Broj 15

Sestra Nura bila je izrazito blijedog lica, mršava tijela. Mnogo je učila Kur'an. Tragala bih za njom i nalazila bih je u njenoj sobi na ruku'u ili sedždi. Nalazila bih je visoko podignutih ruku prema nebesima. Molila je svoga Uzvišenog Gospodara za milost. Ovakvo je bilo njeno stanje jutrom i večeri, naročito u zadnjim časovima noći. Ja sam mnogo čitala časopise, mnogo gledala televizor i video, toliko da sam postala i poznata po tome. Svoje obaveze prema Uzvišenom Allahu nisam izvršavala. Namaz nekada bih i klanjala ... često i ostavljala.

Kada jednom gradu ili mjestu prijeti opasnost od njihovog neprijatelja, sigurno da će se njegovi stanovnici osjećati bezbjednim ako se unutar tog područja nalaze hrabri vojnici koji će ih odbraniti od napada neprijatelja. Rekli smo da će se stanovnici tada osjećati bezbjednijim, sigurnijim, smirenijim, pa zamislimo vjernika, njegov smiraj, uzdanje i bezbjednost kada bude svjestan da je Allah Taj Koji će ga zaštititi od bilo kakve štete, nesreće ili zla koje mu želi nanijeti šejtan i njegova skupina. Pogledajmo šta nam poručuje naš Plemeniti Gospoar, Allah, dželleša'nuhu: "Ako se budete Allaha bojali i budete strpljivi, onda vam njihove spletke neće moći nimalo nauditi." (Prijevod značenja Alu- Imran, 120)

• Da li ste znali da nije dozvoljeno pisati ajet ili više ajeta u liku ptice (i sličnoga) zbog izigravanja i omalovažavanja Allahovog govora. (Islamski pravni kolegij u Mekki, redžeb, 1410. H. g.)

Od osobina iskrenih vjernika jeste i čuvanje stidnih mjesta od bluda. Uzvišeni Allah obavještava nas u Svojoj knjizi da je čuvanje stidnih mjesta od osobina vjernika, onih koji će uspjeti na Sudnjem danu, koji će naslijediti džennet Firdevs i vječnost u njemu. Uzvišeni kaže, kao što stoji u prijevodu značenja: "i koji stidna mjesta svoja čuvaju" (El-Mu'minu, 5), da bi na kraju rekao: "oni su dostojni nasljednici, koji će džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti." (El-Mu'minun, 10-11) Doista, blud nije svojstven vjernicima, jer je u potpunoj oprečnosti sa čuvanjem stidnih mjesta o čemu nas obavještava Uzvišeni da je to istinska osobina vjernika. Zbog toga, islam ga je i zabranio. Uzvišeni Allah zabranio je Svojim robovima svako približavanje bludu, svako približavanje onome što vodi bludu. Blud je nazvao razvratom, zlim i lošim djelom, jer je blud, doista, prezren put i izbor.

Neka je sva hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, Koji nas uputi na Pravi put i poduči nas onome što nismo znali, a On je Sveznajući, Stvoritelj nebesa i Zemlje, Najmilostiviji. Neka je salavat i selam na Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je poslan kao milost svim svjetovima, na njegovu porodicu i sve ashabe. Cijenjena sestro, sretna sam što ti na ovaj način mogu uputiti nekoliko riječi. Tebi, dunjalučkom ukrasu i svjetlu kuće.

Na naredbu hadždža, kao petog islamskog šarta, Uzvišeni Stvoritelj je ukazao slijedećim riječima: "...Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje - pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome." (Prijevod značenja Alu-Imran 97)

