Amina puno voli trenutke provedene s nenom -- uči nešto novo, osjeća se korisno i bude joj drago da pomogne neni. Obula je stare patike i izašla za nenom u baštu da bere koprive i maslačke za čaj, da skuplja jaja iz kokošinjca i da nahrane ovce. Kad je pao sumrak, obje su bile umorne, ali sretne. Ruke su im bile uprljane, obrazi crveni od sunca, a oči pune vedrine.
Nakon večere, Amina se spremila za spavanje i dogovorila se s nenom da sutra rano idu do obližnje šume da beru jagode i prave džem.
Ujutru, još prije nego što je svanulo, nena ju je probudila na rani sabah. Amina se protegnu, ustade iz toplog kreveta, abdesti se i obuče hidžab. Zajedno su klanjale sabah-namaz, a zatim nena požuri u kuhinju da pripremi doručak. Na stolu su se uskoro našli topli uštipci, komadi domaćeg sira i domaći džem od šljiva. Dok je Amina sjedila za stolom, nena je pažljivo pakovala jednu zdjelu s hranom. Amina je znatiželjno upitala nenu za koga sprema tu hranu.
"Ovo je za našu komšinicu Muniru", rekla je tiho. "Ona je slijepa, a živi sama, pa joj svakog jutra spremim nešto hrane. Sevap je." Amina je pomalo zbunjeno gledala u nenu i znatiželjno upitala kako joj uspijeva da to uradi svaki dan. Nena joj odgovori: "Naša lijepa vjera uči nas da ćemo za svako dobro djelo biti nagrađeni. A Poslanik, alejhis-selam, u jednoj predaji podsjeća nas da je iskreno dobro djelo spasilo trojicu ljudi kada su bili zarobljeni u pećini." Amina na to reče: "Baš mi ta priča zvuči zanimljivo." Nena odgovori: "I jeste zanimljiva i poučna", pa nastavi: "Nekada davno, u jednom dalekom mjestu, živjela su tri dobra čovjeka. Jednog dana odlučili su da zajedno krenu na put kroz planine. Hodali su dugo i umorili se. Na nebu su se skupljali tamni oblaci, pa su brzo potražili sklonište. Našli su jednu veliku pećinu i ušli unutra da se sklone od kiše. Dok su se odmarali i skrivali od kiše, velika stijena se sručila sa planine i zatvorila ulaz u pećinu! Nisu mogli izaći. Pokušavali su da pomjere stijenu, ali je bila prevelika i preteška. Tada je jedan od njih rekao: 'Jedino nas Allah može spasiti! Hajde da se sjetimo najiskrenijih dobrih djela koja smo učinili samo radi Njega i da Ga zamolimo da nas zbog toga izbavi iz pećine.' Prvi čovjek je rekao: 'Ja sam imao stare roditelje. Uvijek sam se trudio da ih nahranim i napojim prije svoje djece i prije sebe. Jedne noći kasno sam došao kući, a roditelji su već zaspali. Nisam htio da ih budim. Stajao sam pored njihovih kreveta s čašom mlijeka sve dok se nisu probudili. Kad su se probudili, dao sam im mlijeko, i tek tada sam nahranio svoju porodicu. Allahu moj, ako sam to uradio samo zbog Tvoje ljubavi -- pomozi nam da izađemo iz ove pećine!' Stijena se malo pomjerila, ali još uvijek nisu mogli izaći. Drugi čovjek je rekao: 'Ja sam mnogo volio jednu djevojku. Pokušavao sam da je nagovorim da učini nešto pogrešno, ali nije htjela. Kad joj je jednog dana bilo jako teško i nije imala novca, došla je kod mene. Dao sam joj novac, ali sam tražio da učini ono što nije dozvoljeno. Kad sam skoro zgriješio, ona me je podsjetila da se bojim Allaha. Tad sam odmah ustao i ništa nisam učinio, i pustio sam je da ode s tim novcem. Allahu moj, ako sam to učinio iskreno zbog Tebe -- spasi nas iz ove pećine.' Stijena se opet pomjerila još malo, ali opet nedovoljno. Treći čovjek je rekao: 'Jedan čovjek je radio za mene i trebao sam mu dati platu. Ali, on je otišao prije nego što je uzeo platu. Ja nisam potrošio njegov novac, već sam ga uložio i kupio stoku -- ovce, krave, deve. Poslije mnogo godina, taj čovjek se vratio i rekao: 'Daj mi ono što si mi dugovao.' Pokazao sam mu sve životinje i rekao: 'To je tvoje, uzmi sve.' On je to uzeo i otišao. Allahu moj, ako sam to učinio iskreno i pošteno -- izbavi nas iz ove pećine!' Tada se stijena skroz pomakla! Svjetlo je ušlo u pećinu i oni su izašli -- slobodni i sretni!"
Ovom predajom Poslanik, alejhis-selam, uči nas da će ti Allah, kada činiš dobro djelo samo u Njegovo ime, pomoći kada ti bude najpotrebnije. Zato, svako od nas treba da ima barem jedno dobro djelo koje radi iskreno u ime Allaha. Amina je gledala u nenu, a u glavi joj se vrtila misao: "S kojim dobrim djelom ja mogu zamoliti Allaha da mi pomogne kada mi bude jako potrebno..."
