Broj 36

Allah, subhanehu ve te'ala, je dao prednost određenim vremenima i mjestima u odnosu na druge. Poznavanje Allahove vjere učinit  će da muslimanka zna da određena vremena i mjesta imaju prednost u odnosu na druga i da je nagrada za urađeno dobro djelo u tim vremenima i mjestima veća u odnosu na nagradu za isto djelo koje bi uradila van toga vremena ili mjesta. Muslimanka bi trebala da zna da je: "Petak najbolji dan u kom je sunce izašlo." (Muslim, 2013.) i da: "Ko prouči  suru Al-Kehf petkom osvijetlit će mu između dvije džume." (Hakim, Bejheki, hadis sahih, Sahihu ve daifu Džami'a-Sagir, Albani, 11416.) Kao što petkom ima trenutak ako musliman u njemu zamoli za dobro bit će mu dato (Buhari, 6037.) Trebala bi da zna vrijednost dobrovoljnih namaza od kojih je najvredniji noćni namaz u zadnjoj trećini noći, kada je srce smireno i potpuno predano Gospodaru. U trenucima kada naš Gospodar silazi na dunjalučko nebo (onako kako Njemu priliči) pa pita, subhanehu ve te'ala, a On je neovistan od toga: "Ko Me moli pa da mu udovoljim? Ko od Mene traži pa da mu podarim? Ko od Mene oprosta traži pa da mu oprostim?" (Buhari, 1045. Muslim,1808.) 

Mesdžidi i džamije moraju biti Allaha radi, te da se u njima vjera tumači i sve ono što je potrebno zajednici. Mesdžidi su glavne institucije kod muslimana jer se samo zbog namaza moraju u njima sastajati 5 puta dnevno, a šta je onda sa drugim obredima i potrebama koje su u svakodnevnom čovjekovom životu. Vidimo prve muslimane da iz mesdžida Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, uspostavljaju islamsku državu u to vrijeme, rješavaju sve sporove i društvene probleme i to upravo u džamiji. Dakle, i današnje zajednice i džemati muslimana u čitavom svijetu moraju sa ove tačke gledišta krenuti kako bi postigli bolje sutra za islam i muslimane.

Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kaže: „Tako mi Alaha, ne vjeruje! Tako mi Allaha, ne vjeruje! Tako mi Allaha, ne vjeruje!“ Rečeno je: „Ko, Allahov poslaniče?“ Rekao je: „Onaj od čijih uznemiravanja nije siguran njegov komšija!“ (Muttefekun alejh) Ebu Hurejre, radijallahu 'anh, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Ko vjeruje u Allaha i Posljednji dan, neka ne uznemirava svoga komšiju!“ (Muttefekun alejh) Ibnu Mes'ud, radijallahu 'anh, prenosi da je jedan čovjek upitao Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Kako da znam jesam li nešto uradio ispravno ili ne?“ Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, odgovorio mu je: „Ukoliko čuješ svoje komšije da govore da si dobro postupio, onda si dobro i postupio, a ukoliko ih čuješ da si pogriješio, onda si i pogriješio.“ (Sahih: Ibnu Madže, 4222, 4223.) Također, o veličini komšijskog prava i obaveze dobročinstva prema njemu Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao je: „Džibril mi je toliko oporučivao dobročinstvo prema komšiji da sam pomislio da će jedan drugoga nasljeđivati!“ (Muttefekun alejh) 

