zekat

Sadaka nije samo materijalna pomoć -- ona je istinski izraz vjere, saosjećanja i pročišćenja duše. U islamu, davanje sadake i zekata ima posebnu važnost, jer islam nas uči da dijelimo ono što volimo i da brinemo o drugima, ostavljajući trag na ovom i budućem svijetu. U nastavku teksta, u svjetlu Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa i kur'anskih poruka, razmotrit ćemo važnost davanja sadake i zekata.

Islamski su učenjaci jednoglasni u pogledu toga da islamski propisi donose korist šerijatskim obveznicima i da su plodovi praktične primjene islama vidljivi još na ovom svijetu. Iako određeni ibadeti zahtijevaju ulaganje velikog truda ili dio imetka, onaj ko ih izvršava postiže korist i uživa u blagodatima činjenja tog ibadeta. Ova je činjenica izražena u svim ibadetima, naročito zekatu. Zekat je propisan radi čišćenja imetka i njegovog pospješivanja, iako na prvi pogled djeluje da zekat umanjuje čovjekovu imovinu (Ibn Mulekkin, El-I’lam). Ebu Hurejra prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sadaka ne može umanjiti imetak.” (Muslim)

Zekat je, prema mišljenju većine islamskih učenjaka, propisan nakon Hidžre, a neki učenjaci smatraju da je zekat propisan druge godine po Hidžri, prije propisivanja ramazanskog posta. (Fethul-Bari)

Uzvišeni Stvoritelj, naređujući Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da prikuplja zekat od svojih sljedbenika, kaže: “Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i unaprijediš, i moli za njih” (Et-Tevba, 103). U ovom ajetu jasno se i nedvosmisleno ukazuje na to da izdvajanjem zekata šerijatski obveznik čisti svoj imetak i unapređuje ga. Plemeniti Stvoritelj pohvalio je vjernike koji daju zekat, kazavši: “A vjernici i vjernice prijatelji su jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su o­ni kojima će se Allah, sigurno, smilovati. Allah je doista silan i mudar.” (Et-Tevba, 71)

S druge strane, onome ko bude izbjegavao ovu obavezu zbog pretjeranog tvrdičluka ili iz drugog razloga, Zakonodavac prijeti bolnom kaznom: “Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovom putu – navijesti bolnu patnju. Na Dan kad se o­no u vatri džehennemskoj bude usijalo, pa se njime čela njihova i slabine njihove i leđa njihova budu žigosala. Ovo je o­no što ste za sebe zgrtali; iskusite zato kaznu za o­no što ste gomilali!” (Et-Tevba, 34–35). Imetak na koji se daje zekat ne tretira se nagomilanim imetkom čijim vlasnicima Uzvišeni Allah prijeti u prethodnom ajetu, bez obzira na to o kolikoj se količini imetka radilo (Kurtubi, El-Džamiu li ahkamil-Kur’an). Imam Ibn Bettal u vezi s tim navodi konsenzus učenjaka (Ibn Bettal, Šerhu Sahihil-Buhari).

Ummu Selema prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Imetak koji dostigne visinu nisaba (nisab je količina imetka koja, shodno odredbi Zakonodavca, podliježe zekatu), pa se na njega dadne zekat, ne računa se nagomilanim kapitalom.” (Ebu Davud i Darekutni. Imam Nevevi i šejh Albani ovo su predanje ocijenili dobrim. Vidjeti: El-Medžmua, Es-Silsiletus-sahiha, Sahihul-džamia)

 Kada je Ibn Omer upitan o tome šta se smatra nagomilanim imetkom, rekao je: “Imetak na koji se ne daje zekat.” (Malik; Abdurrezzak, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha)

Imam Buhari u svome Sahihu naslovio je poglavlje: “Imetak na koji se daje zekat ne smatra se nagomilanim kapitalom” (Umdetul-kari). Ibn Omer prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada ljudi prestanu davati zekat, Allah će im uskratiti kišu, a da nije stoke, kiša im ne bi ni pala.” (Ibn Madža i Hakim. Imam Hakim, Zehebi i Albani ovu predaju smatraju ispravnom. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha)

Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavati i selami na Poslanika milosti Muhammeda, njegovu časnu porodicu, vrle ashabe i sve njegove sljedbenike.