Hidžra je preseljenje iz zemlje nevjerstva u zemlju islama. Uzvišeni Allah kaže, kao što stoji u prijevodu značenja: "Kad budu uzimali duše onima koji su se prema sebi ogriješili, meleki će upitati: 'Šta je bilo s vama?' – 'Bili smo potlačeni na Zemlji' – odgovoriće. – 'Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekud iseliti?' – reći će meleki, i zato će njihovo prebivalište biti džehennem, a užasno je on boravište." (Prijevod značenja En-Nisa', 97) Od Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, se prenosi da je rekao: "Ja se odričem svakog muslimana koji je među mušricima, jedan drugom vide vatru!" - tj. žive tako blizu da ukoliko nalože vatru i jedni i drugi, musliman vidi vatru mnogobožaca, a i oni vide njegovu vatru, (odnosno kuću u kojoj se loži vatra). Hadis su zabilježili: Nesai, 4780; Ebu-Davud, 2645; Tirmizi, 1604; Taberani u Kebiru, 2264, 2265; Bejheki, 8/131, preko Kajs b. Ebi-Hazima od Džerir b. Abdullaha. Ebu-Davud i Tirmizi zabilježili su ovaj hadis sa spojenim lancem prenosioca u kojem je spomenut Džerir b. Abdullah, dok je Nesai isti hadis zabilježio s prekinutim lancem prenosioca u kojem izostaje Džerir. Imam Ševkani u svome vrijednom djelu "Nejlul-evtar" (5/94) spominje da su Buharija, Ebu-Hatim, Ebu-Davud, Tirmizi i Darekutni preferirali mišljenje da je hadis mursel, dakle s prekinutim lancem prenosioca, u kojem nedostaje ashab Džerir b. Abdullah, dok je, istaknuti učenjak Muhammed Nasiruddin Albani, rahmetullahi te'ala 'alejh, hadis ocijenio vjerodostojnim: Irvaul-galil, 1207. Pored spomenutog ajeta i hadisa postoji još mnogo šerijatskih tekstova slične sadržine. Propis hidžre ostaje i ona se ne prekida sve do Sudnjeg dana kako ističe većina islamskih učenjaka. Neki od njih kažu: "Naprotiv, hidžra je završena, više ne postoji, zbog riječi Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: 'Nema hidžre poslije osvojenja (Mekke)' i riječi: 'Hidžra je završena, ali ostaju borba i namjera'. Hadis su zabilježili: Ahmed, 1/226, 315, 316, 355; Buharija, 1834, 2783, 2825, 3077; Muslim, 1353-445; Ebu-Davud, 2480; Tirmizi, 1590; Nesai, 7/146, od Ibn-Abbasa, radijalahu te'ala 'anhuma. Prenosi se da je Safvanu b. Umejju, nakon što je primio islam, rečeno: "Nema vjere onaj ko ne učini hidžru", pa je došao u Medinu. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ga je upitao: "Eba-Vehb! Šta te je dovelo?" Odgovorio je: "Rečeno mi je: 'Doista, nema vjere onaj koji ne učini hidžru!' Na to mu je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Eba-Vehbe! Vrati se u dolinu Mekke. Dozvoljavam vam da stanujete na svome mjestu. Hidžra je završena, ali je ostala borba i namjera!" Hadis s ovim riječima bilježe: Se'id b. Mensur u svome Sunenu, 2/137; Bejheki, 1/9, 6-71; Ibn ebi-Asim, 1/97. Šejh Albani kaže da je lanac prenosioca ovog hadisa dobar, Irvaul-galil, 5/9. Dok, sličan hadis bilježe Ahmed, 3/401 i Nesai, 4169; za kojeg šejh Albani kaže da je vjerodostojan. Što se tiče nas (pravnika hanbelijske škole) mi uzimamo hadis Muavije, radijallahu te'ala 'anh, koji kaže: „Čuo sam Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da kaže: -Hidžra neće prestati sve dok ne prestane i tevba (pokajanje), a tevba neće prestati sve dok se Sunce ne pojavi sa Zapada-" Hadis bilježe: Ebu-Davud, 2479 i šejh Albani, rahmetullahi te'ala 'alejh, kaže za hadis da je vjerodostojan; Ahmed, 4/99; Nesai u Es-sunenu el-kubra, 8711. Takođe, od Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, se prenosi da je rekao: "Hidžra neće prestati sve dok traje borba!" Hadis su zabilježili: Ahmed, 5/270; Nesai, 3172, 3173 i šejh Albani za hadis kaže da je vjerodostojan; Ibnu-Hibban, 4866 i šejh Šuajb Arnaut za hadis kaže da je vjerodostojan; Tahavi u Muškilu el-asar, 3/258; Bejheki, 9/17-18; Mizzi u Tuhfetu el-ešraf, 6/402-403. Što se tiče hadisa: "Nema hidžre poslije osvojenja", tj. nema potrebe za hidžrom iz zemlje koja se osvoji i oslobodi. Takođe, što se tiče riječi Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, Safvanu: "Hidžra je završena ...", tj. prestala je hidžra iz Mekke, jer je hidžra iseljenje iz nevjerničke države, pa ukoliko se ta država oslobodi i prestane biti nevjernička, tada prestaje i hidžra iz nje. I takav je slučaj sa svakom nevjerničkom državom koja se oslobodi, prestaje hidžra iz nje, naprotiv ostaje da se čini iseljenje, hidžra, u tu državu koja je postala islamska. Ljudi se u pogledu hidžre mogu se podijeliti na tri kategorije Prva kategorija: Oni kojima je hidžra, iseljenje iz nevjerničke države obavezno. To je svaki onaj koji može da učini hidžru a nije u mogućnosti da ispoljava svoju vjeru u dotičnoj nevjerničkoj državi. Njemu hidžra biva obaveznom zbog riječi Uzvišenog Allaha: "Kad budu uzimali duše onima koji su se prema sebi ogriješili, meleki će upitati: 'Šta je bilo s vama?' – 'Bili smo potlačeni na Zemlji' – odgovoriće. – 'Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekud iseliti?' – reći će meleki, i zato će njihovo prebivalište biti džehennem, a užasno je on boravište." (Prijevod značenja En-Nisa', 97) Ova opasna prijetnja upućuje na obaveznost hidžre. Ispoljavanje vjere je obavezno i sve ono čime će se ispuniti ta obaveza takođe postaje obavezno, tako da je hidžra za onog koji je u mogućnosti da je učini u mjesto gdje će slobodno moći ispoljavati svoju vjeru, za razliku od njegove situacije u prethodnom mjestu,obaveza Druga kategorija: Oni za koje nema hidžre. To su svi oni koji nisu u mogućnosti da je učine zbog bolesti, prisile na boravak, slabosti, poput žena, djece i njima sličnim. Za takve nema hidžre zbog riječi Uzvišenog Allaha, kao što stoji u prijevodu značenja: "Samo nemoćnim muškarcima, i ženama, i djeci, koji nisu bili dovoljno snalažljivi i nisu znali puta, Allah će, ima nade, oprostiti jer Allah briše grijehe i prašta." (Prijevod značenja En-Nisa', 98-99) I uopće im se ne preporučuje da čine hidžru jer nisu u mogućnosti. Treća kategorija: Oni kojima se preporučuje hidžra iz nevjerničke države, ali ista nije i obavezna. To je svaki onaj koji je u mogućnosti da učini hidžru ali isto tako je i u mogućnosti da u dotičnoj nevjerničkoj državi ispoljava svoju vjeru. Takvom se preporučuje hidžra kako bi bio u mogućnosti da se bori protiv nevjernika kada se ukaže potreba za tim, kako bi povećao brojno stanje muslimana,a umanjio brojno stanje kod nevjernika, kako bi se sačuvao mješanja s njima i gledanja loših djela koja nevjernici svakodnevno čine. Međutim, hidžra mu ne biva obaveznom zbog njegove mogućnosti ispoljavanja svoje vjere. Kao što se prenosi da je Abbas, radijallahu te'ala 'anh, amidža Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, boravio u Mekki, a bio je prihvatio islam (Pogledaj El-Isabe, 3/631) Takođe, prenosi se da su Nu'ajm b. En-Nehhamu, radijallahu te'ala 'anh, kada je htio da učini hidžru došli iz njegovog naroda Benu Adijj i rekli mu: "Ostani kod nas i budi na svojoj vjeri! Čuvat ćemo te od onog ko ti želi zlo! ..." Pa je Nu'jm jedno vrijeme boravio kod svojih, da bi nakon nekog vremena učinio hidžru. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao mu je: "Tvoj narod je bio bolji prema tebi nego što je moj narod prema meni! Moj narod me istjerao i htio da me ubije, dok, tvoj narod tebe je sačuvao i zaštitio te zla drugih!" Nu'ajm, radijallahu te'ala 'anh, je na to odgovorio: "Naprotiv, Allahov poslaniče! Tvoj narod te istjerao u pokornost Allahu, subhanehu ve te'ala, i borbu protiv Njegovog neprijatelja, dok je mene moj narod odvratio od hidžre i pokornosti Allahu, subhanehu ve te'ala." (El-Isabe, 6/459) Prijevod „El-Mugni“, (13/149-152. str.) Ibnu-Kudame el-Makdisi, rahmetullahi te'ala alejh.

