jedinstvo

Uzvišeni Allah obdario je islamski ummet blagodatima koje nije podario nijednom drugom ummetu i proglasio ga je najboljim ummetom na Zemlji, rekavši: "Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete." (Alu Imran, 110)

Muslimani širom svijeta nalaze se u veoma nezavidnom položaju, a to se odnosi i na muslimane u Bosni i Hercegovini. Historija islama nije zapamtila ovakvo loše stanje među muslimanima. Kroz povijest je bilo teških vremena, ali kada bi muslimani slabili na jednom kraju svijeta, na drugom bi jačali. Kada je padala islamska Španija, Endelus, na drugom kraju islamskog svijeta stvarala se snažna i organizovana Osmanska država. Kako se onda ponašati da bi nam Allah popravio stanje nabolje? Vrlo je značajno govoriti o jedinstvu muslimana i konkretno raditi na njegovom ostvarenju.

Jedinstvo muslimana, ujedinjenje, život i rad u zajednici, želja je i nada svakog iskrenog vjernika, jer nijedan iskreni vjernik ne sumnja u plemenitost, vrijednost, važnost i obaveznost ovog cilja.

Najgore što se može desiti jeste da usvojimo mentalitet žrtve, tj. da sve i svakoga počnemo kriviti za svoje stanje, ali bez praktičnog ulaganja napora da se stanje promijeni. Naravno, opravdana kritika ima svoje mjesto, potrebno je ukazivati na probleme, ali to ne smije postati samo sebi cilj. Prebacivanjem krivice na drugoga, ustvari odbacujemo vlastitu odgovornost za životne tokove i situaciju u kojoj se nalazimo. Ali to nije sve! Okrivljavanjem drugih, dajemo im pravo da upravljaju našim životima. Kao što znamo, prebacivanje krivnje gotovo uvijek prati i osjećaj “pravednog bijesa” koji upućujemo onima koji su nam učinili nažao. Da se razumijemo, nema ništa loše u emocijama bijesa, ljutnje ili bola. Emocije su dio ljudskog iskustva na Zemlji i mogu imati pozitivne učinke. Međutim, emocija bez rada je samo gubljenje vremena. Rješenje je – vjernici moraju preuzeti odgovornost i obavezu šireg društvenog angažmana i raditi na popravljanju velikog broja evidentiranih problema. U svemu tome moraju nastupati organizirano, proračunato i složno. Potrebno je preventivno i na svaki raspoloživi način reagirati, jer danas je stradala Hava, a sutra, ne dao Allah, to može biti neki drugi vjernik ili vjernica. Ne dopustimo da se vjernicima čini nepravda na takav način!

Svaki čovjek nosi breme svojih grijeha i niko drugi mimo njega neće odgovarati za njih. Uzvišeni Allah rekao je: ''...i svaki grješnik će samo svoje breme nositi“ (prijevod značenja El-En'am, 164); ''Svaki čovjek je odgovoran za ono što je radio'' (prijevod značenja El-Mudessir, 38). Kada su u pitanju muslimani, sljedbenici Kur'ana i sunneta Božijeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, naše riječi i djela izlaze iz domena lične koristi i štete i ulaze u domen djela i riječi koje mogu nanijeti štetu ugledu islama i muslimana. Stoga moramo voditi brigu o svojim riječima i djelima. U Kur'anu i sunnetu izrečena je jasna zabrana svake riječi i djela koje je u osnovi dozvoljeno, a koje ima za rezultat narušavanje ugleda islama.

Mekka je najbolje i najsvetije mjesto kod Allaha. U njoj je sagrađen Bejtullah – Allahova kuća, sa ciljem Allahovog obožavanja i Njegovog tevhida – monoteizma. Mušrici Mekke sakupili su oko Bejtullaha 360 lažnih božanstava. Činili su u Mekki širk i i nevjerstvo. Pokušali su ubiti Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mučili su njegove drugove, protjerali su ih iz rodnog mjesta i prisvojili njihove imetke, uprkos tome što je ovakav oblik ponašanja bio neprimjeren u ovom svetom mjestu. Iako su idolopoklonici postupali zvjerski prema prvim muslimanima, Uzvišeni Allah nije dozvolio Svome poslaniku i njegovim drugovima da se bore protiv mušrika u Mekki, dok za to nije došlo odgovarajuće vrijeme. Povod ove zabrane bila je bojazan da će takav oblik suprotstavljanja nanijeti štetu islamu, muslimanima i islamskoj državi koja je tek bila uspostavljena.