Mnogobrojne i raznolike blagodati
Allahove blagodati prema ljudima mnogobrojne su i raznolike. Nismo ih, zbog njihove obilnosti, u stanju nabrojati, a kako tek da zahvalimo na njima: "Ako vi budete brojali Allahove blagodati, nećete ih nabrojati, Allah, uistinu, prašta i samilostan je" (El-Nahl, 18). Allahove blagodati mogu se odnositi na čovjekov ovozemaljski svakodnevni život: halal nafaka, bezbjednost, zdravlje, čestita porodica i porod, mjesto stanovanja, prijevozno sredstvo, imetak i slično, ili se mogu odnositi na vjeru: islam, iman, ihsan, namaz, post, zekat, hadž, ostavljanje grijeha i slično. Obaveza svakog čovjeka je da zahvaljuje na Allahovim blagodatima i da ih ne poriče: "'....Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti.'" (Ibrahim, 7)
Zahvala na blagodatima iskazuje se srcem, jezikom i udovima. Zahvala srcem ili u srcu iskazuje se tako da se svaka blagodat isključivo pripisuje Allahu. Čovjek mora biti čvrsto ubijeđen da je Allah taj koji daruje nafaku, zdravlje, bezbjednost i vjerovanje, usmjerava ga ka putu namaza i ostavljanja grijeha, a potom se to ubjeđenje mora manifestovati na jeziku. Hvala Allahu na blagodati halal nafake, čestite porodice i poroda, hadža, činjenja dobročinstva, slijeđenja Kur'ana i sunneta. Jezik uvijek mora biti zauzet zahvalom Allahu. Sve blagodati moraju se isključivo koristiti u onome čime je Allah zadovoljan. Moraju se koristiti u halalu, a nikako u haramu. Svi dijelovi tijela blagodati moraju koristiti u onome što će čovjeku osigurati uspjeh i na dunjaluku i na ahiretu.
Poricanje blagodati
Čovjek blagodati poriče srcem, riječima ili djelima. Nepripisivanje blagodati Uzvišenom Allahu, neiskazivanje zahvale jezikom i korištenje blagodati u haramu ustvari predstavlja poricanje blagodati, s tim da kur'anski termini koji tretiraju ovu tematiku govore o stanju obijesti, oholosti i grijesima poricatelja blagodati, a ne samo da tretiraju nezahvaljivanje. "...budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti." (Ibrahim, 7)
Uskraćivanje blagodati
Jedna od Allahovih kaznih za nezahvalnost na blagodatima jeste uskraćivanje istih tih blagodati: "Allah neće izmijeniti ono što je pri jednom narodu dok on sam sebe ne izmijeni" (Er-Ra'd, 11); "...to je zato što Allah neće lišiti blagostanja narod kome ga je podario -- sve dok se on sam ne promijeni -- a Allah sve čuje i sve zna" (El-Enfal, 53). Allah neće lišiti dunjalučkih i vjerskih blagodati pojedinca ili jedan narod sve dok oni ne promijene svoje imansko stanje. Odnosno, Allah će lišiti pojedinca ili narod blagodati kad promijene svoje stanje iz vjerovanja u nevjerovanje, iz pokornosti u griješenje, iz zahvaljivanja na Allahovim blagodatima u nezahvalnost. I Allah im neće vratiti blagodati sve dok ne postanu Allahovi pokorni i zahvalni robovi i ne vrate se zahvaljivanju.
