lijek

"I okrenu se od njih i reče: 'O Jusufe, tugo moja!', i oči mu pobijelješe od jada, bio je vrlo potišten." (Jusuf, 84)

"Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim." (Jusuf, 86)

Jakub, alejhis-selam, ostao je tako slomljenog srca, brojeći dane. Kada su mu Jusufova braća došla s viješću da su ostali i bez drugog brata, srce mu se još više stegnulo, pa se tako počeo prisjećati Jusufa i to mu ispuni dušu. Nije imao snage da išta uradi osim da se povuče u osamu, skloni se od svih, noseći tako sa sobom potištenost i tugu. Teška tuga prekrila mu je oči, a njegov je jezik zborio: "O Jusufe, tugo moja", kao da mu se tuga pretvorila u Jusufa kojeg on doziva iz daljine.

Sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Čovjeku, kao društvenom biću, nerijetko se na putu uspostavljanja zdravih društvenih odnosa ispriječe nesporazumi, svađe i razilaženja, koja su opet rezultat nedovoljno jasne komunikacije i razumijevanja. Život je, pored svih ljepota, protkan i kušnjama i neugodnim trenucima, koje često definiramo kao probleme. No, savremeni psiholozi tvrde da je lijek za mnoge "probleme" ustvari učinkovita interpersonalna komunikacija, navodeći da osamdeset posto problema u međuljudskim odnosima ustvari nisu problemi već nedostatak međusobnog razumijevanja. (James. C. Wetherbe, Bond Wetherbe, Vještine komuniciranja)

Muslimani, vođeni principima savršene vjere, savjete i smjernice crpe iz časnih izvora dini-islama u svim prilikama, pa tako i u pogledu kulture dijaloga.

Pčela je jedna od najfascinantnijih i najslabijih životinja od onih koje možemo vidjeti golim okom. Naime, dovoljan je samo jedan ubod pčele da bi čovjek usljed anafilaktičke reakcije na licu mjesta preminuo. A dovoljna je samo jedna pčela da bi čovjeku u tom savršeno usklađenom pčelinjem svijetu proizvela zlatnu viskoznu tekućinu, kao prevenciju i lijek za mnoge bolest. Dakle, i otrov i lijek.

Ibn Abbas kaže: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao je kod zemzema pa smo mu zagrabili jednu kofu iz koje se napio. Na kraju je jedan gutljaj zemzema iz usta vratio u kofu koju su ponovo sasuli u bunar.” (Ahmed, 1/372) U drugoj predaji od Vaila b. Hudžra navodi se da je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, donesena posuda sa zemzemom, pa je njome isprao svoja usta, a potom je vratio vodu natrag u posudu. Voda je imala miris ljepši od mošusa ili kao mošus. (Ahmed, 4/318) Vrijednost zemzem-vode znaju i učeni ljudi iz reda ehlul-kitabija. Mudžahid b. Džebr pripovijeda da su jednom prilikom, dok su putovali zemljom Bizantinaca, bili prinuđeni prenoćiti kod jednog svećenika. Svećenik je upitao prisutne da li među njima ima neko iz Meke, a Mudžahid je odgovorio da ima. Svećenik ga je upitao kolika je udaljenost između Zemzema i Crnog kamena, a Mudžahid je rekao da ne zna tačno, nego da samo može nagađati. Svećenik reče: “Ja znam, voda prolazi ispod Crnog kamena. Da imam posudu u kojoj se nalazi zemzem-voda, bila bi mi draža od iste posude pune zlata.” (El-Fakihi, 2/37/1097, s ispravnim lancem prenosilaca)