Početna

I sve dok si živ, Gospodara svoga obožavaj!

Pripremio: Semir Vatrić, prof.

Čitanje 5 minuta

Obožavanje Uzvišenog Allaha ne veže se samo za određeno vrijeme kao što je mjesec ramazan. Allah je Gospodar svih ostalih mjeseci, vlasnik našeg života i smrti i naše konačnice na onome svijetu.

Na ovu činjenicu veoma je lijepo i jednostavno ukazao Ebu Bekr, radijallahu anhu, koji je, kada je umro Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko je obožavao Muhammeda, pa zaista je Muhammed umro, a ko je obožavao Allaha, pa zaista je Allah živ i On ne umire.” (Buhari)

Upravo zbog ovoga savršenog Allahovog svojstva, da je On Vječni i da ne umire, u kojem nema nikakve manjkavosto, On zaslužuje da Ga neprestano obožavamo i da Mu se stalno pokoravamo. Štaviše, kada bi čovjek cijeli svoj život proveo Allahu na sedždi, to obožavanje ne bi bilo ni približno dostojno obožavanja koje Njemu dolikuje kroz samo jedno Njegovo savršeno svojstvo, bez obzira na to o kojem se svojstvu radilo.

Ako nismo u stanju da istinski ispunimo i upotpunimo svoje robovanje i obožavanje Allaha, preko samo jednog Njegovog svojstva, pa šta kazati za ostala Allahova savršena i potpuna svojstva?

Zanemarivanje Allahove veličine i spoznaje Njegovih savršenih svojstava najveći je gubitak za čovjeka i najveće neznanje.

S obzirom na to da je On naš Gospodar i jedino božanstvo koje zaslužuje da se obožava, obavezni smo da se trudimo da konstantno i koliko je god moguće budemo predani robovanju Uzvišenom Allahu.

Uzvišeni kaže: “I oni koji su stalno na svojim namazima.” (El-Mearidž, 23)

Kaže imam Sa’di: “Redovno i ustrajno klanjaju namaze u propisanom vremenu, paze na namaske ruknove i nisu od onih koji ponekad klanjaju, a ponekad ne klanjaju. Ustrajavanje u pokornosti Uzvišenom Allahu, a pogotovo u obavljanju namaza, jedno je od najboljih svojstava vjernika i dokaz da ga je Allah uzdigao na ovome svijetu.

Kaže Uzvišeni: “I učinit će me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredit će mi da, dok sam živ, molitvu obavljam i milostinju udjeljujem (Merjem, 31); “i sve dok si živ, Gospodara svoga obožavaj!” (El-Hidžr, 99)

Ovim ajetima kao da mu je Uzvišeni Allah rekao: “Svjedoči da nema boga osim Mene dok si živ, posti dok si živ, udjeljuj sadaku dok si živ, budi vjernik dok si živ, klanjaj dok si živ...”

Naročito je važno “stalno robovanje Allahu” kada je u pitanju namaz. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Klanjaj stojeći, a ako ne možeš stojeći, onda sjedeći, a ako ne možeš ni sjedeći, onda ležeći.” (Buhari) Ovim riječima kao da nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Redovno i ustrajno klanjajte i uvijek Mu na sedždu padajte, pa makar bili i nepokretni.”

Islamski učenjaci kažu da je čovjek obavezan klanjati sve dok pri sebi ima razuma, pa makar ga ljudi nagog skinuli i za stub vezali.

Uzvišeni je stvorio čovjeka radi dvije stvari:

● spoznaje Uzvišenog Allaha: “Znaj da nema boga osim Allaha!” (Muhammed, 19)

robovanja Uzvišenom Allahu: “Traži oprosta za svoje grijehe!(Muhammed, 19)

Upravo su obje ove naredbe objavljene zajedno u istom ajetu, naredba o spoznaji i obožavanju Gospodara: „Znaj da nema boga osim Allaha! Traži oprosta za svoje grijehe!” (Muhammed, 19)

Poslanici su se na najbolji način uzdigli u odnosu na druge ljude upravo preko ove dvije spomenute naredbe. Nema sumnje da su oni najbolje spoznali Allaha, Njegovu veličinu i savršenstvo, Njegovo pravo da Ga obožavamo i oni su ga na najbolji način Ga obožavali i pokoravali Mu se.

