skrušenost

Šeddad b. Evs, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada ljudi budu gomilali zlato i srebro, vi gomilajte, skupljajte ove riječi: ’Allahumme inni es’elukes-sebate fil-emri vel-‘azimete aler-rušdi, ve es’eluke šukre ni‘metike ve husne ibadetike, ve es’eluke kalben selima ve lisanen sadika, ve es’eluke min hajrin ma te‘alemu ve e‘uzubike min šerrin ma te'alemu, ve estegfiruke lima e‘alemu, inneke Ente ‘Allamul-gujub! – Allahu moj, ja Te uistinu molim za postojanost u islamu i odlučnost na Pravome putu; i molim Te za zahvalnost na Tvojim blagodatima i za lijepo obožavanje Tebe; i molim Te za čisto srce i za istinoljubiv jezik; i molim Te za svako dobro koje Ti poznaješ i utječem Ti se od svakog zla koje Ti poznaješ; i oprost tražim od Tebe za grijehe koje samTi učinio; a doista si Ti Onaj koji sve poznaje.” (Hadis su zabilježili imam Ahmed u Musnedu, Tirmizi u Sunenu, Ibn Hibban u Sahihu, Hakim u Mustedreku; a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim i spomenuo u svojoj Zbirci vjerodostojnih hadisa, br. 3228)

“O mladiću, bježi ka Allahu!”

Često se susrećete s ljudima koji vas poprijeko gledaju i vrijeđaju vjeru. To ne rade samo zato što im se ne dopadate. To je zbog toga što je njihovo srce postalo tvrdo i oni su skrenuli s Pravog puta, a to i ne znaju. Jer, Allah poručuje u Kur’anu: '“I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave, to su pravi grješnici.” (El-Hašr, 19) 

Dakle, nećete ni znati da se ste dospjeli u to stanje, a rješenje koje nam Allah nudi je jedno i sve što čovjek treba da uradi jeste da primijeni ono što nam Allah poručuje u Kur’anu: “Fefirru ilellah! – Požurite (bježite) ka Allahu!” (Ez-Zarijat, 50) U tefsiru ovog ajeta Ibn Kajjim, rahimehullah, kaže da se izraz “bježite ka Allahu” odnosi na udaljenost (između čovjeka i Allaha).

Allah ti poručuje: “Robe, vrati se nazad!” Ne može se reći ništa ljepše od toga. ”Ja ne želim da odeš, vrati se nazad!” U trenutku dok činiš pokajanje (tevbu) i dok govoriš: “O Allahu, oprosti mi!”, da li osjećaš promjenu u srcu, grižnju savjesti? Osjećaš li kako se oči pune suzama? Osjetiš li svoje srce kad poželiš obaviti namaz, možeš li osjetiti kako naviru emocije? To nije tvoja zasluga, to nisi ti mogao sam učiniti, ne možeš ti odlučiti hoćeš li se pokajati. Ti ne možeš odlučiti: “Želim da mi bude oprošteno...”. To je Allah učinio i On stavlja skrušenost u tvoje srce, i On te vraća nazad. Ti si učinio mali korak, a Allah je učino ostatak. O robe Allahov, ko ti drugi može otkloniti grijehe i oprostiti osim Allaha?

Imam Ebu Hanifa

Ebu Jusuf pripovijeda: “Dok sam šetao sa Ebu Hanifom, čuo sam čovjeka kako kaže drugom: ‘Ovo je Ebu Hanifa, on ne spava po noći.’ Ebu Hanifa reče: ’Tako mi Allaha, neće se o meni pričati ono što ne radim.’ Zatim je noći provodio u namazu i skrušenim dovama.’” Ebu Hanifa en-Nu‘man b. Sabit b. Zuta el-Kufi poznati je imam, fakih ummeta, alim Iraka. Rođen je osamdesete godine po Hidžri, za vrijeme mlađih tabiina. Upitan je imam Malik: “Da li si vidio Ebu Hanifu?”, pa je rekao: “Da, vidio sam čovjeka koji, kada bi te htio ubijediti da je ovaj stub od zlata – dokazao bi ti to.” Od Abdullaha b. Mubareka prenosi se da je rekao: “Nisam vidio poštovanijeg čovjeka u društvu, ljepšeg ponašanja i blažeg od Ebu Hanife.” Jahja b. Abdulhamid prenosi od svog oca da je rekao: “Družio sam se s Ebu Hanifom šest mjeseci i nisam vidio da je klanjao sabah osim s jacijskim abdestom, i svake noći pred sehur završio bi hatmu.” (Vidjeti: Sijeru a‘lamin-nubela, 6/399.) Od Eseda b. Amra prenosi se da je Ebu Hanifa četrdeset godina klanjao jaciju i sabah s istim abdestom. (Vidjeti: Sijeru a‘lamin-nubela, 6/399.) Ebu Asim en-Nebil ka‍že: “Zbog mnoštva namaza koje je klanjao, Ebu Hanifu su nazivali klin.” (Vidjeti: Sijeru a‘lamin-nubela, 6/400.)

Neki su ljudi Amiru b. Abdulkajsu spomenuli nedostatak koncentracije u namazu, pa je rekao: “Vi to osjećate? Tako mi Allaha, draže mi je da se vrhovi kopalja zabodu u moju utrobu nego da osjetim nedostatak koncentracije u svom namazu.” (Vidjeti: Hil’jetul-evlija, 2/92) Kada je Amir b. Abdulkajs bio na samrti, zaplakao je, pa su ga upitali: “Zašto plačeš?”, a on je odgovorio: “Ne plačem iz straha od smrti, niti zbog čežnje za dunjalukom, već plačem iz čežnje za žeđi koju sam osjećao u vrelim podnevnim satima (zbog posta) i za noćnim namazom.” (Vidjeti: Sijeru a‘lamin-nubela, 4/19, i Hil’jetul-evlija, 2/88) Amir b. Abdulkajs rekao je: “Da nas Allah nije iskušao time da moramo jesti, a da kada jedemo moramo izgubiti abdest, vidio bi me moj Gospodar da sam Mu stalno na rukūu i na sedždi.” (Vidjeti: Sifetus-safve, 3/205) Amir b. Abdulkajs klanjao je po osam stotina rekata u toku jednog dana i noći, a i pored toga, korio je samog sebe govoreći: “Doista malo ibadetim”. (Vidjeti: Sifetus-safve, 3/205)

Od Sa‘da b. Muaza, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Kada sam u namazu, ne mislim ni o čemu osim o onome što govorim.” (Vidjeti: Ibn Tejmijja, Medžmuul-fetava, 22/605, Ibn Abdul-Berr, El-Istiab, 1/182, El-Mizzi, Tehzibul-kemal, 3/418) Od Adija b. Hatima, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Nije došlo vrijeme namaza a da ga se prije toga nisam već zaželio.” (Vidjeti: Abdullah b. Mubarek, Ez-Zuhd ver-rekaik, 787, sened je vjerodostojan) Od Adija b. Hatima, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Otkad sam primio islam, nije nastupio novi namaz a da već nisam bio pod abdestom.” (Vidjeti: Zehebi, Sijeru ealamin-nubela, 3/164, Muessesetur-risale) Abdullah b. Zubejr, radijallahu anhu, bio je na sedždi kada je kamen iz katapulta odnio dio njegove odjeće, a on nije ni podigao glavu. Također, dok je stajao u namazu kod Mekami-Ibrahima, kamenje iz katapulta prolazilo je pored njega, a on se nije savijao, nije uzmicao, niti se plašio. (Vidjeti: Ibn Tejmijja, Medžmuul-fetava, 22/605, i Ebu Šejh el-Asbehani, Tabekatul-muhaddisin bi Asbehan, 200)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko lijepo uzme abdest, zatim klanja dva rekata, lijepo čineći ruku’ i iskazujući skrušenost, a onda zatraži oprost od Allaha, bit će mu oprošteno.” (Biljež‍i imam Ahmed sa dobrim senedom. Vidjeti: Sahihut-tergib vet-terhib, 1/94) Od Ubade b. Samita, radijallahu anhu, prenosi se da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ‘Allah je pet namaza učinio obaveznim, pa ko lijepo uzme abdest za njih, klanja ih u njihovo vrijeme, upotpuni ruku’, sedždu i skrušenost, ima obećanje od Allaha da će mu oprostiti grijehe.” (Biljež‍i Ebu Davud u Sunenu, sahih li gajrihi. Vidjeti: Sahihut-tergib vet-terhib, 1/95) Od Ebu Abdullaha el-Eš‘arija, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio čovjeka koji ne upotpunjava rukū’ i brzo obavlja sedždu, kao da kljuca, pa je rekao: ‘Kada bi ovaj umro u ovakvom stanju, ne bi umro u Muhammedovoj vjeri.’” (Biljež‍i ga Et-Taberani u El-Kebiru, Ebu Ja’la, i Ibn Huzejme u Sahihu, sa dobrim senedom. Vidjeti: Sahihut-tergib vet-terhib, 1/127.) Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Namaz ima tri trećine: čistoća je trećina, ruku’ je trećina i sedžda je trećina; pa ko ih obavi dajući im njihovo pravo, bit će mu primljen namaz, a sa njim i ostala djela, a kome ne bude primljen namaz, neće mu biti primljena ni ostala djela.” (Biljež‍i ga El-Bezzar sa dobrim senedom. Vidjeti: Sahihut-tergib vet-terhib, 1/129)

Nisi li primijetio da su ljudi Allahu najbliži u mjesecu ramazanu, da su na noćnom namazu u tom mjesecu posebno skrušeni? Mnogi plaču dok imam uči kur’anske ajete ili pak dove. Ta skrušenost je plod osjećaja da se obraćaš nekome ko te sluša. Stoga, otvori svoje srce na namazu i povjeri se svome Gospodaru. Obrati Mu se, traži od Njega, jer znaj da On to traži od tebe. On želi da Ga moliš. On želi da Mu se obraćaš. On je taj koji kaže: “Molite me, Ja ću vam se odazvati.” (Gafir, 60) Pristupimo našim namazima na ovaj način. Oživimo ih i udahnimo im dušu skrušenosti, jer slast namaza možemo osjetiti samo u skrušeno obavljenom namazu.