Broj 39

Njihova su sijela prepuna mudrosti. Njihovim djelima ukoreni su nemarni. Učenjaci su bolji od pobožnjaka i na većem su stepenu od njih. Oni su vođe mudžahida. Njihov život je sreća, a njihova smrt je nesreća. Oni opominju nemarnog i podučavaju neznalicu. Podučavaju druge da na lijep način raspravljaju. Njihova lijepa opomena uzrok je pokajanja grješnika. Svi ljudi su u potrebi za njihovim znanjem. Samo se svađalica može suprotstaviti ispravnom govoru učenjaka. Ljudima je obaveza da im se pokoravaju. Nepokornost učenjacima je zabranjena. Ko im se pokori, upućen je, a ko im je nepokoran, skrenuo je sa pravoga puta... 

Jasir el-Habib, osuđenik i bjegunac iz svoje bivše domovine Kuvajta, tom je prilikom plasirao niz laži i potvora na račun naše majke Aiše, Allah bio s njome zadovoljan, ističući da je Aiša neprijatelj Allaha i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je predvodnica žena u Džehennemu čiji je zločin potvrđen iznad sedam nebesa. U svom govoru, Aišu je nazvao pogrdnim imenima, okarakterizirao ju je nevaljalicom, neodgojenom, osobom koja puno psuje i čiji je jezik pokvaren, ustvrdio je da je otrovala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je bila razlog ubistva 30.000 muslimana, da je učinila sedždu zahvale kada je čula da je Alija ubijen u mihrabu, da je svojim nevaljalim postupcima zaprljala stranice historije i da je na Poslanika slagala hiljade hadisa, tako da je već sada u Džehennemu, čak štaviše u njegovom najdubljem dijelu.  

Što se tiče Božića, 25. decembar je kod Rimljana bio dan kada su slavili bo‍žanstvo ‘Sol Invictus’ (nepobjedivo sunce). Imperator Konstantin i neki biskupi odredili su da Božić bude isto 25. decembra. Na ovome je posebno insistirao Konstantin jer on nije u potpunosti bio napustio svoju pagansku vjeru. Ovaj praznik kršćani nisu uopće slavili jer to nije bio njihov običaj nego rimljanski koji su Rimljani uveli u kršćanstvo. Mnogi kršćani su se ovome protivili, ali uzalud.(Geschiedenis en Achtergronden van het Kerstfeest/Povijest i Pozadina Božića, 1. poglavlje, autor: Noordzij) Pravoslavci se nisu ovome pokorili i zato kasnije slave ovaj praznik.

Huzejfe, radijellahu anhu, rekao je: "Fetve ne izdaje izuzev jedan od trojice: onaj koji poznaje derogirane i derogirajuće ajete u Kur'anu, vladar koji nema drugog izlaza, i opterećeni budala." Nakon što je prenio ovu predaju, Ibn Sirin, rahimehullah, rekao je: "Što se mene tiče, ja nisam nijedan od prve dvojice, pa ne bih volio da budem treći." (Pogledati: '’Džami'u bejanil-ilmi ve fadlih'’ od Ibnu Abdil-Berra) Imam Ibn Hazm el-Endelusi, rahimehullah, rekao je: "Nema veće štete za znanje i njegove nosioce od onih koji su se među njih uvukli, a njima ne pripadaju. Oni su neznalice, a misle da nešto znaju, i čine nered a misle da popravljaju situaciju." (Pogledati: '’Ahlak ve sijer'’, str. 67, od Ibnu Hazma)  

U mnogim knjigama tretiran je odgoj djece, što upućuje na važnost ovog nimalo laganog zadatka koji je prvenstveno stavljen u obavezu roditeljima. Odgoj djece iziskuje dosta roditeljskog vremena, strpljenja i upućivanja dove. Sami odgajatelji  trebaju biti svjesni  činjenice da je odgoj svakog djeteta ustvari odgoj jedne buduće ličnosti. U vezi s tim neophodno je istaknuti da uspješna metoda u procesu odgoja jednog djeteta možda bude neuspješna u procesu odgoja drugog djeteta.