Kada je u pitanju robovanje Uzvišenom Allahu, ovim tekstom ne želimo da ukazujemo na bitnost i veličinu određenih ibadeta, iako je to samo po sebi veliko, nego želimo da ukažemo na jednu činjenicu, a to je da vjernik treba da ustrajava u robovanju, pa makar se radilo i o manjim ibadetima.

Cilj robovanja jeste da nas Uzvišeni Allah vidi kao stalno pokornog roba, pa makar se radilo i o manjim djelima, jer suština je robovanje. Isto tako moramo naglasiti da ima mnogo muslimana koji se zaista trude da rade velika i ogromna djela, ali istovremeno ne ostavljaju griješenje prema Allahu. Često se ostavljanje onoga što je Allah zabranio nalazi na većem stepenu od izvršavanja onoga što je naredio da se uradi.

Postoji i druga situacija kada mnogi muslimani urade neko veliko i ogromno djelo, a zatim se zaustave na tome, pa ih preteknu u nagradi i u imanu oni koji rade manja djela ustrajavajući u njima, pa ona postanu velika na vagi Sudnjeg dana.

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “O ljudi, radite djela onoliko koliko možete, jer zaista Allahu neće dosaditi dok vama ne dosadi i zaista su Allahu najdraža djela koja su ustrajna, pa makar bila i mala.” (Buhari)

Allah je rekao za Jusufa, alejhis-selam: “I ona je bila poželjela njega, a i on bi nju poželio da od Gospodara svoga nije opomenu ugledao – tako bī, da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio od Naših robova iskreni.” (Jusuf, 24)

Zbog ova dva svojstva, svojstva iskrenosti i robovanja, Allah je sačuvao Jusufa od razvrata.

Koristi ustrajnosti u robovanju i obožavanju Allaha

Ustrajavanje u robovanju i obožavanju Allaha donosi nam mnoge koristi:

● povećavanje imana,

● izbjegavanje nemara prema Allahu,

● povećavanje Allahove ljubavi prema robu,

● povećavanje ljubavi prema Allahu,

● izbavljenje iz teških situacija,

● velika nagrada,

● brisanje grijeha.

● lijep završetak na dunjaluku,

● razlog ulaska u Džennet.

Uzvišeni Allah kaže: “I sve dok si živ, Gospodara svoga obožavaj!” (El-Hidžr, 99); “U vjeru nema prisiljavanja – Pravi put jasno se razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u šejtana, a vjeruje u Allaha, uhvatio se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. A Allah sve čuje i zna.” (Alu Imran, 256)

Tekst I sve dok si živ, Gospodara svoga obožavaj! je objavljen u broju 84, 23. maj 2018. - 08. ramazan 1439. AH, Permalink

Povezano

Akida Broj 132

Ljubav, nada i strah -- pokretačka snaga vjernika

Sva hvala i zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove plemenite ashabe i ashabijke.

Ljubav prema Allahu, nada u Njegovu milost i strah od Njegove kazne položaji su i stanice na kojima se mora zaustaviti i u kojima mora boraviti srce onoga koji putuje ka Allahu, kako bi se upotpunio njegov hod ka Stvoritelju i Dobročinitelju. Čuveni tabiin Tavus b. Kejsan, rahimehullah, rekao je: "Voli Allaha tako da ti ništa ne bude draže od Njega, boj Ga se tako da ti ništa ne ulijeva veći strah od Njega i nadaj se Njegovoj milosti tako da ti ništa ne ulijeva veću nadu od Njega." (Ibn Redžeb, Medžmuur-resail, 3/385--386)

Akida Broj 132

Preispitivanje savjesti i stanja duše

Putnici -- pobožnjaci na svome putu do Uzvišenog Gospodara, ma koliko njihovi putevi i iskustvo bili različiti, jednoglasni su u mišljenju da prohtjevi, odnosno nefs -- čovjekova duša ometa srce da stigne do svoga Gospodara.

U tom pogledu, dvije su vrste ljudi: jedna, čija je duša njima zagospodarila i prisilila ih da njenim prohtjevima budu pokorni i poslušni, pa su propali, i druga koja je svojom dušom zagospodarila i prisilila je da bude pokorna i poslušna njihovim naredbama. Zato onaj ko uspije savladati svoj nefs, uspio je i pobijedio, a onaj ko dopusti da ga savlada njegov nefs, izgubio je i propao.

El-Asr

Islamski informativni časopis — edukativni sadržaj na principima Kur'ana i Sunneta.

© 2026 El-Asr. Sva prava zadržana.