Haris Hećimović

Imam Muslim bilježi hadis od Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma, u kojem se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednoga dana kazao svojim ashabima: "Kažite mi koje je drvo poput vjernika!" Ashabi su počeli da spominju drveće koje raste u dolini. Ibn Omer kaže: "Pomislio sam da je to palma i htio sam da to kažem, ali sam vidio da su tu sve stariji ashabi od mene, pa sam se zastidio da išta kažem. Pošto su ljudi zašutjeli, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'To je palma'". (Muslim, br. hadisa 7277*)*

U prepunom Mekanskom haremu, tavafeći oko časne Kabe, pritom vodeći grupu bosanskih hadžija, poguran velikom masom ljudi iza sebe, bio sam primoran gurnuti ljude ispred. Hadžija kojeg sam direktno svojim tijelom gurnuo, misleći da sam to namjerno uradio, uputio mi je riječi koje su ostale odzvanjati u mojoj glavi do danas. "Poštuj sebe, brate moj!", bile su riječi hadžije iz Egipta. Naš kratki dijalog nakon ovih riječi potpuno je nebitan. Poštuj sebe, ostala je lekcija za čitav moj život. Ovo su riječi koje odgajaju čovjeka ukoliko o njima razmišlja. Poštovanje samog sebe u duhu islamskih vrijednosti, institucija je koja će postaviti na tron svakog onog ko je zdravorazumski percipira i realizuje u svom životu. Dubina ovih riječi seže do kur'anskih ajeta i hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Dragi čitaoče, ovo je najbolji momenat za čitanje teksta koji je pred tobom.

Zastanemo li na trenutak, u ovom vremenu brzog života, socijalnih mreža, pomiješanih prioriteta i krize autoriteta, i razmislimo o svemu navedenom, shvatit ćemo da dragocjenu energiju trošimo na ne toliko bitne stvari. Usljed globalne haotičnosti uzrokovane raznim trendovima koji nam se nameću na dnevnom nivou, trudeći se ispratiti sve to, često gubimo kompas, a konci iz naših ruku ispadaju jer pokušavamo sve da ih zadržimo. Trudeći se stići na sve vozove u isto vrijeme, naš život sve više liči na kretnju djeteta koje se našlo između nekoliko omiljenih igračaka, pa bi sa svakom da se poigra. 

Uprošteno rečeno, vrtimo se ukrug sa vrlo malo produktivnosti i jako puno umora. Umaramo sebe, ali sve više i ljude oko sebe, što rezultira opasnošću da zajednica posumnja u kvalitet onoga što propagiramo, zbog "nesređenosti" koja je očigledna u našim postupcima. Ne smijemo smetnuti s uma da ljudima nudimo najbolji mogući recept za korištenje dunjaluka. Taj recept je, razumije se, islam.

Suštinska istina o blagodatima kojima je čovjek obasut izrečena je u Kur’anu. Uzvišeni Gospodar dao nam je mnogobrojne blagodati, od kojih većinu ne znamo, nismo znali prije niti ćemo ikad saznati za njih.

Uzvišeni kaže: “Ako vi budete brojali Allahove blagodati, nećete ih nabrojati” (En-Nahl, 18). Allah nas u ovom ajetu obavještava o nemogućnosti prebrojavanja svih blagodati kojima je obasuo čovjeka. Nemoguće ih je prebrojati iz dva razloga. Prvi je razlog taj da ih je veoma mnogo, a drugi je to što ih mi sve i ne znamo. Sama činjenica da ne znaš sve te blagodati je blagodat. To ćeš shvatiti onda kada uporediš Allahove blagodati sa blagodatima za koje ti je posrednik bio čovjek. Takve blagodati u većini slučajeva dođu na “naplatu”, ako nikako drugačije, onda prigovorom posrednika. Ova činjenica trebala bi podići našu svijest o milosti Milostivog prema nama i polučiti povećanim zahvaljivanjem Njemu.

Hipotetički gledano, Uzvišeni Gospodar mogao je ljudima spustiti Knjigu – Kur’an bez posredstva poslanika, kao uputstvo za život na dunjaluku, koje će ljudi čitati, promišljati i raditi po njemu, pa ko to bude najbolje naučio i primijenio, ući će u Džennet, ili u suprotnom zaslužiti privremenu ili vječnu kaznu.

