higijena

Određeni pojmovi najbolje se mogu spoznati navođenjem primjera koji su usko vezani za čovjeka, a posebno onih koji su svakodnevni. Svima je i više nego očigledno i poznato da se održavanjem fizičke higijene čuva zdravlje, da se osjeća prijatan miris, a time i pristup prema okolici. To je sasvim normalna stvar koja je prirodno urođena kod svakog čovjeka. Isti je slučaj i sa mentalnom higijenom, s tim da je ona na neki način apstraktna. Ljudi ne vode računa o mentalnoj higijeni jer njene posljedice nisu odmah vidljive. Kada uprljate svoje tijelo, to odmah vidite, kada se duži vremenski period ne kupate, ne čistite, to drugi ljudi itekako osjete. Ali, kada dugo vremna ne čitate, ne slušate korisne stvari, ne družite se sa kvalitetnim osobama, to ne možemo da primijetimo odmah. Neki to nikad ne primijete, a neki, ipak, dođu "tobe". Ovu temu smo započeli u prethodnom broju, a u ovom broju značajno ćemo je proširiti. Također, nećemo se držati striktno nekog već ustaljenog metodološkog orijentira već ćemo pisati slobodnim jezikom.

Štapić za žvakanje, čišćenje zuba, misvak, sivak – sve su nazivi koji označavaju grančicu pomalo zapostavljenog i sve više zaboravljenog sunneta. Naziv je dobio od arapske riječi yudlik, koji se ugrubo može prevesti kao “masaža”, tj. masaža unutrašnjosti usta. To znači više od “četkanja zuba”. Dobiva se od biljke kharijal (lat. Salvadora persica), koja se može naći u suhim i sušnim područjima.

Zbog svojih pozitivnih farmaceutskih djelovanja na zdravlje čovjeka i činjenice da se koristi već stoljećima, od 1986. godine nalazi se u preporukama Svjetske zdravstvene organizacije za oralnu higijenu. No, zbog prilično slabe osviještenosti ljudi i nezainteresiranosti, naučno se proučava tek unatrag dva desetljeća pa su saznanja o njegovim djelovanjima dosta ograničena.

Zarazne bolesti i epidemije i u savremenom svijetu nemilice odnose ljudske živote. Mnogi su uzroci takvog satanja, ali sasvim je sigurno da prljavština i nehigijena imaju veliku ulogu u tome i otuda je neophodno ukazati na stav islama u pogledu čistoće i higijene kao najvažnijih faktora preventive.