Med je čovjeku hrana, poslastica i lijek. U suri koja nosi naziv Pčela, Svevišnji Allah u kontekstu govora o blagodatima kojima je obdario čovjeka spominje i med: “Gospodar tvoj je pčelu nadahnuo: ‘Pravi sebi kuće u brdima i u dubovima i u onome što naprave ljudi, zatim, hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda idi stazama Gospodara svoga, poslušno!’ Iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja koje je lijek ljudima.” (En-Nahl, 68–69)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, volio je med. Aiša, radijallahu anha, kazuje kako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, boravio kod Zejnebe i kod nje jeo med... (Buhari)

Također, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, med je preporučivao kao lijek: “Ako u nečem od vaših lijekova ima koristi, onda je to u gutljaju meda, ili u hidžami (puštanju krvi kupicom), ili u paljenju vatrom (kauterizaciji), a ja ne volim liječenje vatrom.” (Buhari)

Islamski pravnici spominju med u poglavlju o zekatu, gdje iznose opsežne debate i oprečne stavove u pogledu toga da li je zekat na med obavezan ili ne. U narednim redovima slijedi prikaz tih mišljenja, njihovih argumenata i odabrano mišljenje.

Bračnom vezom čuva se čast i osigurava se život, odnosno opstanak ljudske vrste novim potomstvom. Prema tome, osobi koja želi formirati porodicu stupanjem u brak, a ne posjeduje za to neophodna sredstva, niti ima staratelja, poput oca, djeda i sl., sposobnog i voljnog da ga u tome pomogne, ispravno je udijeliti zekat, jer je ženidba jedna od elementarnih ljudskih potreba. Šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, govorio je: "Ako bismo sreli osobu sposobnu da radi i zaradi za hranu, piće i stan, a u potrebi je za brakom, međutim ne posjeduje za to neophodna sredstva, da li je dozvoljeno da mu se udijeli zekat kako bi se tim sredstvima oženio? Odgovor: Da, dozvoljeno je da mu se za to da zekat pa i cijeli iznos mehra. Ako bi neko upitao: na osnovu čega je dozvoljeno dati potrebnom zekat kako bi se oženio iako se pri tome daje velika vrijednost? Odgovorit ćemo da je potreba čovjeka za brakom velika, ponekad je poput potrebe za jelom i pićem, stoga su učenjaci naglasili da je staratelj koji je dužan brinuti se o svom skrbniku dužan oženiti ga ako ima imovine koja je za to dovoljna. Ocu je vadžib da oženi sina ako je sin u potrebi za brakom." (Fetava Erkanil-islam, 4/14)

Dionica je vrijednosni papir kojim uplatitelj dokazuje svoj ulog u temeljni kapital dioničkog društva. Ona daje prava, ali i određene obaveze prema društvu. Jedno od osnovnih svojstava dionice jeste da donosi dividendu, što znači, isplatu profita društva vlasniku dionice (razmjerno njegovom udjelu u društvu). Dionice, kao vrijednosni papir, mogu biti predmet kupoprodaje na tržištu kapitala odnosno na berzi. O vrstama dionica i propisu emitovanja i kupovine istih moralo bi se zasebno govoriti, ovom prilikom ukazat ćemo samo na propis zekata na dionice. Dionica, kao udio u temeljnom kapitalu, je vrsta imovine ili vlasničkog dobra, pa je stoga podložna propisu zekata. Rekao je Uzvišeni Allah: "Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš." (Prijevod značenja Et-Tevbe, 103) Savremeni učenjaci imaju različite poglede oko načina na koji se računa i izdvaja zekat na dionice i po tom pitanju su naveli mnoga mišljenja od kojih ću, pojednostavljeno, ukazati samo na preferirajuće.

Allahove raznovrsne blagodati koje je darovao ljudima mogu biti uzrok njihove zahvalnosti i toga da ih koriste kao sredstvo za obož‍avanje Allaha, zahvalnost Njemu i ispunjavanje Njegovog prava, za šta su i stvoreni, a može biti uzrok i suprotnog ponašanja. Allah je ljude sačuvao šteta bogatstva kroz propise vezane za imetak koje je propisao, bilo da se radi o obavezama čovjeka u tom imetku ili pohvalnim djelima koja može njime učiniti. Kada bi bogataši ispunili te propise, bili bi najbolji i najčasniji ljudi u moralu i djelima, i ne bi bilo nikakvih negativnih posljedica posjedovanja bogatstva. Međutim, pošto većina ljudi ne ispunjava obaveze kojima ih je Allah obavezao u njihovom imetku, posebno mislim na nedavanje zekata, njima su ovladale razne vrste nepravde i nepravedni vladari, i raširile se fetve drskih i smjelih neznalica, kao što Allah Uzvišeni kaž‍e: ''Tako isto Mi prepuštamo vlast jednim zulumćarima nad drugim zbog onoga što su zaradili.“ (Prijevod značenja El-En’am, 129.)

