Tarik Beganović, prof.

Allahovo, tebareke ve te‘ala, ime El-Hajj (Živi) ukazuje na svojstvo života. To je svojstvo života koji nije nastao, već postoji oduvijek, koji neće prestati, već će postojati zauvijek, koji je čist od svakog nedostatka, uzvišen je naš Gospodar i čist od svake mahane. Onaj koji je vječno živ posjeduje svojstva znanja, sluha, vida, moći, milosti i ostala svojstva savršenstva, i kao takav zaslužuje da bude obožavan, i da Mu se čine ruku’ i sedžda, kao što Stvoritelj svjetova kaže u Svojoj plemenitoj Knjizi: “Ti se pouzdaj u Živog, koji ne može umrijeti, i veličaj Ga, i hvali!” (prijevod značenja El-Furkan, 85). Sva živa stvorenja koja će umrijeti, ili ona koja su već mrtva, ili stvari i predmeti koji u osnovi nemaju osobinu života, ne zaslužuju da budu obožavani, nego je Allah taj koji zaslužuje da se obožava, Živi koji neće umrijeti. Naš Gospodar u Svojoj plemenitoj Knjizi kaže: “On je Živi, nema istinskog boga osim Njega, zato samo Njemu dovu upućujte, iskreno Mu ispovijedajući vjeru. Hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!” (Prijevod značenja Gafir, 65)

Ova dva Allahova lijepa imena su od posebnog značaja i važnosti. To su imena kojima je Uzvišeni Allah u Svojoj plemenitoj Knjizi otpočeo suru El-Fatiha i sve ostale sure u kojima je objavio uputu i jasne dokaze. S ovim imenima Sulejman, alejhis-selam, otpočeo je svoje pismo upućeno kraljici Sabe. Džibril, alejhi-selam, dolazio je našem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, počinjući objavu svake nove sure sa ova dva imena. Kada je slao pisma vladarima, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na početku svojih pisama navodio je ova dva Allahova imena i podsticao svoje ashabe da svaki svoj posao počinju izgovarajući Allahova lijepa imena Milostivi i Samilosni. Na mnogim mjestima u Kur’anu ova dva Allahova imena navedena su skupa i oba ukazuju na Allahovu, tebareke ve te‘ala, osobinu milosti, s tim što, kada dođu skupa, onda ukazuju na postojanje rahmeta kao Allahovog svojstva i djela. Tako je Er-Rahman Onaj kojem je rahmet osobina, a Er-Rahim Onaj koji je milostiv prema Svojim robovima.

Prvo u što čovjek čvrsto povjeruje jeste da je Allah sve stvorio i da svime upravlja, a potom se uzdiže na više stepene, shvatajući da je Allah jedini pravi Bog koji zaslužuje da se obožava. Kada shvati da je sve u Njegovoj ruci: šteta i korist, davanje i uskraćivanje, uputa i zabluda, sreća i tuga, te da On upravlja srcima kako želi, da ne može uspjeti niko ako mu to On ne dozvoli i pomogne, da je ponižen i osramoćen samo onaj koga On ponizi, osramoti i okrene se od njega, a da je najboljeg, najsretnijeg, najispravnijeg, najblažeg i najčišćeg srca onaj ko vjeruje i obožava samo Allaha. Takvoj je osobi Allah najdraži, a u isto vrijeme najviše Ga se i boji, te se jedino u Njega uzda i polaže nade. Znači, ljubav prema Njemu je na prvom mjestu. Prvo u što srce povjeruje jeste da je Allah sve stvorio i da svime samo On upravlja, a potom se srce uzdiže i shvati da je On jedini zaslužan da se obožava.