Ljudsko se tijelo smatra najkompliciranijim ''uređajem'' na licu Zemlje. Mi, čitav svoj život, pomoću tog tijela gledamo, slušamo, dišemo, hodamo, trčimo, jedemo, govorimo, pamtimo i sl. To tijelo posjeduje – svojim kostima, mišićima, arterijama, živcima, unutrašnjim organima i sl. – savršeno i precizno isplaniran sistem. Što više upoznajemo detalje tog sistema, sve više nas zadivljuje njegova preciznost. Ovi dijelovi tijela izgledaju različiti, međutim, svi oni su izgrađeni od iste ''cigle'' koja se zove ćelija. Jedna skupina ćelija formira kosti, druga nerve, jetru, unutrašnje organe, želudac, kožu, slojeve oka itd. 

Hadždž je propisan devete godine po Hidžri. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jedanput je obavio hadždž koji je poznat pod nazivom "Oprosni hadždž" (Hidždžetul-veda'). Obaviti hadždž i 'umru jednom u životu obavezna je osoba kod koje se ispune sljedeći uvjeti: da je musliman, da je razuman, da je punoljetan, da je slobodan (tj. da nije rob) i da je u mogućnosti (tj. tjelesna i materijalna mogućnost uz sigurnost puta). Kada je žena u pitanju, uz ove šarte, uvjetuje se još i mahrem koji će je pratiti na tom putu. Mahrem je muž kao i svaka druga osoba kojoj je trajno zabranjeno stupiti u brak sa dotičnom ženom zbog krvne veze, poput oca, ili zbog veze po mlijeku, poput brata po mlijeku.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, po dolasku u Medinu sačinio je dokument kojim su uređeni međusobni odnosi stanovnika Medine. Ovaj dokument spominje se u različitim historijskim izvorima, a njegov cilj bilo je preciziranje obaveza i prava svih etničkih i vjerskih skupina koje su živjele u Medini. Savremeni autori nazvali su ovaj dokument Medinskim ustavom ili Medinskom poveljom. U nastavku ću koristiti termin Medinska povelja ili samo Povelja.

Svaki dio ove Knjige objavljen je sukladno novonastalim događajima i situacijama. Uz to, objavljivanje (Knjige) odvijalo se u dugom vremenskom periodu, u intervalu dužem od dvadeset godina. Nema sumnje da ova vremenska secesija i primjetna razlika između određenih uzroka objave neminovno iziskuju, po zakonu običaja, neusklađenost i disocijaciju te ne ostavljaju prostora nikakvoj povezanosti i koheziji između etapa ovog govora. Međutim, i u ovoj oblasti Kur’an časni je izvanredan. Iako je spuštan periodično i postepeno, on je savršeno skladan i precizan. Iako je objavljivanje Kur'ana upotpunjeno tek nakon dvadeset godina, savršena je njegova harmoničnost i to od samog početka pa sve do kraja. 

Razigrani sunčevi zraci probudiše još jedan mubarek dan, petak. Dok se Abdullah u svojoj sobi žurno spremao za sve obaveze koje ga danas čekaju, Amina je sjedila u dnevnoj sobi sa majkom i babom. I Abdullah i Amina su, kao i njihovi roditelji, uživali u jutarnjim zajedničkim trenucima kad nakon sabah-namaza zajedno piju čaj i razgovaraju o obavezama i dužnostima koje trebaju u toku dana izvršiti.

Turski narod, kao i njihova vlada, pokazuje iskrene napore da pomogne istinu i obespravljene Palestince, za razliku od Irana čije vođstvo zasigurno Palestinu doživljava kao predmet cjenkanja sa Zapadom i Amerikom. Ipak, moguće je da obični iranski narod, ili barem dio njega, gaji iskrena osjećanja spram Palestine. Da bi Turska uspješno nastavila pružati pomoć, trebamo znati da je ponuda iranske Revolucionarne garde da prati turske brodove zbog njihove zaštite očita laž i pokušaj zamagljivanja šamara koji je Turska dala Izraelu.