Osmijeh i zubi su gotovo prva slika i čimbenik na osnovu kojeg gradimo mišljenje o određenoj osobi. To je onaj prvi utisak. Osobe sa lijepim i zdravim zubima su u pravilu samopouzdanije, otvorenije, ulijevaju osjećaj povjerenja i srdačnosti, i s takvim osobama po inerciji svi lakše i radije komuniciramo. Najvažnija stvar koju moramo imati na umu jeste kako je zdrav osmijeh jedino lijep osmijeh. I naravno, ne govorimo samo o estetskom aspektu. Davno je dokazana veza između bolesti lokaliziranih u usnoj šupljini i drugih zdravstvenih problema kao što su bolesti srca, oka, prijevremenog poroda i drugo. Nećemo jasno zanemariti genetički aspekt u kvalitetu i zdravlju zubi, ali ono što je puno važnije jeste svakako pravilna higijena, ispravna prehrana i redovita stomatološka kontrola. Samo uz takve mjere spriječit ćemo oboljenja zubi i potpornog zubnog aparata (karijes i paradontoza) kao i mnoga druga oboljenja usne šupljine. Trebamo naravno biti svjesni i činjenice da kako starimo, tako i naši zubi stare, i kako postoje određeni znakovi koji nas sve pogađaju tokom godina. Govorimo o pojavama i procesima tipa povlačenja zubnog mesa, caklinske erozija, gubitka bjeline, iritacije desni, osjetljivosti zubi. Povlačenje zubnog mesa je jedan od najučestalijih znakova, progresivnog je tipa, nastaje postupno tokom godina, sporo gotovo neprimjetno. Kad se počnu javljati prvi simptomi ili uz upozorenje stomatologa, pacijenti počinju bivati svjesni problema. Caklinska erozija odnosi se na nepovratni gubitak zubne cakline koji nije bakterijskog porijekla, već se javlja usljed dodira zuba sa kiselinom iz hrane i pića te želučanom kiselinom (usljed povraćanja ili vraćanja kiselog želučanog sadržaja kod nekih oboljenja). Kao posljedica, zubi gube dio zaštitnog sloja, postaju slabiji i osjetljiviji. Gubitak bjeline kojoj najčešće pridonosi taloženje pigmenata iz hrane i pića te stanjivanje cakline, što za posljedicu ima žućkast izgled zubi. Iritacija desni nastaje tokom vremena zbog prisutnosti toksina u plaku, a karakteriziraju je crvenilo, otečenost i krvarenje desni. Osjetjivost zubi javlja se kao posljedica izloženosti zubi caklinskoj eroziji ili zbog povlačenja zubnog mesa. Zubi postaju osjetljivi na toplo/hladno, slatko/slano ili na kontakt sa zrakom. Da bi se spriječilo nakupljanje plaka koje u perspektivi dovodi do upale zubnog mesa, potrebno je obratiti pažnju na oralnu higijenu.
Oralna higijena podrazumijeva svakodnevo četkanje zubi, masažu zubnog mesa i upotrebu zubnog konca. Upala zubnog mesa najlakše će se prepoznati ako se pojavi krvarenje iz desni tokom četkanja. Ukoliko se upala zubnog mesa, odnosno površnog dijela paradonta, zanemari, uznapredovat će i početi razarati dublje dijelove potpornog aparata, te u konačnici dovodi do pomičnosti zuba i njegovog gubitka. Osim nepravilne ili neredovite higijene, postoje i drugi čimbenici koji pospješuju i ubrzavaju tok paradontalne bolesti odnosno same upale. U tu skupinu spadaju loši protetski nadomjesci, ispune, krunice te dijelovi proteza i kvačica koji leže na zubnom mesu. Ukoliko imamo preširoke ispune i krunice, stvara se izvrsno mjesto za zadržavanje hrane i stvaranje plaka. Dijelovi proteze koji leže na zubnom mesu i vrše pritisak na zubno meso, mogu dovesti do mehaničkog oštećenja paradonta i uzrokovati resorpciju kosti. Dakle, loše izrađena ispuna, kvačice, sve to može dovesti do bolesti zubnog mesa i u konačnici gubitka zuba. Ne treba zaboraviti ni pušenje koje, iako ne utječe izravno na sam nastanak upale, dovodi do smanjenja odbrambene sposobnosti organizma te samim tim dovodi do napretka upale. U narednom broju nastavit ćemo sa temom o oralnom zdravlju i savjetima koji mogu pomoći u njegovom očuvanju.