Ispravno je reći da su Milostivi, Svemilosni, Stvoritelj, Plemeniti, Mudri – Allahova imena, a ne da je Allah ime Milostivog, Svemilosnog ili ime Plemenitog i tome slično. Isto tako, od posebnosti ovog imena jeste i to da ono ukazuje na značenja svih ostalih lijepih imena, a lijepa imena su pojašnjenje svojstava božanstva. Otuda je Allah ime na koje se vraćaju sva ostala Allahova lijepa imena i značenja svih Allahovih imena ukazuju na njega. Od njegovih posebnosti jeste i to da elif i lam prilikom dozivanja ostaju pri njemu. Zato kažemo: Ja Allah, pa je elif i lam sastavni dio imena Allah. Ali, kada se Allah doziva nekim drugim imenom onda se elif i lam brišu, pa ne kažemo: ja Er-Rahman, ja Er-Rahim, ja El-Gafur, nego ćemo reći: ja Rahman, ja Rahim, ja Gafur. Također, od posebnosti ovog imena jeste i to da su općepoznati, vjerodostojno preneseni zikrovi vezani za ovo ime. Tako su tesbih, tehmid, tekbir, tehlil, bismilla i mnogi drugi zikrovi vezani za ovo ime, naprimjer izgovaramo: subhanallah, elhamdulillah, Allahu ekber, la ilahe illallah, bismillah itd. Dakle, svugdje se spominje ime Allah. Od posebnosti ovog imena također je i to što se ono najviše spominje u Kur’anu, tj. spomenuto je više od dvije hiljade i dvjesto puta, što nije slučaj sa drugim Allahovim lijepim imenima, i Allah je ovim imenom započeo trideset i tri kur’anska ajeta.

Jedno od najpoznatijih mišljenja u pogledu najuzvišenijeg Allahovog imena, koje je ujedno i najispravnije i najbliže dokazima, jeste da je najuzvišenije Allahovo ime ''Allah''. Rekao je Ebu Abdullah ibn Mendeh u svojoj knjizi ''Et-Tevhid'': ''Ime Allah ukazuje na Njegovo Biće, Uzvišeni Allah zabranio je stvorenjima da se njim nazivaju, ili da neko drugo božanstvo tako nazovu. Učinio ga je početkom imana, stubom islama, njime se farzovi otpočinju, sklapaju ugovori, traži utočište od prokletog šejtana, s tim imenom se otpočinje i završava svako dobro djelo, veličanstveno je Njegovo ime, nema boga osim Njega.“ (Et-Tevhid, 2/21) Ime Allah ima odlike koje druga imena nemaju. Tako se Allahu pripisuju ostala imena, kao što kaže Uzvišeni u Svojoj plemenitoj Knjizi: ''A Allah ima najljepša imena“. Kažemo: Milostivi, Plemeniti, Vječni, Uzvišeni su Allahova imena, a ne kažemo: Allah je ime Milostivog. Ime Allah općenito ukazuje na značenje svih ostalih Allahovih imena, a imena su ta koja pojašnjavaju i ukazuju na Allahova plemenita svojstva. Zbog ovih i drugih odlika ovog imena, neki od učenjaka smatraju da je ''Allah'' najuzvišenije Allahovo ime. Ono što daje potporu ovom mišljenju jeste da se ovo ime nalazi u svim hadisima koji govore o Allahovom najuzvišenijem imenu.

Vješanje raznih talismana i hamajlija na kojima se nalaze Allahova imena, u autima ili u kućama, s namjerom da ih to štiti i čuva od uroka, zavisti i slično tome. Ovakav postupak svakako da je neispravan, jer u Kur' anu i sunnetu nije naveden nikakav dokaz za to. Naprotiv, postoje dokazi o zabrani ovakvog postupanja, kao što su riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ''Ko okači hamajliju na sebe, Allah mu neće ispuniti namjeru s kojom ju je okačio.“ (Ahmed, 4/154, Ibn Hibban, 6086, El-Hakim, 4/216) Ispisivanje Allahovih lijepih imena na ukrasnim levhama ili klesanje i pisanje po zidovima s ciljem uljepšavanja prostorija i mjesta za sjedenje. Ako se ispisivanje Allahovih imena obavlja krasopisom i dodatno ukrašava, to navodi onoga ko posmatra levhu da hvali njenu ljepotu i dotjeranost, što je pogrešno, jer ono što bi čovjek trebao da osjeti u pogledu Allahovih imena jeste bogobojaznost i povećanje imana, a to se ne može ostvariti na način koji nije propisan ovom vjerom.