Osobina pčele jeste i to da ona nikada ne slijeće na strvinu niti na bilo kakav izmet, prenoseći njegove prljave tragove i neugodne mirise. Isto tako, vjernik ne odlazi na mjesta grijeha, harama, tame, niti govori ono što je ružno, niti prenosi tuđe riječi ili potvore. Zatim, kako pčela, tako i vjernik, ne gleda da li još neko radi ili neradi, vjernik uvijek radi i u svakom momentu je na usluzi svojoj zajednici. Nikada ne troši svoje vrijeme na nebitne stvari, poput analiziranja tuđih postupaka, nego se trudi da što više radi na ličnom napredovanju u svakom pozitivnom smislu. 

Oporučujem vam da me okupa osoba koja poznaje način kupanja po sunnetu i koja je bogobojazna i vjernik. Osobi koja će me gasuliti oporučujem – kako bi zadobila ogromnu nagradu kod Allaha – da sakrije sve loše što primijeti na meni i da nikome ne govori o tome, tražeći time samo Allahovo zadovoljstvo. Prenosi se od Alije b. Ebi Taliba, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko ogasuli umrlog pa sakrije njegove mahane, Allah će prekriti njegove grijehe, ko obuče umrlog u kefine, Allah će ga zaodjenuti sundusom (mehkom svilom)." ( Taberani u "Kebiru" s vjerodostojnim lancem prenosilaca, Sahihu Džami'a 6403 Albani.)

Tokom cijelog putovanja, i kasnije u obredima hadždža, Emina je nastojala da bude u najboljem društvu. Tražila je među sestrama one koje su se, po njenom skromnom sudu, čvrsto pridržavale  vjere. Znala je da će joj dobro društvo biti od pomoći i koristi. Posavjetovat će je kad pogriješi i podučiti kada nešto ne bude znala. One su uvijek, a naročito  tokom hadždža, daleko od ogovaranja, prenošenja tuđih riječi, zavidnosti i nemara. Sa njima će na najbolji način iskoristiti vrijeme u raznim ibadetima – učenju Kur'ana, spominjanju Allaha, upućivanju dove i učenju vjerskih propisa. 

Ebu Burda bin Ebi Musa prenosi da je Ebu Musa el-Eš'ari, radijallahu anhu, na samrti rekao: "O, sinovi moji! Spominjite vlasnika somuna!“  Ebu Burda je upitao: ''Ko je vlasnik somuna, oče?“ Rekao je: ''Prije vas je bio čovjek koji je u isposničkoj ćeliji sedamdeset godina robovao Allahu. U grad bi odlazio samo ponekad. Tako mu jednom šejtan uljepša u očima jednu ženu, te provede s njom sedam dana ili noći. Kada shvati šta je učinio, pokaja se i ne bi korak učinio a da ne bi klanjao i na sedždu padao. Kada ga je iznemoglost savladala, noć ga zadesi na uzvišici na kojoj naiđe na dvanaest siromaha te uđe među njih. Jedan monah je svake noći davao tim siromasima po jedan somun, te misleći od pokajnika da je siromah, dade i njemu somun. Zatim siromah koji nije dobio somun ustade i reče: 'Zašto mi ne dade somun?' Monah mu reče: 'Misliš da ti ne želim dati somun? Pitaj da nisam nekome dao dva somuna.' Ostali rekoše monahu: 'Ne.' On zatim reče siromahu koji je ostao bez somuna: 'Tako mi Allaha, večeras ti nemam šta dati!', na što onaj pokajnik dade somun siromahu koji je ostao bez somuna, a sutradan osvanu mrtav.'' Tada Ebu Musa reče: "Izvagano je sedamdeset godina i sedam noći, te prevagnu sedam noći. Izvagano je sedam noći i somun, te prevagnu somun. O sinovi moji, spominjite vlasnika somuna!" 

LIJEČENJE SADAKOM

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Dobra djela štite od ružnih završetaka, bolesti i propasti i tajna sadaka gasi srdžbu Gospodara…" (Hakim, hadis sahih, Sahihul-Džami'a, 3795, Albani); "…sadaka briše grijeh kao što voda gasi vatru." (Tirmizi, Ibn Madže, hadis sahih, Sahihul-Džami'a, 5136, Albani);"Liječite svoje bolesne sadakom" (Ebu Šejh, hadis hasen, Sahihul-Džami'a, 3358, Albani)