Svemogući Allah propisao je Muhammedovom, salavatullahi ve selamuhu alejhi, ummetu pet dnevnih namaza, pridajući im toliko veliku vrijednost da je pozvao Svoga Miljenika iznad sedam nebesa da bi mu na tim visinama naredio obavljanje tih namaza, što ukazuje na to da je namaz bitan Uzvišenom Gospodaru. Namaz je bitan Gospodaru jer Mu je bitno da Mu se ti obratiš pet puta dnevno! Uzvišeni Allah voli da stojiš pred Njim pet puta i da u tim trenucima zaboraviš sav dunjaluk, posvećen, pokoran i skrušen pred Njegovom neizmjernom dobrotom. Međutim, Allahov robe, je li ti Gospodar zabranio da Mu se obraćaš i u drugim situacijama, mimo namaza? Je li ti uskratio obraćanje mimo pet dnevnih namaza u bilo kojem momentu? Je li ti zabranio da tražiš od Njega ono što ti je potrebno? Je li ti zabranio da Mu se požališ kada si u nevolji i kada ti se zulum čini? Je li ti zabranio da Ga se sjećaš u svakom trenutku svog života? S druge strane, ako želiš da se obratiš direktno nekom ugledniku, predsjedniku, direktoru, ministru, imamu, morat ćeš se najaviti, pa će on odrediti mjesto i vrijeme gdje i kada ćete se sresti i on će ti ograničiti vrijeme koliko možeš da provedeš s njim, ako ti uopće dozvoli da ga sretneš. A Allah, Vladar svega, Gospodar i Upravitelj, ostavio je tebi, malom robu, da odabereš i mjesto sa kojeg ćeš Mu se obratiti i vrijeme kada to budeš htio. Allahova su vrata uvijek otvorena za tvoje pokajanje, za tvoju molitvu ili potrebu. Kada ovako budeš razmišljao o svome Gospodaru, imajući lijepo mišljenje o Njemu, On će ti otvoriti vrata dobra na dunjaluku i ahiretu i podučit će te kako da stekneš Njegovu ljubav!

„... Kada uđe, učinit će mu se da se Džennet napunio. Pomislit će da u Džennetu više nema mjesta za njega, da su ga popunili narodi koji su ga pretekli, da su svi džennetski dvorci već zauzeti, da su se sve hurije već poudale, pa će reći: ‘Gospodaru moj, šta sad kad su već svi nastanili svoje dvore i uzeli ono što ih je sljedovalo?’ Zatim će mu se Uzvišeni Allah obratiti: ‘O sine Ademov, šta te može zadovoljiti od Mene? Je li ti dovoljno da imaš onoliko koliko je imao kralj od dunjalučkih kraljeva?’ ‘Kralj od kraljeva dunjaluka, pomislit će rob’, a zatim će reći: ‘Zadovoljan sam, Gospodaru!’ Allah će mu na to reći: ‘Toliko je tvoje, i još toliko, i još toliko, i još toliko, i još toliko, i još toliko... pet puta...’ Nakon petog puta rob će reći: ‘Zadovoljan sam, Gospodaru!’ Zatim će Uzvišeni Allah reći: ‘Sve je to tvoje i još deset puta toliko... i tvoje je sve što ti duša poželi, i sve što ti se oku svidi.’ Allah, azze ve dželle, zatim će reći: ‘Zaželi robe Moj, zaželi, šta još želiš?’ On će tražiti govoreći: ‘Gospodaru moj, hoću to i to...’ Allah će mu reći: ‘To je tvoje...’ Rob će nastaviti: ‘Želim to i to...’ Allah će reći: ‘To je tvoje...’ Rob će dalje nastaviti: ‘Želim to i to...’, a Allah će reći: ‘To je tvoje..’ Kada izrekne sve želje (kojih se mogao sjetiti), Allah će mu reći: ‘A zar ne želiš to i to?’”

Njena bol za sinom bila je prejaka. Kako bi ga samo grlila da joj se vratio živ i da je sada s njom. Koliko bi joj značilo da samo još jednom osjeti njegov miris. Samo još jednom, pa makar joj to bilo zadnje što je uradila na dunjaluku... Stajala je na nesigurnim staračkim nogama, jezik joj je već nerazumno govorio, a suze su se slijevale niz naborano lice... Leđa su joj se povila, kosti oslabile, koža se osušila, glas promukao... Podigla je svoj pogled ka onome koji ne govori po svom hiru, sallallahu alejhi ve sellem. Gledao je Poslanik, alejhis-selam, staricu, uočivši njenu veliku tugu i patnju za sinom i reče: “Šta to govoriš?” “To što si čuo, Allahov Poslaniče...” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem reče: “Teško tebi, o Ummu Harise! Zar je Džennet samo jedna bašča? Zaista je Džennet džinan (dženneti, mnogo bašči), a zaista je tvoj sin Harise u najvećem i najljepšem dijelu Firdevsa!” Najveća deredža Firdevsa... Krov mu je Arš Milostivog. Kada je čula ove Poslanikove riječi, prestaše teći suze iz njenih očiju. Pojavi se osmijeh na njenom licu i ona reče: “Allahov Poslaniče, u Džennetu?!” “Da”, reče Poslanik. Starica uzviknu: “Allahu ekber!!!” Zatim se okrenula i sretna otišla svojoj kući, čekajući svoj edžel kada će se ponovo sresti sa svojim sinom.

