Tekst ugovora koji je Omer, radijallahu anhu, sklopio sa stanovnicima Kudsa glasi:
“U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog! Ovo je sigurnost koju Allahov rob, Omer, vladar pravovjernih, daje stanovnicima Kudsa. Dajem im sigurnost za njihove živote, imetke, crkve, vjerske relikvije, njihove bolesnike i zdrave ljude i sve stanovnike, uz garanciju da se njihove crkve neće pretvarati u stambene objekte, da se neće rušiti, da se neće uništavati ni same crkve, ni njihova okolina; da se neće oduzimati njihove vjerske relikvije, da se neće uzimati njihov imetak, da se neće prisilno odvraćati od njihove vjere, i da se neće nikakva šteta nanijeti nekom od njih, kao i da Kuds pored njih neće nastanjivati niko od jevreja (to je bio zahtjev tadašnjih kršćana u Kudsu koji je Omer uvažio, jer su jevreji činili nasilje kršćanima na području Perzije). Stanovnici Kudsa imaju obavezu davati džizju (vrsta poreza za nemuslimane) kao što je daju i stanovnici Medaina, kao i da otjeraju Bizantince i lopove iz grada. Ko god od Bizantinaca izađe iz grada, zagarantirana mu je sigurnost života i imetka sve dok ne stignu do svog odredišta, a ko ostane u gradu, također je siguran, s tim da je obavezan plaćati džizju kao i ostali stanovnici Kudsa. Stanovnici Kudsa koji budu htjeli da odu sa Bizantincima i ponesu svoj imetak, a ostave svoje crkve i vjerske relikvije, bit će sigurni, i bit će im sačuvane crkve i vjerske relikvije dok ne stignu do svog odredišta. Svaki zemljoposjednik koji je ranije bio tu, može da ostane na svom posjedu uz iste obaveze kao i ostali stanovnici Kudsa, a ko želi, može otputovati sa Bizantincima, ili se vratiti svojoj porodici, i ništa im neće biti uzeto sve dok ne požanju svoje usjeve. Ovom ugovoru svjedoči Allah i On predstavlja zaštitu koju daju Allahov Poslanik, njegovi nasljednici i svi vjernici ukoliko druga strana plati džizju. Svjedoci: Halid b. Velid, Amr b. As, Abdurrahman b. Avf i Muavija b. Ebu Sufjan. Napisano: petnaeste godine (po Hidžri).” (Vidjeti: Tarihut-Taberi)
