Islam je objavljen kako bi u srca svojih sljedbenika usadio ispravno vjerovanje, čvrsto poput bedema, nepokolebljivo, uklesano u srcima vjernika. Čovjek koji se odgaja u okrilju ispravnog vjerovanja postaje karakterna osoba, prepuna optimizma, nade, pozitivnog razmišljanja i pogleda. Nedostatak iskrene vjere u srcu vodi ka pesimizmu, nezadovoljstvu i razočarenju, što nikako ne smije biti stanje u kojem se nalazi vjernik.
Svakodnevno možemo primijetiti da su mnogi ljudi frustrirani i to ne samo oni koji su u teškoj materijalnoj situaciji ili koji su bolesni, već i oni kojima su podarene obilne blagodati kojih, nažalost, nisu ni svjesni. Tome uveliko doprinose mediji koji ciljano šire negativne informacije te na taj način zastrašuju ljude, šire depresiju i negativizam dovodeći društvo u stanje apatije i bezvoljnosti. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, volio je optimizam, a na pitanje šta je to optimizam rekao je: “Lijepa riječ” (Buhari i Muslim). Stoga je važno ohrabrivati ljude, motivisati ih i širiti pozitivne informacije.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko kaže: ‘Ljudi su upropašteni’, on je najveća propalica” (Muslim). Jasno se vidi iz ovog primjera da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio širenje pesimističnih i negativnih informacija koje loše utječu na društvo i zajednicu.
Prenosi se da je Isa, alejhis-selam, prošao sa grupom vjernika pored mrtvog psa od kojeg se širio nesnosan smrad. Oni su stavili ruku na lice, kako ne bi osjetili neugodnost mirisa, a Isa, alejhis-selam, rekao je: “Pogledajte kako su mu bijeli zubi.” Upitali su ga zašto to spominje, a on im pojašnjava riječima: “Želim svoj jezik naviknuti da govori samo dobro, lijepe i pozitivne stvari.” Problem mnogih ljudi jeste što gledaju i vide samo negativno, prenose samo loše i uvijek vide prazninu polupune čaše.
U kriznim momentima Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ulijeva nadu
Kada su nevjernici i saveznici udružili svoje snage kako bi zadali muslimanima posljednji udarac i unišili islam i muslimane, muslimani se organiziraju i počinju kopati hendek ili tranše, gladni, žedni i izmoreni, a tada se ispred njih ispriječi velika stijena koju nisu mogli zaobići niti raskomadati, pa pozvaše Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u pomoć. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo je krampu i udario je tri puta po stijeni koja se razbila na sitne dijelove. Kada je prvi put udario, rekao je: “Allahu ekber! Dati su mi ključevi Šama! Tako mi Allaha, u ovom trenutku gledam u njegove crvene dvorce!” Zatim je udario drugi put i rekao: “Allahu ekber! Dati su mi ključevi Perzije! Tako mi Allaha, ovoga trenutka vidim bijeli dvorac u Medainu!” A kada je udario i treći put, rekao je: “Allahu ekber! Dati su mi ključevi Jemena! Tako mi Allaha, ovoga trenutka, sa ovoga mjesta, vidim kapije San’e!” (Ahmed)
U ovim teškim i kriznim momentima Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obećava ashabima ključeve Šama, Perzije i drugih carevina. Ulijevao je nadu i optimizam u srca svojih ashaba, podsticao ih i motivisao da rade, teže boljem, bore se za pravdu i istinu i da, bez obzira na to šta ih na tom putu snašlo ne posustaju i ne oklijevaju. Život nije prava linija, život je krivudava linija uspona i padova, a konačnica pripada vjernicima. Tome najbolje svjedoči primjer Božijeg Poslanika Jusufa, alejhis-selama, koji je bio posebno drag svojim roditeljima. Toplinu i ljubav svoje porodice izgubio je kada su ga njegova braća bacila u mračni bunar. Tu ga je našla karavana koja ga je za nekoliko dirhema prodala i on završava na dvorcu kod upravitelja Egipta koji ga posebno pazi i o njemu se brine. Kad nije udovoljio nasrtajima žene upravitelja Egipta, optužuje ga i on završava u zatvoru u kojem je proveo nekoliko godina. Nakon svih tih iskušenja i nedaća koje su ga zadesile, odlukom upravitelja Egipta, bio je postavljen i imenovan za glavnog čovjeka za stovarišta u Egiptu. Jusuf, alejhis-selam, prošao je trnovit put do slavne i časne funkcije koja mu je kasnije povjerena. Nikad nije izgubio nadu, nikad nije pokleknuo i predao se, nikad nije negativno gledao na život i sve ono što ga je snašlo u životu. To je snaga imana i vjere u Allaha koja pokreće čovjeka i ne da mu da posustaje.
Iskušenja kroz koja su prolazili Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi također su bila u nekim određenim periodima posebno teška. Jednom prilikom Habbab b. Erret, radijallahu anhu, rekao je: “Požalili smo se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dok je ležao pored Kabe, i rekli smo: ‘Zar nam nećeš pomoći, zar nećeš uputiti dovu Allahu za nas?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je svjestan situacije koja je zadesila ashabe i nije ih zbog njihovog pitanja ukorio, nego im je lijepo odgovorio i rekao: “Prije vas bi nevjernici doveli čovjeka i iskopali rupu u zemlji, a zatim bi uzeli željeznu pilu i razrezali bi ga na dva dijela, pa bi mu željeznim češljevima odvajali meso od kosti, ali ga nisu mogli odvratiti od njegove vjere. Tako mi Allaha, Allah će upotpuniti ovu vjeru (islam će sigurno trijumfovati i zavladati), tako da će konjanik bezbjedno putovati iz San’e do Hadremevta, ne bojeći se nikoga osim Allaha i ne strahujući ni od čega osim od vuka za svoje stado, ali vi požurujete.” (Buhari)
Kao što su ashabi bili ubijeđeni u riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok su kopali hendek ili tranše da će im Allah dati pobjedu i da će osvojiti Šam, Perziju i Jemen, da će islam i muslimani trijumfovati, ma koliko danas teška situacija bila po muslimane, islam će, zasigurno, trijumfovati i pobijediti.
Sevban, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Doista mi je Allah skupio svu Zemlju, pa sam vidio njen istok i zapad, i doista će moj narod vladati svim onim što mi je predočeno.” (Muslim)
Temim b. Evs ed-Dari, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uistinu, ova će vjera dospjeti dokle dosežu noć i dan, i neće Allah ostaviti nijednu kuću a da u nju neće uvesti ovu vjeru, bilo s ponosom ili poniženjem: ponosom kojim će uzvisiti islam i njegove sljedbenike ili poniženjem kojim će poniziti nevjerstvo.” (Ahmed)
Čvrsto vjerujemo u ove riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vjerujemo da će se obistiniti, i to zatvara sva vrata pesimizmu i frustraciji.
