Amina je bila uzbuđena. Dogovorila se s mamom da će, čim zajedno razvuku baklavu za Bajram, moći otići s drugaricom Fatimom kod frizerke. Kore baklave trebaju biti tanke i pune oraha i badema. Djed mahsuz dolazi odmah poslije bajram-namaza da s porodicom uz sok od ruže pojede prvi zalogaj baklave.
Kad su završile posljednji red jufki i mama prelila baklavu, Amina brzo obuče svoju laganu haljinu i stavi hidžab. Pred kućom ju je već čekala Fatima.
"Jesi li spremna?", upita Fatima veselo.
"Spremna sam, ali ne šišamo se, samo ista frizura ispod hidžaba!", nasmija se Amina.
Njihova komšinica, frizerka, bila je posebna. Prva je u gradu otvorila tretmane samo za pokrivene djevojke i žene -- da se osjećaju sigurno, opušteno i lijepo.
Amina je prva sjela na stolicu. Frizerka joj je nježno raščešljavala kosu.
"Lijepa ti je kosa, mašallah, a još ljepše ti stoji tvoj hidžab."
Amina se blago osmjehnu. Voljela je svoj hidžab, ali ponekad bi čula i poneki neobičan komentar u školi.
Kao da je to naslutila, frizerka tiho reče: "Znaš, svaki put ima svoje izazove. Ali, onaj ko je čvrst u vjeri, nikada nije sam."
U tom trenutku, češalj joj iskliznu iz ruke i pade na pod. Frizerka se sagnu, podiže ga i reče: "Bismillah."
Zatim se nasmija i pogleda Aminu u ogledalu pa upita: "Jesi li čula za frizerku faraonove kćerke?"
Amina odmahnu glavom.
"Davno, u vrijeme poslanika Musaa, alejhis-selam, jedna žena češljala je kosu faraonovoj kćerki. Jednog dana ispao joj je češalj, baš kao meni sada, i ona je rekla: 'Bismillah.' Faraonova kćerka pomislila je da to govori u ime njenog oca, ali frizerka je pojasnila da misli na jednog Boga -- Allaha, Uzvišenog."
Amina je pomno pratila gledajući frizerku u ogledalu, a frizerka nastavi:
"Nakon tog događaja faraon je ispitivao da li ona ima drugog boga mimo faraona, a ona je odlučno govorila da je njen i njegov bog samo Allah. Zatim je odlučio da joj pred očima ubije djecu. Ali, ona nije odustala. Ostala je čvrsta u svojoj vjeri. Ubijao je jedno po jedno dijete pred njenim očima samo zato što ispovijeda da vjeruje u Allaha, Uzvišenog. Kada je faraon krenuo da ubije njeno najmlađe dijete, mezimče, bilo joj je mnogo teško. Ali, tada se desi nešto sasvim neočekivano -- to najmlađe dijete, dojenče pregovori i podrža svoju majku govoroći da je kazna na ovom svijetu lakša nego na ahiretu. Tako je ostala ustrajna, a faraon je pogubio i nju i njeno dojenče."
Amina osjeti kako joj srce snažno kuca.
"Kada je naš voljeni Poslanik, alejhis-selam, bio na Miradžu, osjetio je prelijep miris na nebesima i upitao je meleka Džibrila šta to tako lijepo miriše, a on mu je rekao da je to miris te hrabre žene -- frizerke faraonove kćerke, koja je ostala ustrajna u vjeri, i njene djece. A, zatim je Džibril ispričao ovu priču Poslaniku, alejhis-selam."
Frizerka pažljivo isplete posljednji pramen.
"Vidiš, Amina, ponekad je dovoljno da kažeš 'bismillah' i da ostaneš čvrsta. Možda to drugi ne razumiju odmah, ali Allah vidi. A On nagrađuje strpljive."
Amina pogleda svoj odraz u ogledalu. Nije to bila samo lijepa frizura. U njenim očima sada je sjajila odlučnost. Zatim je red došao na Fatimu i njenu frizuru.
Kad su izašle iz salona, Fatima je uzbuđeno rekla: "Jedva čekam Bajram!"
Amina se nasmija i reče: "I ja. Ali znaš šta? Najljepše je kada u srcu osjetis ponos i ljepotu. Kao kod one frizerke."
Sutradan, nakon bajram-namaza, djed je došao, zagrlio je i dao bajramluk. Svi su sjeli za sto, a baklava je bila slađa i ukusnija nego ikad. Amina je znala zašto. Prava ljepota nije samo u lijepoj frizuri i baklavi za Bajram. Prava ljepota je u iskrenom srcu koje zna kome pripada.
