mr. Jasin Jež

U ovom broju govorimo o tome da li su četverica imama bili tek predvodnici fikhskih škola koje nije obavezno slijediti u akaidskim pitanjima, ili su oni imami i u akaidu, postoje li razlike u osnovama vjerovanja kod četverice imama. U ovom dijelu odgovor ćemo pokušati dati kroz izlaganje stavova imama o pitanju Kur’ana, kadera, imana, ashaba, i raspravljanja u vjeri i filozofiji.

Vrijednost svake nauke ogleda se u vrijednosti onoga što ta nauka izučava. Akida je najvrednija nauka jer govori o Gospodaru svjetova, Allahu, dželle šanuhu. Prenosi Ebu Muti el-Hakem b. Abdullah el-Belhi da je imam Ebu Hanifa, neka je Allah zadovoljan njime, upitan o tome koji je najbolji fikh – razumijevanje vjere, pa je rekao: “Najbolji fikh je da čovjek nauči vjerovanje u Allaha...” (El-Fikhul-ebsat)

Najbolja generacija muslimana jesu oni koji su vidjeli Poslanika, alejhis-selam, i živjeli uz njega, dijelili s njim radost i tugu koje su pratile poslaničku misiju, neposredno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, učili ajete dok su objavljivani, kao i hadise, i pomno pratili njegove postupke i u stopu ga slijedili, i na koncu sve to nama u nasljedstvo ostavili.

Prve generacije muslimana, ashabi i tabiini, neka je Allah njima zadovoljan, brinuli su, uz prakticiranje vjere, o tome da se ono što su naučili decidno prenese budućim pokoljenjima. U tom periodu dolazi do podjele naučnih disciplina. Nastaje hadiska nauka, nauka o fikhu, tefsiru... Svojim trudom u izučavanju i pojašnjavanju vjerskih propisa istakli su se mnogi učenjaci i nastale su fikhske škole od kojih su neke u međuvremenu iščezle, poput škole imama Evzaija koji je imao mnoštvo sljedbenika.