Šta poslije Ramazana? U Ramazanu sam se približavao Allahu, subhanehu ve te'ala. Mnogo sam klanjao dobrovoljne namaze. U tome sam osjećao slast 'ibadeta. Mnogo sam učio Kur'an plemeniti. Namaz u džematu nisam izostavljao. Svoj pogled sam čuvao od onoga što je Uzvišeni zabranio. Međutim, poslije ramazana izgubio sam onu slast u 'ibadetu. Onu žudnju i ustrajnost u 'ibadetu nikako ne mogu da povratim. Sada, mnogo često propustim sabah namaz u džema'tu. Prestao sam sa mnogobrojnim dobrovoljnim namazima. Prestao sa mnogobrojnim učenjem Kur'ana. Prestao sam ... Prestao sam ... Prestao sam ... Pa, ima li za ovakvo stanje riješenja i lijeka?

Muavija b. Ebi-Sufjan, radijallahu 'anhuma, nakon što je postao halifom, bio je svjestan da ga je Uzvišeni Allah zadužio istom onom zadaćom, kojom je zadužio prije njega Ebu-Bekra, Omera, Osmana, Aliju i Hasana, radijallahu 'anhum, a to je briga o ummetu i njegovoj budućnosti. Muavija, radijallahu 'anhu, preuzimajući vlast u svoje ruke ujedno postaje i prvi kralj u islamu, jer je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: ”Hilafet će poslije mene trajati 30. godina, a onda će Allah dati vlast onome kome On hoće”. (hadis je hasen, a bilježe ga: Ebu Davud, Tirmizi i Ahmed) Ovaj časni hadis, pored toga što je doživio svoje ostvarenje, ujedno je i dokaz da je Hasan, radijallahu 'anhu, peti pravedni halifa, jer njegovo namjesništvo (hilafet), koje je trajalo šest mjeseci, obuhvaćeno je navedenim hadisom. Ibn-Kesir, Allah mu se smilovao, je rekao: ”Poslanikove, sallallahu 'alejhi ve sellem, riječi da će hilafet poslije njega trajati trideset godina, dokazuju da je Hasan b. Alija,radijallahu 'anhuma, svojim namjesništvom dopunio tih trideset godina, jer je Hasan, radijallahu 'anhu, hilafet prepustio Muaviji u mjesecu, rebiu-l-evvelu, 41. godine po hidžri, što predstavlja punih 30 godina od smrti Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. A Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je preselio također u rebiu-l-evvelu, 11. godine po hidžri, pa je i ovo jedna od mu'džiza njegovog poslanstva, sallallahu 'alejhi ve sellem.“ (El-Bidaje ven-nihaje, 11/134). Veliki dio učenjaka, komentarišući navedeni hadis, smatra da se spomenuti vremenski period od 30. godina odnosi i na period namjesništva (hilafeta), Hasan b. Alije, radijallahu 'anhuma. Ovdje ćemo navesti samo neka od tih mišljenja:

Nastavljamo sa dozvolom Uzvišenog Allaha, da ukratko spominjemo pouke i poruke iz sure Jusuf, moleći Uzvišenog da nas učini od onih koji slušaju i slijede ono što je najbolje i najljepše.

Možda ćemo se zapitati zar i pobjeda ima svoju pravu ili pogrešnu definiciju i zar je ova tema zaslužna da zauzme veliki prostor u životu jednog muslimana ili da'ije. Naravno da se može desiti krivo shvatanje pobjede i naravno da ona zaslužuje veliku pažnju, jer će se musliman ili da'ija postaviti naspram nje onako kako ju je shvatio. Isto tako će krivo poimanje pobjede povući za sobom negativne posljedice, od kojih ćemo neke spomenuti.

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, neka je salavat i selam na posljednjeg Poslanika, Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem. U šta pozivamo? Šta je tema da’ve i šta je njena suština, te koja je važnost pozivanja? Ovo su pitanja na koja ćemo pokušati dati neke odgovore. Nema sumnje da je pozivanje ka Allahu, dželle ša'nuhu, pozivanje u Njegovu vjeru i pozivanje u ono sa čime su došli Njegovi poslanici.

Ovo su savjeti za suprugu, vlasnicu kuće i majku koja želi da od njene kuće učini sigurno mjesto koje okružuje ljubav, milost i smiraj. Sestro mu'minko – uzmi ovih deset savjeta i sa njima ćeš zadovoljiti svoga Gospodara, te ćeš usrećiti svoga supruga i sačuvat ćeš svoje kraljevstvo!? Zaista zbog grijehe propadaju države i ruše se kraljevstva, pa nemoj da se tvoja kuća sruši zbog grijeha i nepokornosti prema Allahu, subhanehu ve te 'ala.

Kada pogledamo u stanje muslimana i pokušamo dosegnuti do razloga koji su doveli muslimane do ovoga na čemu jesu, zasigurno, u masi tih razloga naći ćemo zapostavljanje konsultovanja, savjetovanja u svakodnevnom životu muslimana. Muslimani ne da su zapostavili ovu bitnu stvar samo kada su u pitanju vjerske stvari, već su zapostavili konsultovanje u svim segmentima ljudskog života, a na čelu svih spomenutih stvari zasigurno je zapostavljanje konsultovanja u pitanjima vezanim za vjeru. Zapostavljeno je konsultovanje u pitanju načina pozivanja ljudi u Islam, naređivanja na dobro i odvraćanja od zla, traženja znanja, šta čitati, kako čitati, od koga čitati, šta su prioritetne nauke za početnika u sticanju šerijatskog znanja i još mnogo drugih stvari. Bitnost konsultovanjaMnogo je razloga koje ukazuju na bitnost ove tematike, a pokušaćemo spomenuti neke od njih kako bi shvatili vrijednost konsultovanja i štetnost njegovog ostavljanja: