjevera i ima obalu na Crvenom moru. Regija Tebuk je pustinjsko područje i u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tu je bilo malo vode. Međutim, zbog klimatskih promjena koje su zadesile regiju i svijet u cjelini, povećao se procenat padavina te je postala jedan od najvažnijih vodenih resursa u Saudijskoj Arabiji i od najvećih poljoprivrednih površina sa ukupnom kultiviranom površinom od oko 2.283.840 hektara u 1420. hidžretskoj godini i sa koncentracijom od 70% oko grada Tabuka na putu za Medinu Munevveru i Jordan. U njoj najviše uspijeva pšenica, a na 45 kilometara od grada Tabuka prema jordanskoj granici postoji  gigantska firma ''Tebuk za poljoprivredni razvoj'' koja je najveća poljoprivredna firma na Bliskom istoku. Ova firma specijalizirana je u proizvodnji voća, stočne hrane, žitarica, krompira i luka. Također, u Tebuku postoje preduzeća sa površinom od 35 kvadratnih kilometara koja uzgajaju cvijeće i izvoze ga samo na domaće tržište. Također, farme u Tebuku proizvode grožđe, masline, breskve, šljive, marelice, citruse i jabuke. Iz prethodnog hadisa jasno je da je područje oko Tebuka bilo pogođeno nedostatkom vode u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i zato je zabranio svojim drugovima da diraju vodu iz izvora Tebuk sve dok on ne dođe i uputi dovu za njih. Pored toga, dogodilo se nešto još čudnije od toga, a to su riječi koje je uputio Muazu, Allah neka je sa njim zadovoljan: ''Ukoliko dugo poživiš, mogao bi uskoro vidjeti da su ovdje bašče ozelenjele.“ Dakle, obistinilo se Poslanikovo nagovještenje, tako da su se u Tebuku proširile farme, pogotovo oko grada, te će se proširiti još više, sa Allahovim dopustom, u narednim godinama, zbog obilnih kiša koje su u proteklom periodu prouzrokovale velike poplave dosad nezabilježene u regiji. 

(Izvor: Firas Nurul-Hak, direktor internetske stranice enciklopedija naučnog idžaza u Kur'anu)