Iz nura Allahove Knjige 

U bitki na Hendeku jedan od nevjerničkih prvaka po imenu Amr b. Vudd el-Amirijj izađe pred muslimane te ih izazva na dvoboj. ''Ko će sa mnom na dvoboj izaći?'', upita on, ali odmah nije dobio odgovora. ''Ko je smion da se pred svima sa mnom bori?'', upita opet, ali se ni tada niko ne javi. Međutim, Alija, radijallahu anhu, nije se htio pomiriti s tim već smjelo izađe i reče: ''Ja ću se boriti, Allahov Poslaniče!'' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaza mu: ''Ali to je Amr b. Vudd!'', a on mu odgovori: ''Nema veze, neka je to i Amr b. Vudd!'' Alija, radijallahu anhu, mu priđe i dvoboj započe. S jedne strane junak islama, a s druge strane junak kufra. Sablje ''zapjevaše'' i prašina se dignu. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, molio je Uzvišenog Allaha da pobjedom počasti Aliju, radijallahu anhu. Kada se prašina razišla, ugledaše Aliju, radijallahu anhu, kako pobjedonosno stoji nad ubijenim Amrom, a u rukama mu sablja sa koje je kapala Amrova krv... 

Svaki musliman i muslimanka su obavezni da spoznaju i izgovore ova dva šehadeta (la ilahe illellah - nema boga osim Allaha, i Muhammedu resulullah - da je Muhammed Njegov poslanik), a onaj ko ih srcem spozna, a jezikom ne izgovori nije musliman, također i onaj koji ih jezikom izgovori, a srcem ne spozna, i radi suprotno njihovom značenju, ne može biti musliman. Musliman je samo onaj koji kod sebe sastavi obadvije stvari. Onaj ko ih srcem spozna i jezikom izgovori, a zatim čini ono što poništava to svjedočenje, a to je širk, također ne biva muslimanom. I zato je Allahov miljenik Ibrahim, 'alejhisselam, u dovama Allaha iskreno molio: "Gospodaru moj, sačuvaj i udalji mene i moju čeljad od toga da obožavamo kipove." (Prijevod značenja, Ibrahim; 35) Bilježi imam Muslim u svome 'Sahihu' (139) od Tarika ibnu Ešjema el-Ešdže'ija, radijellahu 'anhu, da je rekao Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Ko kaže: ''La ilahe illellah' -  'Nema boga osim Allaha', i zaniječe sve što se obožava mimo Allaha, njegov imetak i krv su zabranjeni, a njegovo polaganje računa je na Uzvišenom Allahu." 

Iako je količinski voda najvažniji sastojak organizma, destilirana voda je otrov za organizam. Dakle, za život osim vode neophodne su i druge supstance a među njima i mineralne soli. Što se nekih općih uloga mineralnih soli tiče, nabrojat ćemo samo neke, najvažnije, bez većih obrazloženja, iz želje da Vas poštovani čitatelji ne odvlačimo previše u domen medicinske biokemije. Dakle, mineralne soli su između ostalog nositelji osmotskog pritiska, imaju ulogu u stvaranju membranskog potencijala, u održavanju razdražljivosti nervnog sustava, u održavanju mehaničke čvrstine skeleta i mnoge druge važne uloge. Krenut ćemo sa preraspodjelom, ulogom i poremećajem katjona u organizmu [natrijum (Na) , kalijum (K) , kalcijum (Ca) , magnezijum (Mg)]. U organizmu odraslog čovjeka u prosjeku ima oko 100 g natrijuma. Hranjive supstance sadrže relativno malo natrijuma, te se on najviše unosi u organizam u obliku natrijum-hlorida (NaCl) - kuhinjska sol, u obliku hrane. Dnevna potreba odraslog čovjeka za natrijumom je od 4 do 5 g dnevno (10 do 15 g natrijum-hlorida), a dojenčeta 25 mg/kg tjelesne mase. Kalijuma u organizmu odraslog čovjeka ima oko 180 g . Osnovni depo kalijuma u organizmu su mišići a iz organizma se izlučuje uglavnom urinom. U slučaju hemolitičke žutice, raspadanja malignih tumora kao i upalnih procesa koncentracija kalijuma u serumu je povećana. Između ostalog kalijum smanjuje frekvencu srčanog rada, a na bazi promjene koncentracije kalijuma i kalcijuma, tj. odnosa K/Ca u serumu, može se ustanoviti funkcionalno stanje vegetativnog nervnog sistema. Što se pak kalcijuma tiče, ukupan sadržaj u organizmu iznosi oko 1% tjelesne mase, od čega najveći udio otpada na kosti. Potrebno je ne narušavati optimalan odnos masti, fosfata i kalcijuma u hrani jer se resorpcija kalcijuma smanjuje. Gotovo idealni odnosi pomenutih supstanci susreću se u mlijeku što je jedan od ključnih razloga da se kalcijum iz mlijeka dobro resorbuje. Najvažniji depo kalcijuma je koštani sustav. Važno je napomenuti da pri odabiru preparata sa kalcijumom uvijek obratite pažnju i na prisustvo vitamina D u proizvodu jer ćete samo na taj način obezbjediti sebi normalan metabolizam kalcija i maksimalnu iskorištenost. Uloga mu je višestruka, od učešća u koagulaciji krvi, održavanju podražljivosti nervnog sustava pa do utjecaja na rad srčanog mišića.