Ukoliko se mjesečna naknada koju primaju službenici i radnici troši, bez štednje, na nju se ne daje zekat, međutim, ako se plata ili njen dio štedi, onda je potrebno znati kako se računa njen zekat. Zekat na novčanu vrijednost nije obavezan sve dok se ne upotpuni havl, odnosno dvanaest lunarnih mjeseci od vremena u kojem se upotpunio nisab. Službenik ili radnik prima platu dvanaest puta u godini, dok se zekat daje jedanput godišnje. Da bismo pojasnili kako se računa zekat na platu, neophodno je ukazati na propis imovine koja se stekne u toku godine, u smislu, da li se u toku godine stečena imovina pridružuje prethodnoj u računanju početka posjedovanja nisaba ili se njen početak računa od trenutka stvarnog posjedovanja. Naprimjer, ako u ramazanu damo zekat i tokom godine posjedujemo nisab, da li smo u narednom ramazanu dužni dati zekat na ukupnu novčanu vrijednost koju tada posjedujemo obuhvatajući i onu koju smo stekli u toku godine, ili se za kasnije stečenu imovinu čeka da upotpuni svoju godinu u našem posjedu?

Nisab novčanica mjeri se prema nisabu zlata ili srebra shodno onome što je korisnije siromašnima. Prema ovom mišljenju, ako je nisab srebra niž‍i od nisaba zlata, nisab novca računa se prema srebru, a ako je nisab zlata niži, računa se prema zlatu. Ovo mišljenje se preferira, jer je šerijat potvrdio nisab zlata i nisab srebra, a prakticiranje izdvajanja zekata po manjem nisabu donosi korist potrebnima, a istovremeno to je obuhvatnije i potpunije u izvršenju ove vjerske obaveze. (Fetve Stalne komisije, 9/254) Postupajući po ovom mišljenju u slučaju kada ‍želimo znati da li posjedujemo novčanu vrijednost na koju smo dužni dati zekat, pogledat ćemo u nisab srebra i nisab zlata i izračunati vrijednost svakog od njih u valuti koju posjedujemo. U obzir se uzima vrijednost neobrađenog, tj. čistog zlata i srebra. U vrijeme pisanja ovog teksta cijena grama zlata na svjetskom trž‍ištu, preračunato iz vrijednosti jedne unce, iznosi 78,63 KM. To znači da vrijednost nisaba zlata iznosi 78,63 x 85 = 6683,55 KM. Cijena grama srebra, preračunato iz vrijednosti jedne unce, iznosi 1,522 KM, što znači da vrijednost nisaba srebra iznosi 1,522 x 595 = 905,59 KM. Kroz ovaj račun uočili smo da postoji velika razlika između nisaba zlata i srebra. Postupajući po preferirajućem mišljenju koje kaž‍e da se nisab novca mjeri prema onome što je korisnije za siromahe, zaključujemo da nisab u konvertibilnim markama iznosi 905,59 KM. To znači da je osoba kod koje je ova i veća vrijednost pregodinila dužna dati zekat u vrijednosti od 2,5 %. 

U ovome mubarek mjesecu podijeli svoju hranu sa drugima, porodicom, prijateljima i komšijama postačima, pravi im iftare kako bi dobio i nagradu njihova posta. Dobro vodi računa o obaveznim namazima. Obavljaj ih redovno u džematu u džamiji, kako bi postigao obećanu nagradu i kako bi te Uzvišeni Allah čuvao na Sudnjem danu sa svojim namazima. Što više možeš, udjeljuj sadaku jer je sadaka u ramazanu najbolja sadaka. Dobro se čuvaj besposlice u ramazanu. Znaj da se tvoja stopala neće pomjeriti na Sudnjem danu sve dok ne odgovoriš na određena pitanja između kojih je i kako si iskorištavao svoje vrijeme na dunjaluku. Za sve ćeš biti obračunavan i pitan na Sudnjem danu. Ne gubi to iz vida!