Značenje imena Es-Subbuh
Zedžadž, rahimehullahu teala, rekao je za Allahovo lijepo ime: “Es-Subbuh je Allah, koji je udaljen od svakog zla.” (Lisanul-arab)
Ibn Faris, Zubejdi i drugi kažu: “Es-Subbuh je Allah, Onaj koji je udaljen od svake manjkavosti i koji nema druga; koji je daleko od svega onoga čega nije dostojan Istinski Bog.” (Nevevi, Šerhu Sahihi Muslim)
Shodno spomenutom, riječi “subhanallah” znače da je Allah daleko od svakog zla, pa kada kažeš “subhanallah“, kao da si rekao: “Allahu negiram svako zlo i svaku manjkavost”.
Od uzvišenih svojstava Allaha jeste da on Sebi negira svaku manjkavost i mahanu, i sve ono što Mu pripisuju mnogobošci i nevjernici, kako kaže Allah: “Neka je daleko tvoj Gospodar, Gospodar ponosa, od onoga kako Ga oni opisuju” (Es-Saffat, 180).
Dakle, Allah je Es-Subbuh, tj. Onaj koji je potpun u Svome biću, u Svojoj dostojnosti da se samo On obožava, u Svome vladanju, Svojim lijepim imenima i uzvišenim svojstvima, potpun je i udaljen od svake manjkavosti i svake mahane. Potpun je i tu potpunost i negiranje svake manjkavosti priznaje Mu sve što je na nebesima i na Zemlji, osim oholnika iz reda ljudi i džina.
Allahovo lijepo ime Es-Subbuh u našim životima
● Vjernik slavi svoga Gospodara na rukūu i na sedždi, pa tako na rukūu izgovara: “Subhane Rabbijel-Azim! – Slavljen neka je moj Veličanstveni Gospodar!”, a na sedždi izgovara: “Subhane Rabbijel-A’la! – Slavljen neka je moj Uzvišeni Gospodar!”, kako se spominje u hadisu Huzejfe koji kazuje da je klanjao sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, koji bi na rukūu govorio: “Subhane Rabbijel-Azim”, a na sedždi: “Subhane Rabbijel-A’la” (Muslim). Također, pored ovih riječi, vjerkin na sedždi i na rukūu izgovara riječi koje se spominje u prethodno navedenom hadisu Abdullaha b. Šehhira: “Subbuhun, Kuddusun, Rabbul-melaiketi ver-Ruhi”.
● Vjernik treba često slaviti svoga Gospodara, pa tako u jednom danu treba nastojati da izgovori stotinu puta: “Subhanallahi ve bi hamdihi! – Slavljen neka je Allah i Njemu pripada sva zahvala!”, jer se u hadisu Ebu Hurejre, radijallahu anhu, navodi da su te riječi razlog opraštanja grijeha, makar ih bilo i poput morske pjene (Buhari), i u hadisu Džabira, radijallahu anhu, navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko kaže: ‘Subhanallahil-Azim ve bi hamdihi’, njemu se zasadi palma u Džennetu.” (Tirmizi. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim.)
● U hadisu Džuvejrijje, radijallahu anha, navodi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednog jutra izašao od nje, a ona je bila na mjestu gdje je klanjala sabah-namaz. Zatim se vratio u vrijeme duha-namaza, a ona je i dalje sjedila na svome mjestu. Tada ju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: “Još uvijek si na mjestu na kojem sam te i ostavio?”, a ona je potvrdno odgovorila, na što joj je on rekao: “Nakon što sam izašao od tebe, ja sam tri puta izgovorio četiri riječi, koje, kada bi se vagale sa onim što si ti od jutros izgovorila, prevagnule bi. To su riječi: ‘Subhanallahi ve bi hamdihi, addede halkihi, ve rida nefsihi, ve zinete aršihi, ve midade kelimatihi! – Slavljen neka je Allah i Njemu pripada hvala onoliko koliko ima Njegovih stvorenja, onoliko koliko je On zadovoljan, onoliko koliko je težak Njegov Arš i onoliko koliko ima Njegovih riječi!’” (Muslim)
● Kada vjernik čuje da neko govori loše o Allahu, treba da se rasrdi u ime Allaha i da Allahu negira svako zlo, mahanu i manjkavost. Allah, kada spominje u Svojoj Knjizi mnogobošce i njihove riječi da Allah ima dijete, tada Sebi negira tu mahanu: “Zar oni drugog boga osim Allaha da imaju?! Hvaljen neka je Allah, On je iznad onih koje Mu ravnim smatraju!” (Et-Tur, 43)