"'Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda' u pogledu zdravlja i blagodati, na način da to otkloni od njih i kazni ih 'dok oni sami sebe ne izmijene', tako što će međusobno činiti nepravdu i nasilje. Tada će ih zadesiti Allahova kazna i mijenjanje stanja." (Taberi, Tefsir)
"Allah nas obavještava o Svojoj potpunoj pravednosti u odredbi i sudu -- On neće lišiti blagostanja narod kome ga je podario, osim zbog grijeha koji počine." (Ibn Kesir, Tefsir)
Glad i strah
Jedna od mogućih kazni za poricatelja blagodati jeste glad nakon izobilja i strah nakon sigurnosti. Uzvišeni Allah naveo je primjer grad, odnosno Meku, koji je bio siguran i spokojan, u obilju mu je dolazila hrana sa svih strana. Uživao je u dvjema velikim blagodatima -- sigurnosti i opskrbi. Meka je bila sigurna iako je oko nje vladala nesigurnost. Ljudi su se međusobno ubijali, pljačkali i zarobljavali. A u samoj Meki čovjek je sretao ubicu svoga oca ili brata i nije ga uznemiravao ni na kakav način. Meka je brdovita i neplodna, bez plodne zemlje, stabala, vode, a ipak joj dolazi opskrba sa svih strana. I jedna od najvećih blagodati stanovnicima Meke bilo je poslanje Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellam. Međutim, oni nisu zahvaljivali na toj blagodati i nisu slijedili Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i nisu zahvaljivali na ostalim blagodatima, prvenstveno na sigurnosti i opskrbi, pa ih je Allah kaznio glađu nakon izobilja i strahom nakon sigurnosti. Kaznio ih je onim što je suprotno datim im blagodatima. Međutim, plemeniti Kur'an koristi termine iskusiti i odjeća, što bi značilo da su iskusili glad i strah u tolikoj mjeri da ih je to iskušenje obuhvatilo sa svih strana: "Allah navodi kao primjer grad, siguran i spokojan, kome je u obilju dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah zbog onoga što je radio dao da iskusi i glad i strah." (En-Nahl, 112)
Potpuno uništenje
Uzvišeni Allah navodi stanovnicima Meke primjer uništenja prethodnih naroda, čiji su stanovnici po pitanju blagodati bili obijesni. Allah im dao različite blagodati, međutim, oni su pretjerali u nezahvalnosti do te mjere da su dostigli obijes i tiraniju. Ovim ajetom i stanovnicima Meke i svim ljudima do Sudnjeg dana, pa tako i nama, jasno se stavlja na znanje da ne smijemo biti kao nezahvalni prijašnji narodi jer ćemo iskusiti kaznu kakva je i njih zadesila. Jer, dio kur'anskog ajeta: "A koliko smo Mi sela i gradova uništili" ustvari predstavlja prijetnju. Da bi navedeni primjer bio djelotvorniji i utjecajniji, pozivaju se da pogledaju i razmisle o uništenim domovima prethodnih naroda, koji su ostali razoreni i napušteni da bi bili opomena nadolazećim generacijama. Ovaj kur'anski ajet završava se konstatacijom da se to sve vratilo Allahu, da je to On naslijedio i da će biti pitani za svoja djela i naročito za zahvalnost ili nezahvalnost na Allahovim blagodatima: "A koliko smo Mi sela i gradova uništili čiji su stanovnici u životu obijesni bili! Eno domova njihovih, malo ko, poslije njih, navrati u njih, Nama su ostali" (El-Kasas, 58); "Zar ne vidiš one koji su umjesto zahvalnosti Allahu na blagodatima -- nezahvalnošću uzvratili i narod svoj u Kuću propasti doveli, u Džehennem, u kome će gorjeti -- a užasno je on prebivalište!" (Ibrahim, 27).
Sabejsko kraljevstvo
Sabejsko kraljevstvo nalazilo se u današnjem Jemenu. Uzvišeni Allah podario im je mnoge i raznolike blagodati: divan kraj i plodnu dolinu sa izobiljem vode. Napravili su branu i navodnjavali svoju zemlju, tako da su imali mnogobrojne vrtove s obje strane doline, u kojima su uspijevali različiti plodovi. Od stanovnika kraljevstva traženo je: "Jedite hranu Gospodara svoga i budite Mu zahvalni", međutim, oni su bili nezahvalni i zbog toga su kažnjeni: "pa smo na njih bujicu pustili, popuštanjem brana nastalu, i zamijenili im njihove vrtove drugim vrtovima sa plodovima gorkim i tamariskom i neznatnim lotosom divljim. Kaznili smo ih tako zato što su bili nezahvalni, a da li Mi kažnjavamo ikoga drugog do nevjernika, nezahvalnika?!" (Saba, 16--17).