Osnivač  Tidžanijskig tarikata Ahmed b. Muhammed Tidžani smatra da je sreo Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, u osjetilnom stanju i da ga je Poslanik odabrao za knjigu "Dževahirul meani" i da mu je rekao: "Ovo je moja knjiga i ja sam je napisao". Njegovi sljedbenici smatraju da je Ahmed Tidžani pečat evlija, kao što je Muhammed, 'alejhissalatu ves-selam, pečat poslanika. Prenose od Ahmeda Tidžanija riječi: "Ko me vidi ući će u Džennet" i da je svojim sljedbenicima potvrdio da mu je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, zagarantovao Džennet kao i onima koji ga slijede bez kazne i polaganja računa. Tidžani je sebi pripisao mjesto Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, na Sudnjem danu, gdje kaže: "Postaviće mi se minber od svjetlosti na Sudnjem danu, pa će pozvati pozivač da ga čuju svi koji su na tom mjestu pa će reći: 'O ljudi! Ovo je vaš imam od kojeg ste ovisili, a niste to osjetili'.“ (Tidžanije, 80-144, i Mevsuatu mujesera, 1/126-129, i Mudžez fi edjan, 169-171.)    

Pitamo se čime se onda pravda „stroga i oštra da'va“  prema muslimanima, čime je to Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ukazao da se nastupa bahato, osorno, grubo, povišenim tonom i vikom, vrijeđanjem muslimana i njihovim omalovažavanjem?! Čime se pravda govor o muslimanima i učenim u njihovom odsustvu, njihovo nazivanje pogrdnim imenima, ismijavanje i omalovažavanje?! Čime se pravda grupašenje i odbrana istomišljenika, pa makar javno griješili, samo zato što imaju iste stavove po određenim pitanjima ili su iz istog džemata? Ili, u najmanju ruku, prešućuju se njihove ružne riječi, postupci i ponašanja, a svi znamo da je šutnja prema prestupniku način odobravanja. 

Rekao je Mustafa el-Šek'a, profesor islamske filozofije i član akademije islamskih istraživanja u Egiptu: "Napad na hidžab i nikab primjer je "hladnog" rata na islam. On je neprestani i raznoliki kršćansko-cionostički rat. Nekada bude "hladni" kao što se dešava sa nikabom a nekada "uzavreo", obznanjen i jasan kao što se dešava u Palestini, Iraku i Afganistanu. Prolijevaju se rijeke muslimanske krvi, a niko da se pokrene". A u Bosni dojučerašnji četnici i drugi dušmani Bošnjaka, a današnje demokrate, pokušavaju dokusuriti ono što nisu uspjeli njihovi preci komunisti – ateisti. Žele obrisati sa lica zemlje jedno islamsko obilježje nakon što su porušili toliki broj drugih islamskih obilježja kao što su medrese, džamije, hanovi, mezarja i pobili veliki broj muslimana, imama, uleme i silovali na hiljade naših sestara i majki...

