plijen

Ljeto je uveliko nastupilo, vrućine dolaze i mnogi razmišljaju kako i gdje provesti godišnji odmor.

Zima i ljeto, hladnoća i vrućina, smjena noći i dana, Sunce, Mjesec, zvijezde, nebeska prostranstava, sve su to Allahovi dokazi savršenog stvaranja, i dokazi Njegove jednoće, gospodarstva, vlasti, upravljanja svime, Njegove snage i moći. Sve to upućuje na to da samo Allah zaslužuje da bude obožavan i da On nema sudruga. Uzvišeni je Onaj koji smjenjuje dane i mjesece, daje da prolaze godine, daje vrućinu nakon zime, i hladnoću nakon ljeta, ne može Ga niko zaustaviti niti spriječiti: “U stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni noći i dana, doista su znakovi za razumom obdarene” (Alu Imran, 190); “Na Zemlji su znakovi za one koji čvrsto vjeruju, a i u vama samima – zar ne vidite?” (Ez-Zarijat, 20–21); “I zašto oni ne promisle o carstvu nebesa i Zemlje i o svemu onome što je On stvorio?” (El-A’raf, 185).

Ibn Ishak navodi da se Bitka na Hajberu odigrala u mjesecu muharremu sedme godine po Hidžri. Ibn Hadžer preferira stav Ibn Ishaka, a Ibn Kajjim je rekao da većina učenjaka smatra kako se Bitka na Hajberu odigrala sedme godine po Hidžri. (Ibrahim el-Ali, Sahihus-siretin-nebevijja)

Stigavši nadomak Hajbera, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je ashabima da se zaustave, a potom je proučio dovu: “Allahu naš, Gospodaru nebesa i onoga što pokrivaju, Gospodaru zemalja i onoga što nose, Gospodaru šejtana i onih koje su u zabludu odveli, Gospodaru vjetrova i onoga što nose, molimo Te za dobro ovoga mjesta i dobro njegovih stanovnika i dobro koje je u njemu, a utječemo se od zla ovoga mjesta, i njenih stanovnika, i svakog zla u njemu.” Ovu dovu učio je prilikom ulaska u svako naseljeno mjesto. Potom je rekao: “Krenite u ime Allaha!” (Ali, Sahihus-siretin-nebevijja)

Pala je noć i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je vojsci da spava na ulazu u Hajber. Probudili su se vrlo rano, podigli su šatore i ulogorili se u dolini Er-Redži‘, koja se nalazi između Hajbera i plemena Gatafan, da bi na taj način spriječili da židovima stigne pomoć od tog plemena. (Rizkallah, Es-Siretun-nebevijje fi dav’il-mesadiril-aslijja)

Ujutro su stanovnici Hajbera s lopatama i korpama izašli na svoja imanja, pa kada ugledaše muslimansku vojsku, počeše vikati: “Muhammed, tako nam Boga! Dolazi Muhammed sa svojom vojskom!”

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Allahu ekber! Opustošen bio Hajber! Kada mi izađemo na megdan nekom narodu, loše će jutro osvanuti onima koji su opomenuti!” (Buhari, Sahih, br. 4197 i 4198, Muslim, Sahih, br. 1365)

Neki učenjaci smatraju da se bitka protiv Benu Nadira odigrala šest mjeseci nakon Bedra, ali većina historičara i poznavalaca sire Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, smatra da se desila u mjesecu rebiul-evvelu četvrte godine po Hidžri. (El-Ali, Sahihus-sire) Što se tiče povoda, historijski izvori ukazuju da su za ovu bitku postojala tri povoda:

● Nakon Bitke na Bedru, pleme Benu Nadir je, po nagovoru Kurejšija, pokušalo ubiti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Prvi pokušaj se desio nakon Bitke na Bedru kada su Kurejšije zaprijetile Benu Nadiru da će započeti rat protiv njih ako ne stupe u borbu protiv Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Poglavari plemena su se tada odlučili na zavjeru. Pozvali su Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da dođe sa trideset ashaba kako bi razgovarao sa trideset njihovih vjerskih učenjaka, obećavši da će pleme primiti islam ako uvjeri njihove učenjake. Kada su se približili, židovi su predložili da se odvoji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i trojica njegovih ashaba sa trojicom židovskih učenjaka, a ova trojica su imali pripremljene noževe, ali je jedna židovka, čiji je brat bio musliman, saznala šta spremaju i obavijestila o tome brata koji je obavijestio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa se vratio ne sastavši se sa židovskim poglavarima. Potom ih je stavio pod opsadu sa vojnim odredima i borio se protiv njih te su se sporazumjeli da odu u izgon i da mogu sa sobom ponijeti sve svoje stvari koje mogu ponijeti deve, osim oružja i oklopa.