Vjerujem kako se svako od nas barem jednom susreo sa nelagodom prouzrokovanom neugodnim osjećajem nagluhosti, punoće, šumom u uhu, a ponekad i vrtoglavicom, u krajnjem slučaju nimalo prijatnom upalom uha. Vrlo često sami smo krivi za to jer ne znamo pravilan način održavanja higijene uha. Najčešće nakon kupanja ili prilikom osjećaja svrbeža posegnemo za popularnim baby-štapićima. I to je prva kardinalna greška. Ne znam da li ste uočili da čak na njihovoj ambalaži piše upozorenje kako se ne smiju koristiti za čišćenje ušnog kanala. Da, ali svejedno, svi krenemo u smjeru te pogreške. Da bismo pojasnili zašto nas uho uopće i zasvrbi, malo ćemo se osvrnuti na anatomiju i histofiziologiju ovog organa. Uho je suptilan instrument odgovoran za raspoznavanje i sakupljanje zvukova i prijenos zvučnog signala u mozak. U uhu se nalaze polukružni kanali odgovorni za ravnotežu i orijentaciju. Postoje tri polukružna kanala, dva određuju vertikalna kretanja tijela, kao što su pad i skakanje, a treći horizontalna – okretanje. Uho je u potpunosti formirano već u 18. sedmici prenatalnog razvitka i izvršava svoje funkcije u tijelu fetusa, a već u 8. sedmici započinje sa aktivnošću. Uho nije samo prvi organ koji počinje raditi, već i posljednji koji prestaje sa radom. Uho opskrbljuje mozak senzornom energijom. Osim sluha, bez uha ne bismo poznavali ravnotežu. U uhu se stvara cerumen ili, kako se još često naziva, ušni vosak, smola. Cerumen je žutosmeđa masa koja u ušnom kanalu (zvukovodu) nastaje kao produkt rada ceruminalnih žlijezda i žlijezda znojnica, pomiješana s oljuštenim stanicama kože, česticama nečistoće i ponekom dlakom iz zvukovoda. Stvaranje i spontano čišćenje cerumena iz zvukovoda prirodne su pojave. Međutim, u nekih ljudi dolazi do potpunog začepljenja zvukovoda cerumenom, bilo zbog povećanog stvaranja ili otežanog spontanog čišćenja (npr. sužen zvukovod, životna dob), a često i nepravilnog postupanja pri održavanju higijene zvukovoda. Tada nastupaju tegobe koje znaju biti vrlo neugodne, a kada se prvi put jave, obično nas zaplaše zbog neugodnog osjećaja nagluhosti i punoće (pritiska) u ušima, šuma ili vrtoglavice. Cerumen čini kožu zvukovoda masnom, elastičnom, odbija kukce svojim mirisom i djeluje kao baktericid. Zdrava količina cerumena štiti naše uho od infekcija i trauma, međutim višak dovodi do povećanja mogućnosti od infekcija i otežava sluh. Začepljenje uha može biti, dakle, prouzrokovano povećanim stvaranjem cerumena ili nestručnim pokušajima čišćenja uha. Dakle, na prvom mjestu pogrešnih postupaka prilikom začepljenja uha nalazi se pokušaj samopomoći pamučnim "baby-štapićem". Kako ovakvi pokušaji obično ne urode plodom, a osjećaj svrbeža i nagluhosti se pojačava, korisnik postaje sve agresivniji, štapić ulazi sve dublje u zvukovod pa dolazi do utiskivanja cerumena dublje u zvukovod ili do boli zbog povrede kože zvukovoda. Koža je u dubljim dijelovima zvukovoda jako tanka i stoga osjetljiva na ovakve manipulacije koje je mogu povrijediti uzrokujući bol, a uho čine osjetljivim na bakterijske i/ili mikotičke infekcije. Nisu rijetke ni povrede bubnjića štapićem, pogotovo u djece, ili otkidanje dijelova štapića i zaostajanje u zvukovodu (corpora aliena – strana tijela). Na drugom mjestu je nestručna manipulacija prilikom ispiranja zvukovoda koja može izazvati dodatne neugodnosti (vrtoglavicu i sl.). Zato otorinolaringolozi preporučuju izbjegavanje upotrebe štapića, bilo kod svrbeža (moguće mikoze!) ili kao sredstva za čišćenje uha. Ispiranje uha povjerite medicinski educiranoj osobi, svome liječniku. Pravilno i stručno odstranjenje nakupljenog cerumena – ispiranje vodom temperature 37°C u ordinaciji specijaliste otorinolaringologa ili liječnika porodične medicine – obično uspješno odstranjuje ove tegobe, a "bolesnik", riješen svojih tegoba, zadovoljan napušta liječničku ordinaciju. Problemi obično nastaju prilikom nestručnog pokušaja odstranjenja cerumena iz uha. Istina, danas u svijetu postoje teorije kako ni ispiranje uha nije tako dobro i poželjno te u nekim zemljama, primjerice Australiji, ne rade više takve intervencije. Alternativu predstavljaju tzv. gorući tuljci, što se, zbog upotrebe vatre, smatra kuriozitetom. Tuljac od papira ili drugog ekološkog materijala, obložen pčelinjim voskom obogaćenim propolisom, postavi se užim krajem na početak zvukovoda. Suprotni kraj tuljca se zapali, a toplina i podtlak (princip osmoze) koji pri tome nastaju razmekšat će i izvući cerumen iz zvukovoda i riješiti vas nelagode. Radi se o potpuno bezopasnom i vrlo učinkovitom postupku. Pri tome treba reći da je nužno slijediti upute proizvođača glede prozračnosti prostora te da kod ovog postupka trebaju biti prisutne dvije osobe. Na tržištu su popularne ''Bio Hopi'' svijeće. Dosta liječnika preporučuje ovu metodu. Osobno sam za to da ako se odlučite na ovaj princip čišćenja uha, neka to bude u ordinaciji otorinolaringologa. Ukoliko vam se vosak stvara previše, savjet je odlazak liječniku ili opće prakse ili ORL specijalisti da vam se uradi čišćenje uha, bilo klasičnom metodom ispiranja bilo sa gorućim tuljcem. I na kraju, još jednom da alarmiramo – baby-štapiće koji se mogu kupiti u svakom marketu prestanite upotrebljavati još danas.