Es-Selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu, draga dječico! Ovog puta, kroz priču za vas, želim vas upozoriti na opasnost lošeg odgoja i iskvarenosti. Draga dječico, onaj ko je lošeg odgoja nigdje nije dospio, nije prispio nigdje drugo osim u Vatru. To zbog toga što druga Allahova stvorenja omalovažava, ismijava se s njima, nanosi im uvrede, ozljeđuje ih i na šta ga sve još njegov loš moral ne podstiče, pa kako da ga voli Uzvišeni Allah?! O jednoj takvoj lošoj osobi obavijestio nas je i naš Poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, koji je, znate, mnogo volio dječicu poput vas. On, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, igrao se sa svojim unucima, pa su mu se oni ispinjali na njegova leđa tako da im je on bio jahalica a oni jahači! Predivan je bio Allahov Poslanik, alejhi-s-salatu ve-s-selam! Nikada nije prolazio pored dječice poput vas a da ih nije poselamio i pomilovao po glavicama!

Zar želite da govorite i da vam se to toleriše, a kad se vama uputi kritika (savjet), isto kao što ste i vi savjetovali, vi se onda rasrdite. Od stvari koje negirate ljudima nalazite i ono što sami radite, a ne želite da vam se na to ukaže. Preispitajte vaše stavove i stavove vaših savremenika i dobro provjerite prije nego govorite. Učite to prije nego radite jer će doći vrijeme u kom će istina biti izmiješana s neistinom. Vrijeme u kom će se dobro smatrati zlim, a zlo dobrim. Koliko je samo onih koji se žele približiti Allahu onim što ih udaljava od Njega?! Koliko je samo onih koji žele postati dragi Allahu onim što Ga srdi?! Rekao je Uzvišeni: „Kako mogu biti isti: onaj kome su njegova ružna djela prikazana lijepim, a i on ih smatra lijepim...“ (Prijevod značenja Fatir, 8.) 

Danas, svjedoci smo, mnogi muslimani ne poštuju propise islama. Mnogi od njih nisu ni svjesni da riječ „musliman“ znači pokoran i predan propisima islama. Većina muslimana pokoravaju se svojim strastima, predaju se i prepuštaju njima da ih one vode kroz život, zabacujući propise islama za leđa ali i dalje smjelo tvrde da su dobri muslimani. Pitanje „ihtilata“ miješanje muškaraca i žena nepojmljivo je, teško se razumijeva. Jedni odmah u startu odbacuju to pitanje. Kažu da je to pretjerivanje u vjeri. Donose od sebe nove propise. Kažu da je mužev brat i ženin (snahin) brat, jedno te isto; iako čisti, vjerodostojni šerijatski tekstovi potpuno drugačije govore. Ukbe b. Amir, radijallahu 'anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: ''Dobro se čuvajte ulaska kod žena!“ Jedan ensarija ustao je i upitao: ''Allahov Poslaniče, a šta kažeš za djevera?“ Odgovorio je: ''Djever je smrt.“ (Buharija, 5232; Muslim, 2083.) 

Poklon službenicima je zabranjen, onome koji to daje i onome koji to prima. Priča Ebu Humejd Sa'idii: Zaposlio je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, Ibn Al-Lubabe da sakuplja zekat. Kada se vratio sa zekatom rekao je: „Ovo je vaš zekat, a ovo je poklonjeno meni.“ Rekao mu je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: ''Da si sjedio u kući svojih roditelja pa pričekao, da li bi ti donijeli te poklone? Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, neće niko uzeti ništa, a da neće na Sudnjem Danu to nositi za svojim vratom.'' (Buhari: 2597) Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kao vladar muslimana, je zaposlio ovog čovjeka da obavlja dužnost sakupljanja zekata, pa kada je primio poklone na osnovu dužnosti koju je dobio od vladara, zabranio mu je da primi poklon, jer je razlog udjeljivanja poklona njegov službeni položaj, a dok je sjedio u kući svojih roditelja nije dobijao te poklone. Ova zabrana obuhvaća sve vrste službenika koji izvršavaju usluge stanovnika i za to imaju platu, sve dok je razlog primanja tog poklona njihov službeni položaj. 

Rasprava, pa čak ni ona na najljepši način, ne urađa plodom u svakoj situaciji. Sa nekim ljudima rasprava ne donosi nikakvu korist. Kako i može imati ako sebe neko stavi na poziciju da je sve najbolje razumio i da može da raspravlja sa svakim? Koliko li samo vremena potrošimo na beskorisne rasprave, a korisna djela ostavljamo? Stvarno je žalosno što danas mnogi (većinom anonimno) preko interneta danonoćno vode rasprave o svemu i svačemu. Je li nam to postala hrana za dušu umjesto ibadeta? Ili možda neko smatra da sve ove rasprave bivaju ibadet bolji od namaza i učenja Kur’ana i zikra, iako one većinom ne vode ničemu osim što povećavaju fitnu i razilaženja? Šta nam je? 

Mula Muhammed el-Bakir el-Medžlisi spominje u „Hakkul-jekin“  (360. str.) poduži govor u kojem između ostalog stoji: „Kada se pojavi Mehdi, 'alejhis-selam, pred sami Sudnji dan, porušit će zid oko kabura Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, izvaditi Ebu Bekra i Omera iz njihovih kaburova, oživiti ih a zatim razapeti.“ (Da nas Allah sačuva ovakvih riječi i ovakvih ubjeđenja!) Slično se spominje i od Muhammeda el-Bakira –Allah ga ubio- da je rekao: „Kada se pojavi Mehdi, 'alejhisselam, proživjet će Aišu i sprovesti nad njom hadd - kaznu za blud!“ (Hakkul-jekin, 347.) Allah ih ubio, kuda se odmeću! 

Pokrijte sudove i zavežite mješinu

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Pokrijte sudove i zavežite mješine, zaista u godini ima noć u kojoj se spušta epidemija. I ne prođe pored suda, koji nema na sebi poklopca, niti pored mješine koja nema na sebi poveza, a da se ne spusti u nju nešto od te epidemije." (Muslim, 2014-99.)

Savremena medicina ustanovila je da je Božiji poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prvi utemeljivač pravila za čuvanje zdravlja predavajući pažnju zarazi od epidemije i prelaznih bolesti. Utvrđeno je da se epidemija širi u određenim sezonama u godini, čak više, određena epidemija pojavljuje se nakon svakog određenog perioda godina, shodno preciznom sistemu čije se pojašnjanje još nezna.

Na primjer: Ospice i dječija paraliza su češće u septembru i oktobru, trbušni tifus ljeti, kolera se pojavljuje svakih sedam godina a kožice svake tri godine što ukazuje na naučni i'džaz (nadnaravnost) u Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: "… zaista u godini ima noć u kojoj se spušta epidemija ...", tj. sezonske epidemije koje imaju tačno određeno vrijeme. (Knjiga „I'džazu Imi fil-Islam ves-sunne en-nebevijje“, Muhamed Kamil Abdus-Samed.) 

Rad na jačanju zajednice i širenju vjere, cilj je velikog broja muslimana Tajlanda. Allahovom voljom poteškoće i iskušenja sa kojima se susreću ovi Allahovi robovi osnažile su ih i učvrstile. Širom zemlje danas ima više od 3000 mesdžida u kojima se svakodnevno obavlja pet dnevnih namaza, a u okviru nekih djeluju centri za učenje Kur'ana i škole Islama za najmlađe. Osnovano je i nekoliko osnovnih i srednjih islamskih škola. Izdaju se dva mjesečna islamska edukativna časopisa. Za muslimane iz južnog dijela Tajlanda jezik je velika prepreka u obrazovanju, dok oni koji govore tajlandski jezik imaju nešto više šanse. Na desetine hiljada studenata odlazi na studiranje u islamske zemlje posebno Egipat i Saudijsku Arabiju. Muslimanke Tajlanda mogu nesmetano nositi hidžab u svim javnim instutucijama.