Uzeo sam komad svoje odjeće i počeo brisati njegovo lijepo lice. Kada je to osjetio, podigao je pogled prema meni i kazao: ‘Amidža, zar brišeš moju krv svojom odjećom? Briši krv mojom odjećom, o amidž‍a!’ Plakao sam toliko da nisam mogao da mu odgovorim. Zatim je prošaptao slabašnim glasom: ‘Amid‍ža, zaklinjem te, ako ja umrem, vrati se u Er-Rekku i obraduj moju majku da je Allah primio njenu hediju i da je njen sin poginuo na Allahovom putu okrenut neprijatelju prsima, a ne leđima. I reci joj, ako Allah prihvati moj šehadet, da ću prenijeti njen selam babi i daidž‍ama u D‍žennetu.’ Zatim je rekao: ‘O amidža, bojim se da moja majka neće povjerovati kada joj ovo budeš govorio, stoga uzmi dio moje odjeće koja je krvava, pa kad je moja majka vidi, povjerovat će da sam poginuo, i reci joj da ćemo se sastati u Džennetu, inšallah! Amidža, kada odeš mojoj kući, naći ćeš moju mlađu sestru koja ima devet godina. Nikad nisam ušao u kuću a da se ona nije tome radovala, niti sam izašao iz kuće a da nije tugovala i plakala. Propatila je zbog smrti oca prošle godine, a patit će i ove zbog moje smrti. Kada je vidjela na meni odjeću za putovanje i da mi je majka oblači, kazala je: -Brate moj, nemoj da kasniš, već pož‍uri da nam se vratiš. Kad je vidiš, olakšaj njena prsa lijepim riječima i reci da joj je brat poručio da će ga Allah zamijeniti kod nje.’

Potom, Poslanik u hadisu kaže: “...i lijepo se prema ljudima ophodi!” Šta znači “lijepo se prema ljudima ophodi”? Koju nam to poruku ovim riječima šalje Allahov miljenik, alejhis-salatu ve selam? Postoje dvije vrste ophođenja prema ljudima: verbalno i praktično ophođenje. Učenjaci kažu da lijepo ophođenje podrazumijeva više stvari, a jedna od njih jeste da ne uznemiravaš ljude oko sebe ni riječima ni djelima. Zatim, lijepo ophođenje znači i na lijep način saslušati druge, te poslušati savjet i izvršiti naredbu onih kojima smo dužni pokoriti se (vladaru, imamu, roditeljima, mužu i sl.). Pored ovoga, lijepo ophođenje podrazumijeva i strpjeti se onda kada nas drugi uznemiravaju, te na najljepši način podnijeti i odgovoriti, kako bi uznemiravatelj prepoznao islamski ahlak i veličinu naše vjere. Ukoliko to prepozna, veoma je moguće da prihvati ovu uzvišenu vjeru, ili pak postane bolji vjernik nego što je prije bio.

Od plemenitog ashaba Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Od lijepog islama čovjeka je da ostavi ono što ga se ne tiče!” (Tirmizi, 2487, Ibn Madže, 4111, Muvetta, 1638, Musned, 1737.)

Allahov Poslanik, salavatullahi ve selamuhu alejhi, podučio nas je i ukazao nam na brojne koristi koje nas čine boljim vjernicima, braćom, komšijama. Slijedeći njega, alejhis-selam, približavamo se Allahovoj ljubavi i Njegovom zadovoljstvu. Kaže Uzvišeni Gospodar, azze ve dželle: ''Reci: 'Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!' - A Allah prašta i samilostan je. Reci: 'Pokoravajte se Allahu i Poslaniku!' A ako oni glave okrenu – pa Allah, zaista, ne voli nevjernike.” (Prijevod značenja Ali Imran, 31-32.)